Kako trauma trajno mijenja mozak: vodič za preživljavanje

Traumatični događaji i iskustva mogu imati trajan uticaj na ljude. Za neke ljude, posljedice će uključivati ​​razvoj simptoma posttraumatskog stresnog poremećaja koji mogu varirati po ozbiljnosti i ponekad ometati njihov život, posebno ako osoba nikada ne dobije formalni tretman posttraumtaskog stresnog poremećaja (PTSP-a).

Za druge, trauma može dovesti do suptilnijih promjena u njihovom ponašanju, postupcima ili razmišljanju. U svakom slučaju, trauma može uticati na ljude na više načina nego što oni misle.

Promjene u mozgu nakon traume
Ono što mnogi ljudi ne znaju je da bi ispod površine moglo biti još toga. Ono što znamo je da traumatski događaji ne samo da mogu uticati na vaše ponašanje, već se i mozak mijenja nakon traume.

Ovisno o traumatskom događaju, kao i o pojedincu, efekti emocionalne traume na mozak mogu varirati od manje ozbiljnih do dramatičnih. Trauma mijenja hemiju mozga kao i strukturu, a ti efekti mogu početi utjecati na normalno funkcionisanje osobe. Konkretno, čini se da efekti traume na mozak najviše utiču na amigdalu, hipokampus i prefrontalni korteks.

Promjene u amigdali uslijed traume
Amigdala je emocionalni centar mozga koji pomaže ljudima da percipiraju i kontrolišu svoje emocije. Takođe igra ulogu u emocionalnim sjećanjima i reakciji na strah. Kada neko doživi traumatski događaj i pokazuje znakove PTSP-a, njihova amigdala često postaje aktivnija nego što bi inače bila. Studije su kontinuirano otkrivale da amigdala nekoga sa PTSP-om ima povećanu funkciju kao odgovor na stimulanse koji ih podsjećaju na njihovu traumu ili druge stimulanse povezane sa strahom.
Ne iznenađujuje da ljudi s PTSP-om često imaju veće reakcije na strah i ovo istraživanje sugerira da bi to moglo biti rezultat ovih promjena u amigdali.

Promjene na hipokampusu uslijed traume
Hipokampus je prvenstveno povezan sa pamćenjem i učenjem. Skeniranje mozga pokazalo je da hipokampus ima smanjenu funkciju kod ljudi s PTSP-om kada su izloženi nečemu što ih podsjeća na traumu. Ne samo da je funkcija hipokampusa pogođena traumom, već se i njegova struktura može promijeniti ovisno o tome kako osoba je ozbiljno pogođena traumom. Utvrđeno je da oni sa PTSP-om imaju značajno manji hipokampus od onih koji su bili izloženi traumi, ali nisu iskusili PTSP. U ovom slučaju, efekti PTSP-a na mozak su ozbiljniji.

Promjene u prefrontalnom korteksu od traume
Efekti traume na mozak se takođe protežu na prefrontalni korteks. Prefrontalni korteks je dio mozga koji je odgovoran za izvršno funkcioniranje ili razmišljanje i razmišljanje višeg nivoa. Utvrđeno je da ljudi sa PTSP-om imaju smanjenu funkciju i aktivaciju prefrontalnog korteksa kada su izloženi onome što ih podsjeća na traumu. Ovo može objasniti bilo koji iracionalni strah koji žrtve traume doživljavaju.

Bilo da je suptilna, manja ili veća, trauma mijenja mozak na nekoliko načina i može dovesti do trajnih negativnih posljedica. Najbolji način za prevazilaženje ovih izazova je pronaći centar za liječenje traume koji može pomoći u rješavanju ovih problema i eventualno umanjiti neke od ovih posljedica.

OPORAVAK OD TRAUME
Oporavak od traume je duboko lični i značajno se razlikuje od pojedinca do pojedinca. Evo bližeg pogleda kako izražavanje sebe i svojih emocija može olakšati put kroz tako teška vremena:

