Karl Gustav Jung: "Čovjekov zadatak je da proširi svoju svijest"

U proljeće 1957. godine, u 84. godini, legendarni psihijatar Karl Gustav Jung (26. jul 1875 – 6. jun 1961) krenuo je da ispriča svoju životnu priču.

Započeo je niz razgovora sa svojom koleginicom i prijateljicom Anijelom Jafe, koje je iskoristio kao osnovu za svoj tekst. Ponekad je njegov nagon za izražavanjem bio toliko snažan da je čitava poglavlja pisao rukom. Nastavio je da radi na rukopisu sve do svoje smrti 1961. godine.

Rezultat je bila knjiga "Sjećanja, snovi, razmišljanja" - fascinantan pogled u Jungov um, koji je otkrio čuda mudrosti, iskustva i samorefleksije. Jafe piše u uvodu 1961. godine:
"Geneza ove knjige donekle je odredila njen sadržaj. Razgovor ili spontana naracija je neobavezna, a ton je prenio cijelu 'autobiografiju'. Poglavlja su poput brzo pokretnih snopova svjetlosti koji samo prolazno osvjetljavaju vanjske događaje Jungovog života i rada. Zauzvrat, ona prenose atmosferu njegovog intelektualnog svijeta i iskustvo čovjeka kome je psiha bila duboka stvarnost."

Jungova razmišljanja obuhvataju sve, od životnih sitnica do velikih istina o ljudskom stanju do prirode božanskog. Ovaj konkretan odlomak, sa zatvaranja poglavlja pod naslovom „Život i smrt“, jako dobro objašnjava ljudsku svijesti i to šta znači biti čovjek:
"Naše doba je pomaknulo sav naglasak na ovdje i sada, i tako dovelo do demonizacija čovjeka i njegovog svijeta. Fenomen diktatora i sva bijeda koju su oni izazvali izviru iz činjenice da je čovjeku oduzeta transcendencija kratkovidošću superintelektualaca. Kao i oni, i čovjek je postao žrtva nesvjestice. Ali čovjekov zadatak je upravo suprotan: da postane svjestan sadržaja koje potiskuje, naviše onih sadržaja iz nesvjesnog. Čovjek ne treba da istrajava u svojoj nesvjesnosti, niti da se poistovijeti sa nesvjesnim elementima svog bića, izbegavajući tako svoju sudbinu, a to je da proširi svoju svijest. Koliko možemo razabrati, jedina svrha ljudskog postojanja je da čovjek zapali svjetlo u tami svog bića. Može se čak pretpostaviti da kao što nesvjesno utiče na nas, tako i povećanje naše svijesti utiče na nesvjesno."

​Među najfascinantnijim elementima knjige, posebno za ljubitelje pisama je Dodatak, koji sadrži nikada ranije objavljena pisma između Frojda i Junga.

U jednom, od njih od 16. aprila 1909. godine, Frojd raspravlja - sa čudnom mješavinom poštovanja prema misticizmu i oštrom samosvijesti o selektivnoj pažnji na poslu - kako je postao opsjednut idejom da će umrijeti između 61. i 62. godine, i nakon toga počeo svuda viđati ova dva broja. Frojd zaključuje, suptilnim udarcem na Jungove vlastite poglede na „fenomene poltergajsta“:
"Evo još jednog primjera u kojem ćete naći potvrdu specifičnog karaktera mog misticizma. Osim ovoga, samo želim da kažem da se pojave kao što je moja sa brojem 62 mogu objasniti na dva načina. Prvi je enormno pojačana budnost nesvjesnog, kao kada Faust vidi Helenu u svakoj ženi. Drugi je neosporna 'saradnja slučaja', koja igra istu ulogu u stvaranju zabluda kao somatika kod histeričnih simptoma ili jezik u igrama riječi. Stoga se radujem što ću čuti više o vašim istraživanjima "fenomena poltergajsta", jer me zanima značenje koje neko dodaje zabludi koju sam ne želi podijeliti."

​
NAPOMENA:
Za više informacija iščitati Jungovo djelo: "Sećanja, snovi razmišljanja"