Karl G. Jung: "Ljudi koji su neprilagođeni stvarnosti su neurotični"

U ovom članku obrađujemo Jungovo tumačenje neuroze, njene prave uzroke. Frojd se takođe bavio neurozom, ali objašnjenje koje je dao Jung je mnogo dublje, detaljnije i smislenije.

Ljudi koji ne znaju ništa o svojoj prirodi i prirodi uopšte su, naravno, neurotični, jer nisu prilagođeni stvarnosti. Previše su naivni poput djece i potrebno im je objasniti životne činjenice – da im postane jasno da su oni ljudi kao i svi drugi. Neurotični ljudi potiskuju svoju pravu prirodu već dugo i ne daju joj da se ispolji.

Nije da će ovo objašnjenje izliječiti neurotike; oni mogu povratiti svoje zdravlje samo kada se izađu iz "blata uobičajenog".

Neurotičari vole da se previše zadržavaju na onome što su ranije potisnuli. Kako će oni ikada isplivati iz neuroze ako ih objašnjenja ne učine svjesnima nečeg drugačijeg i boljeg, kada ih čak i teorija čvrsto drži u tome i ne nudi im ništa više od racionalne ili „razumne" naredbe da napuste svoje djetinjasto ponašanje? To je upravo ono što oni ne mogu, a kako bi mogli ako ne otkriju nešto na čemu bi mogli stati? Jedan oblik života ne može se jednostavno napustiti osim ako se ne zamijeni drugim.

"Što se tiče racionalnog pristupa životu, odnosno, kako iskustvo pokazuje, to je nemoguće, pogotovo kada je osoba po prirodi nerazumna kao neurotičar."
(Karl Jung, "Sećanja, snovi, razmišljanja) 

​Uzroci neuroze leže u sadašnjosti koliko i u prošlosti, a samo uzrok koji stvarno postoji u sadašnjosti može održati neurozu aktivnom.

NEUROZA
Ako pomno ispitamo pojedinačni slučaj ove vrste (neuroze), otkrivamo posebne poremećaje u onoj najintimnijoj čovjekovoj sferi, kao i u sferi nesvjesnih impulsa. Frojd u prisustvu ovih poremećaja vidi objašnjenje psihičkog poremećaja u cjelini; njega zanima samo uzročno tumačenje najintimnijih i skrivenih simptoma.

On potpuno zanemaruje činjenicu da su u određenim slučajevima navodni uzroci neuroze uvijek bili prisutni, ali nisu imali nikakav patološki učinak sve dok nije nastupio poremećaj svjesnog stava i doveo do neurotičnog poremećaja.

To je kao kada bi se, kada je brod tonuo zbog curenja, posada zanimala za hemijski sastav vode koja se ulijeva, umjesto da zaustavi curenje. Poremećaj instinktivne sfere nije primarni, već sekundarni fenomen.

Kada svjesni život izgubi smisao i nadu, kao da je izbija panika: „Hajde da jedemo i pijemo, jer sjutra ćemo umrijeti!“ Upravo to raspoloženje, rođeno iz besmisla života, izaziva poremećaj u nesvjesnom i izaziva bolno obuzdane instinkte da iznova izbiju.

Uzroci neuroze leže u sadašnjosti koliko i u prošlosti, samo uzrok koji stvarno postoji u sadašnjosti može održati neurozu aktivnom. Čovjek nije tuberkulozan zato što je prije dvadesetak godina zaražen bacilima, već zato što su sada prisutna aktivna žarišta infekcije. Pitanja kada i kako je došlo do infekcije su potpuno irelevantna.

"Čak ni najtačnije poznavanje prethodne istorije ne može izliječiti tuberkulozu. A isto važi i za neurozu.” ~ Karl Jung, CW 11, paragraf 517


(Pripremila: Jadranka Bogdanovski, www.uniqorner.com)
​
©Copyright
NIJE DOZVOLJENO KOPIRANJE NASLOVA, TEKSTA, NITI DJELOVA TEKSTA I PRENOŠENJE NA DRUGE VEBSAJTOVE