• Naučite da izrazite sebe: Svako ima jedinstvene načine izražavanja svojih osjećanja – bilo kroz govor, pisanje, umjetnost ili muziku. Uključivanje u ove aktivnosti može pružiti terapeutski izlaz za emocije i iskustva, čineći ih lakšima za obradu i upravljanje.
• Potražite stručnu podršku: Savjetovanje sa licenciranim terapeutom je ključno. Terapeutike kao što su EMDR (desenzibilizacija i reprocesiranje pokreta oka), terapija kognitivne obrade (CPT), terapija produženog izlaganja i terapija ubrzane rezolucije (ART) su se pokazale efikasnim. Ove metode pomažu pojedincima da se suoče i preoblikuju svoja traumatična iskustva, potičući oporavak.
• Izgradite sistem podrške: Okruženje prijateljima i porodicom koja ima razumijevanja može da obezbijedi utješno okruženje u kojem se osjećate bezbjedno da izrazite emocije. Ova podrška je sastavni dio izgradnje optimizma i otpornosti, koji su ključne komponente u oporavku od traume.
• Razvijte strategije otpornosti: Razvijanje zdravih načina za suočavanje sa stresom, kao što su svjesnost ili fizičke aktivnosti, takođe može ubrzati izliječenje. Ove strategije pomažu u održavanju emocionalne ravnoteže, smanjujući ukupni uticaj stresa uzrokovanog traumom.

Koristeći kombinaciju ovih pristupa, pojedinci koji se bave posljedicama traume mogu pronaći učinkovite načine da se izraze i ubrzaju svoj put oporavka.

Koje su neke zdrave vještine suočavanja koje pojedinci mogu praktikovati da bi se izliječili od traume?

Iscjeljenje od traume je lično putovanje koje zahtijeva njegovanje različitih aspekata nečijeg mentalnog i emocionalnog zdravlja. Evo nekoliko efikasnih strategija suočavanja koje mogu pomoći pojedincima u njihovom oporavku:

1. Uspostavljanje i njegovanje odnosa
Formirajte i održavajte bliske veze: Izgradnja jakih odnosa sa porodicom i prijateljima pruža emocionalnu podršku i osjećaj sigurnosti.
Podržite druge: Nuđenje pomoći ljudima do kojih vam je stalo jača vašu snagu i otpornost.

2. Lični razvoj i izražavanje
Prepoznajte svoje sposobnosti: Prepoznavanje i njegovanje sopstvenih snaga i talenata može povećati samopoštovanje i osnažiti vas.
Uključite se u kreativne aktivnosti: bilo da se radi o slikanju, pisanju ili vrtlarstvu, hobi pomaže da odvratite um i konstruktivno usmjerite emocije.
Izrazite svoja osjećanja: Komuniciranje vaših emocija omogućava vam da ih zdravo obradite umjesto da ih potiskujete.
​
3. Način razmišljanja i komunikacija
Ostanite puni nade: Negovanje snažnog sistema vjerovanja ili održavanje nade i optimizma može značajno uticati na oporavak.
Poboljšajte svoje komunikacijske vještine: Učenje asertivnog izražavanja potreba i granica ključno je za mentalno zdravlje.
Ostanite otvoreni: prijemčivost za nove ideje i kontinuirano učenje mogu poboljšati vaše razumijevanje sebe i svoje traume.

4. Praktične strategije u svakodnevnom životu
Rješavanje problema: Aktivno rešavanje problema u vašem svakodnevnom životu smanjuje stres i sprečava osjećaj bespomoćnosti.
Postavite realna ograničenja: Poznavanje i poštovanje vaših ličnih ograničenja pomaže vam da izbjegnete ono što se zove "burnout", odnosno sagorijevanje.
Potražite pomoć kada je potrebna: Traženje pomoći nije znak slabosti, već važan korak u efikasnom suočavanju sa izazovima.

5. Fleksibilnost i humor
Prilagodite se promjenama: Biti fleksibilan pred novim situacijama može smanjiti anksioznost koja dolazi sa nepoznatim.
Zadržite humor: Smijeh može biti moćan protivotrov za stres i bol.
Integracijom ovih strategija u svakodnevni život, pojedinci koji se bave traumom mogu pronaći učinkovite načine da izliječe i povrate kontrolu nad svojim emocionalnim blagostanjem.

Kako pojedinci mogu zadržati osjećaj nade i optimizma nakon što su doživjeli traumu?

1. Održavanje nade i optimizma nakon traume
Doživljavanje traume može duboko uticati na mentalno i emocionalno stanje pojedinca. Međutim, održavanje osjećaja nade i optimizma ključno je za oporavak i može se postići namjernim praksama i promjenama u razmišljanju.

