Zanemarivanje od strane partnera, roditelja u djetinjstvu, pa čak i samog društva stvara ranu koja se ne vidi, ali koju osjećamo da pulsira svakog dana.
0 Comments
Koliko ste puta čuli riječi "Takav sam, jednostavno to prihvati". Koncept emocionalne odgovornosti odnosi se na vašu sposobnost da preuzmete odgovornost za način na koji vaše ponašanje utiče na druge.
Ljudi koji su pretrpjeli psihološke i emotivne traume obično imaju slomljena srca još u djetinjstvu. Nemarnost i loše ponašanje roditelja, nedostatak naklonosti i ravnodušnost obilježavaju njihovo biće za cijeli život.
"Ponekad imam osjećaj da ono što me okružuje nije stvarno, kao da ono što se događa oko mene nema veze sa mnom i kao da sam usred sna."
Ako ste ikada imali ovo iskustvo, objasnićemo vam zbog čega bi moglo biti. 
Onima koji vide svjetlost u nama kada je iznutra mrak. Onima koji nas podsjećaju da nismo slomljeni i da uvijek imamo snage za ozdravljenje. Onima koji nas okružuju svojom svjetlošću i ljubavlju kad padnemo na samo dno.
Fotografija: Siiri Kumari
Ljutnja, tuga, fizička i psihička iscrpljenost, noćne more...Ljudi koji su doživjeli traumu žive sa nevidljivom, dubokom i brutalnom boli.
Djetinjstvo je presudni dio našeg života. Fizički i psihološki dojmovi koje steknemo u tom periodu ostavljaju tragove u našem mozgu zauvijek. Kao rezultat toga, traume iz djetinjstva uveliko oblikuju ličnost osobe.
Trauma svakog pogodi različito. Neki se nađu potpuno devastirani kada se suoče sa nevoljama. Za druge je to neusporedivi proces osobne transformacije. Ali što znači jedno ili drugo? Nastavite čitati da biste saznali više o post-traumatskom rastu!
Svako ima svoj prag psihološke izdržljivosti i niko ne može predvidjeti kakva će biti njegova reakcija na jak stres. Ponekad osoba prestane doživljavati bilo kakve emocije i postaje ravnodušna prema svemu. Ovo je stanje opasno jer se može razviti u ozbiljan mentalni poremećaj.
|
