Kako narcisoidni roditelji nanose trajnu štetu svojoj djeci

Svako dijete zaslužuje roditelje uz koje će bezbjedno rasti i koji će mu pomoći da odraste u zdravu i funkcionalnu jedinku. Nažalost, mnogo je djece koja nemaju normalne roditelje, već su im upravo roditelji nanijeli najviše štete i zla u životu.

Ako slušate priče ljudi koji su rasli pored narcisoidnog roditelja, osjetićete bukvalno jezu, jer su se oni suočavali sa čistim zlom od malih nogu svakog dana.
​Obradimo ovu temu detaljnije.

Narcisoidni roditelj može trajno oštetiti djetetovo samopoštovanje, samopoimanje i način na koji gleda na svijet. Kada odrastu, takva djeca mogu nesvjesno biti privučena narcisoidnim partnerima ili pokazati neka od patoloških ponašanja svojih roditelja.
Narcisoidni roditelji pokazuju određena ponašanja koja mogu negativno uticati na njihovu djecu. To su tipična narcisoidni obrasci ponašanja koja uključuju:

1. Nedostatak empatije
Empatija, osnovna komponenta zdravog roditeljstva, nedostaje narcisoidnim roditeljima. Takav roditelj en osjeća ljubav prema svom djetetu. Narcisoidni roditelji ne shvataju i ne odgovaraju adekvatno na emocionalne potrebe svog djeteta. Narcisoidni roditelj svoje potrebe uvijek stavlja na prvo mjesto, iznad djetetovih, zanemarujući djetetova osjećanja ili emocije.

2. Kontrola i manipulacija
Narcisoidni roditelji konstantno kontrolišu djetov život i odluke, gledajući na njih kao na produžetak sebe. Koriste sve manipulativne metode da zadrže ovu apsolutnu kontrolu nad djetetom. Narcisoidni roditelj može pokušati steći kontrolu nametanjem stida i krivice djetetu. Roditelj će djetetu reći, ili svojim postupcima pokazati da mu je dijete teret i koliko bi roditelj bio sretan da nema tog djeteta. Dijete nikada ne može narcisoidnog roditelja učiniti sretnim.

3. Pretjerana egocentričnost
Narcisoidni roditelji uvijek stavljaju svoje potrebe i želje iznad potreba svoje djece. Oni takođe očekuju ​​stalnu pažnju i divljenje od svoje djece i da djeca udovoljavaju potrebama njihovog bolesnog ega – i zamjeraju djetetu što ono želi da odraste i da se osamostali. 

4. Nerealna očekivanja
Roditelj narcis nikada nije zadovoljan onim što je dijete postiglo. Uvijek ima visoka, često nerealna očekivanja od svoje djece, što dovodi do stalnog pritiska, te im djeca konstantno pokušavaju udovoljiti. Oni postavljaju bukvalno nedostižne ciljeve svojoj djeci, a djeca će neumorno raditi samo da bi zadovljila roditelja narcisa i da bi bila prihvaćena od strane njih.   Čak i ako dijete ispuni nerealni standard koji je roditelj narcis postavio, ona ili ona će stvoriti novi nedostižni standard.

Trajni negativni i poražavajući uticaji narcisoidnih roditelja na djecu


1. Roditelj narcis emocionalno zanemaruje svoju djecu
Emocionalne potrebe djeteta mogu biti zanemarene, jer je narcisoidni roditelj prvenstveno fokusiran na vlastite emocije, potrebe i želje. To može rezultirati emocionalnom odvojenošću i poteškoćama u formiranju zdravih odnosa. Narcisoidni roditelj može imati malo vremena, prostora i razumijevanja za djetetova osjećanja, želje i potrebe. Djetetu se na različite načine može reći da njegovo postojanje smeta roditelju narcisu.