Razvijte snažan sistem vjerovanja: Razvijanje sistema vjerovanja koji rezonuje sa vama može pružiti jaku osnovu tokom turbulentnih vremena. To mogu biti duhovna uvjerenja, osobne filozofije ili jednostavno skup pozitivnih afirmacija.
Povežite se sa ljudima koji vas podržavaju: Okruženje prijateljima, članovima porodice ili pridruživanje grupama podrške može ojačati pozitivne misli i pružiti potreban poticaj.
Postavite male, ostvarljive ciljeve: Oporavak je putovanje. Postavljanje malih, upravljivih ciljeva može pomoći u stvaranju osjećaja napretka i postignuća, jačajući samopouzdanje i optimizam.
Uključite se u prakse samopomoći: Redovno bavljenje aktivnostima koje podstiču dobrobit, kao što su vježbanje, čitanje ili hobiji, može poboljšati nečije mentalno zdravlje i poboljšati pozitivan stav.

Održavanje nade i optimizma nakon traume od suštinskog je značaja za izlječenje. Negovanjem okruženja podrške, postavljanjem ostvarivih ciljeva i redovnim angažovanjem u aktivnostima koje promovišu pozitivnost, pojedinci mogu lakše i efikasnije kretati putem oporavka.

Kako pojedinci mogu razviti bolje komunikacijske vještine i postaviti granice za borbu protiv posljedica traume?

Poboljšanje komunikacijskih sposobnosti
U borbi protiv posljedica traume, snažan korak uključuje usavršavanje vaših komunikacijskih vještina. To znači aktivno uključivanje u jasne, iskrene i konstruktivne razmjene sa drugima. Evo kako možete poboljšati svoju komunikaciju:

Slušajte aktivno: Obratite pažnju na ono što drugi govore bez planiranja vašeg odgovora. Slušajte da biste razumjeli, a ne da biste odgovorili.
Budite jasni i koncizni: Prenesite svoje misli i osjećaje jasno bez dvosmislenosti, koristeći direktan jezik.
Vježbajte empatiju: Pokušajte sagledati situacije iz perspektive drugih. Ovo ne samo da pomaže u smanjenju nesporazuma, već i podstiče dublje emocionalne veze.

Postavljanje zdravih granica
Pored komunikacije, postavljanje granica je od vitalnog značaja u upravljanju traumom. Granice vam pomažu da definišete šta vam odgovara i kako želite da vas drugi tretiraju. 

Evo koraka za postavljanje i održavanje granica:

Identifikujte svoje granice: Shvatite šta možete tolerisati fizički, emocionalno i mentalno.
Jasno izrazite svoje granice: Jednom kada znate svoje granice, jasno ih izrazite drugima bez osjećaja krivice.
Držite se svojih granica: Budite dosljedni u postavljanju svojih granica. To može značiti da kažete "ne" stvarima koje vam ne odgovaraju, što je ključni dio brige o sebi i mentalnog zdravlja.

Lična refleksija i izražavanje
Otvoreno i redovno izražavanje može biti terapeutsko. Pomaže u oslobađanju potisnutih emocija i sticanju jasnoće o svojim osjećajima i mislima. Bilo kroz kreativne aktivnosti poput pisanja ili slikanja, ili direktnije metode poput razgovora sa terapeutom ili prijateljem od povjerenja, pronađite siguran izlaz za svoja osjećanja.

Poboljšanjem komunikacijskih vještina i postavljanjem čvrstih granica, pojedinci mogu značajno ublažiti dugotrajne posljedice traume. Takve mjere poboljšavaju lične odnose i grade okruženje podrške koje pogoduje ozdravljenju i rastu. Zapamtite, put oporavka je u toku, a ove vještine će vam i dalje služiti dugo nakon početnog oporavka.


STRUČNE REFERENCE/ BIBLIOGRAFIJA/ LITERATURA:
1. Bremner JD. Traumatic stress: effects on the brain. Dialogues Clin Neurosci. 2006;8(4):445-61. doi: 10.31887/DCNS.2006.8.4/jbremner. PMID: 17290802; PMCID: PMC3181836.
2. Kessler RC., Sonnega A., Bromet E., et al. Posttraumatic stress disorder in the national comorbidity survey. Arch Gen Psychiatry. 1995;52:1048–1060. doi: 10.1001/archpsyc.1995.03950240066012.
3. Saigh PA., Bremner JD. Posttraumatic Stress Disorder: a Comprehensive Text. Needham Heights, Mass: Allyn & Bacon; 1999
4. Franklin CL., Zimmerman M. Posttraumatic stress disorder and major depressive disorder: Investigating the role of overlapping symptoms in diagnostic comorbidity. J Nerv Ment Dis. 2001;189:548–551. doi: 10.1097/00005053-200108000-00008