U svijetu u kojem tehnologija prožima svaki aspekt svakodnevnog života, postavlja se pitanje: ko zapravo odgaja našu djecu?
Nekada su roditelji, škole, zajednica i porodica imali centralnu ulogu u oblikovanju djetetove ličnosti, vrijednosti i pogleda na svijet. Danas, međutim, uloga roditelja sve više prelazi u ruke – ili bolje rečeno – u ekrane. YouTube, TikTok, Instagram i slične mreže postaju primarni izvor informacija, uzora i „obrazovanja“ za sve mlađe generacije. Roditelji, sa druge strane, postaju sve tiši, povučeniji, zauzetiji ili jednostavno – pasivni.
U ovom članku razmatramo kako društvene mreže oblikuju ponašanje, identitet i vrijednosti djece, te zašto roditelji prepuštaju svoju najvažniju ulogu digitalnim platformama.
Kako društvene mreže utiču na djecu i omladinu
1. Izgradnja identiteta kroz filtere i lajkove Djeca više ne grade svoj identitet kroz porodične priče, stvarne interakcije i lična iskustva. Umjesto toga, ulogu ogledala zauzimaju „influenceri“, algoritmi i broj lajkova. Djevojčice od 10 godina se upoređuju sa digitalno „ispeglanim“ modelima. Dječaci dobijaju lažne uzore u „alfa muškarcima“ koji promoviraju nasilje, mizoginiju i kult moći. Vrijednosti se mjere popularnošću, a ne karakterom. 2. Gubitak fokusa, empatije i djetinjstva
3. Normalizacija toksičnog ponašanja Na društvenim mrežama djeca sve češće gledaju:
Ove „vrijednosti“ se ne propituju jer roditeljski glas je – često – potpuno utišan
Zašto su roditelji postali pasivni
1. Zauzetost poslom i egzistencijalnim brigama Roditelji današnjice često rade dva posla, bore se sa finansijama, emocionalnim iscrpljenjem i nedostatkom podrške. U toj trci za preživljavanjem, najlakše rješenje je: „Evo ti telefon, zabavi se." Nažalost, taj mali kompromis, ako se ponavlja svaki dan, prerasta u obrazac. 2. Tehnološka nepismenost i strah od konflikta
3. Projekcija vlastitih frustracija na djecu Neki roditelji pasivno posmatraju kako njihovo dijete gubi orijentaciju jer su i sami izgubljeni, neiscijeljeni, emocionalno odsutni ili zavisni od društvenih mreža. Kako će roditelj naučiti dijete da bude prisutno – ako i sam bježi u telefon? 4. Posljedice pasivnosti roditelja 1. Gubitak emocionalne povezanosti Bez svakodnevne, iskrene komunikacije, dijete ne osjeća pripadnost i razumijevanje. Počne tražiti validaciju van kuće. 2. Raste broj djece sa mentalnim poteškoćama Depresija, anksioznost, poremećaji ishrane i samopovređivanje više nisu rijetkost. Djeca koja imaju 10 000 pratilaca nemaju nijednu osobu kojoj mogu zaplakati na rame. 3. Rušenje autoriteta roditelja Kada roditelj izostane iz procesa odgoja, kasnije ne može povratiti povjerenje i poštovanje. Dijete tada vidi autoritet u nekom strancu s ekrana – i taj stranac postaje „glas razuma“. Kako vratiti roditeljstvo iz ruku društvenih mreža 1. Roditelj mora biti prisutan – ne samo fizički, već emocionalno 20 minuta svakodnevnog razgovora bez telefona vrijedi više od 2 sata zajedničkog gledanja serije. Roditelj ne mora biti savršen – ali mora biti tu, iskreno zainteresovan za svijet svog djeteta. 2. Postavljanje granica i digitalna higijena Ne mora se sve zabranjivati – ali mora se regulisati. Uvođenje "offline" vremena, zajedničke aktivnosti bez ekrana, dijeljenje znanja o opasnostima društvenih mreža. 3. Edukacija roditelja Škole i zajednice trebaju nuditi radionice o digitalnoj pismenosti roditelja. Ne moraš razumjeti svaki trend – ali moraš znati kako funkcionišu alati koje tvoje dijete koristi. Vrijeme je da se roditelji probude Djeca se ne rađaju sa sviješću šta je dobro, a šta loše. Ona uče posmatrajući. Ako roditelj prešuti, ekran progovori. Ako roditelj ne zagrli, algoritam će to „kompenzirati“ površnom pažnjom. Ako roditelj ne vodi, neko će drugo dijete – ili digitalni idol – povesti njegovo kroz lavirint iluzija. Dijete koje "odgaja" telefon ne postaje slobodno – ono postaje zbunjeno, ovisno i prazno. Roditeljstvo danas nije lakše ni jednostavnije. Naprotiv. Ali zato je važnije nego ikad. Vrijeme je da se vratimo svojoj djeci – ne kad „budemo imali vremena“, nego sada. Jer svijet u kojem ih puštamo da rastu bez usmjerenja možda će im dati sadržaj, ali neće im dati smisao. A smisao je ono zbog čega djeca postaju ljudi.
|
|
KATEGORIJE
All
ANKSIOZNOST
DEPRESIJA
Emocije
EMOTIVNE TRAUME
FOBIJE
GRANIČNI POREMEĆAJ LIČNOSTI
Hemija Organizma I Psiha
INTELIGENCIJA
JUNGOV SISTEM
LIČNOST
NARCISTIČKI POREMEĆAJ LIČNOSTI
NEURONAUKA
Poremećaji Ličnosti
POREMEĆAJI RASPOLOŽENJA
PSIHOPATIJA
PSIHOZA
RODITELJSTVO/DJEČIJA PSIHOLOGIJA
SINDROMI
SPAVANJE I SNOVI
STRES
Arhiva
July 2025
June 2025
March 2025
December 2024
November 2024
August 2024
July 2024
June 2024
May 2024
April 2024
March 2024
February 2024
January 2024
December 2023
November 2023
October 2023
September 2023
August 2023
July 2023
June 2023
March 2023
February 2023
January 2023
December 2022
November 2022
October 2022
September 2022
August 2022
July 2022
June 2022
May 2022
April 2022
March 2022
February 2022
January 2022
December 2021
November 2021
October 2021
September 2021
August 2021
July 2021
June 2021
May 2021
March 2021
February 2021
January 2021
December 2020
November 2020
October 2020
September 2020
August 2020
July 2020
June 2020
May 2020
April 2020
March 2020
February 2020
January 2020
December 2019
November 2019
October 2019
August 2019
June 2019
May 2019
January 2019
December 2018
November 2018
October 2018
September 2018
August 2018
July 2018
June 2018
May 2018
April 2018
March 2018
February 2018
January 2018
December 2017