2. Dijete će imati nisko samopoštovanje kada odraste
Stalna kritika i osjećaj da dijete nije nikada "dovoljno dobro" mogu dovesti do niskog samopoštovanja kod djeteta. Djeca narcisoidnih roditelja se stalno bore sa niskim samopoštovanjem i sumnjom u sebe. Mogu se zapitati da li imaju prava na svoja osjećanja, mišljenja, želje i potrebe.

3. Anksioznost i depresija
Pritisak da ispuni nerealna očekivanja i emocionalne potrebe svojih narcisoidnih roditelja može kod djece doprinijeti anksioznosti i depresiji, čak i odrasloj dobi. Narcisoidni roditelj svom djetetu čak može uskratiti liječenje, jer bi to skrenulo pažnju s roditelja na dijete, a roditelj narcis ne želi da dijete otkrije kako se sa njim postupa kod kuće. Narcisoidni roditelj može postaviti tako visoka očekivanja za svoje dijete da se to kod djetata može pretvoriti u doživotni osjećaj da ono nije dovoljno dobro.

4. Djeca narcisoidnih roditelja imaju poteškoća u uspostavljanju granica
Djeca koju odgajaju narcisoidni roditelji mogu se boriti da uspostave zdrave granice u svojim odnosima, nastavljajući cikluse disfunkcije u svojim vezama i odnosima.  Ljudi sa slabim granicama mogu pristati da rade stvari koje ne žele i kasnije postaju ogorčeni. Oni takođe mogu pretjerano pričati o sebi, vjerovatno da bi dobili razumijevanje i prihvatanje od drugih - ono što im je nedostajalo kući. 

Ljudi sa čvrstim granicama ne otkrivaju mnogo informacija u društvenim situacijama i mogu prekinuti komunikaciju ako osjete da im je neko previše emocionalno blizak. Zdrave ili jasne granice su one u kojima su granice osobe usklađene s njenim vrijednostima i uvjerenjima, i one štite od lošeg ponašanja drugih.

Nažalost, djeca narcisoidnih roditelja i sama mogu postati narcisoidna ili će ih privlačiti narcisoidni partneri u odrasloj dobi, nastavljajući tako ciklus nezdravih odnosa. Iako dijete narcisa nikada ne mora razviti dijagnozu narcističkog poremećaja ličnosti, može mu biti teško da se oslobodi svih štetnih osobina i mehanizama zaštite u odrasloj dobi. Sve se to može odraziti na buduće partnerske odnose, teško je izaći iz začaranog kruga. Ako odraslo dijete narcisa prepozna da se njegovo ili njeno prošlo ponašanje ili obrazac ponašanja prenosi u sadašnjost, treba da potraži stručnu pomoć. Traume se uz stručnjaka mogu obraditi i zaliječiti i osoba može voditi zdrav život i imati zdrave odnose.


STRUČNE REFERENCE/ BIBLIOGRAFIJA/ STUDIJE:
1. Göpfert M, Webster J, Seeman MV, editor. Parental psychiatric disorder. Distressed parents and their families. Cambridge University Press, New York; 1996. 
2. Rutter M, Quinton D. Parental psychiatric disorder - effects on children. Psychol Med. 1984;14(4):853–880. doi: 10.1017/s0033291700019838. 
3. Berg-Nielsen TS, Wichström L. The mental health of preschoolers in a Norwegian population-based study when their parents have symptoms of borderline, antisocial, and narcissistic personality disorders: at the mercy of unpredictability. Child Adolesc Psychiatry Ment Health. 2012 Jul 9;6(1):19. doi: 10.1186/1753-2000-6-19. PMID: 22607915; PMCID: PMC3464890.
4. Parents' narcissism and aggression against children: When parents attribute misfortune to their child, January 2007Research in Social Psychology 22(1):1-11,  Authors: Osamu Fukushima, Kouzou Iwasaki, Shin-ichiro AOKI, Junkou Kikuchi DOI:10.14966/jssp.KJ00004363085