Noćne more: zašto je važno dešifrovati njihovo značenje

Noćne more se javljaju svima nama. Kao što je poznato, izazivaju strah, ljutnju, užas, tugu i u većini slučajeva, grubo buđenje.

​Činjenica je da se često uopšte ne zadržavamo na simbolici koju noćna mora nosi sa sobom, već se samo ograničavamo na samouvjeravanje da smo izbjegli opasnost. "Hvala Bogu, to je bio samo san!" mislimo, potcjenjujući poruku koju nam je poslala noćna mora.

Jer "opasnost" o kojoj nam noćna mora govori ne tiče se noćnog života već je vezana za naše budno stanje. U noćnim morama se često pojavljuju određene emocije koje nas tjeraju da ih razmotrimo. Ili bi to mogle biti situacije iz svakodnevnog života koje više ne trpimo i koje nam se u snu vraćaju u obliku čudovišta, osoba ili situacija koje izazivaju anksioznost. Sve što se dešava noću, kada su naše psihičke odbrane labave, govori nam o našoj najautentičnijoj unutrašnjosti, onome što potiskujemo i što nas tišti.

Nažalost, navikli smo da mislimo da su budno stanje i stanje spavanja dvije različite stvari ili se san u najboljem slučaju smatra svojevrsnim noćnim sjećanjem na ono što se dogodilo dok ste bili budni. No, u stvarnosti, iako su usko povezani sa dnevnim životom, snovi nisu puka prerada događaja (barem ne uvijek), već alat preko kojeg možemo pristupiti svojim nesvjesnim sadržajima, koje inače nismo voljni razmatrati. Sama noćna mora, iz ove perspektive, postaje svojevrsni most između svjesnog i nesvjesnog.

Noćne more prema nauci i psihologiji
Prema istraživanjima sprovedenim na ovu temu, smatra se da su noćne more rasprostranjene kod 47% populacije, iako ih samo 5-8% doživljava redovno, osim djece koja ih imaju češće. U potonjem mogu označavati trenutke anksioznosti, a ne stvarne psihičke nelagode ako se javljaju redovno. Očigledno se javljaju u ranim jutarnjim satima i, budući da izazivaju grubo buđenje, skloni smo da ih pamtimo bolje od normalnih snova. Zaista, sjećanje je vrlo živo i to nije slučajno.

Iako neki naučnici smatraju da i ovo zavise od genetskih faktora, vjeruje se da uzroke treba tražiti u promjenama u metabolizmu zbog obilnih večera, periodima stresa u kojima se spava malo ili loše, u uzimanju ljekova, poput antidepresiva ili obustavi uzimanja nekog lijeka, apstinenciji od ljekova, alkoholu, prelaznim fazama života, raznim psihološkim faktorima, apneji u snu. Ostavljajući fizičke uzroke po strani, zvanična nauka prepoznaje važnost psiholoških faktora, posebno kod onih ljudi koji imaju ponavljajuće noćne more, koje zapravo mogu razotkriti depresivna stanja, pretjerani stres i anksioznost. U ovim slučajevima noćne more se ne javljaju samo neposredno prije buđenja već i tokom noći ili ubrzo nakon uspavljivanja i vrlo su česte. Što se tiče Frojda, on je noćne more smatrao rezultatom neuspjeha u nekom egzistencijalnom sektoru koji se pojavljuje u snu, a koji je potisnut iz svijesti ("cenzurisan na svjesnom nivou"):

„Anksiozni san je često ispunjenje želje, naravno ne prihvaćene, već odbačene želje. Strah je pokazatelj da se potisnuta želja pokazala jačom od cenzure, da se želja nametnula ili  bila u procesu ispunjenja uprkos cenzuri.”

Dakle, prema Frojdu, kroz noćnu moru sanjar je primoran da se suoči sa uskraćenim željama i sjećanjima. Jung zalazi dalje u ovu temu tvrdeći da skup svih onih otpadničkih misli/sjećanja/želja čini takozvanu sijenku, ili našu tamnu stranu. Sijenka se manifestira na različite načine, uključujući snove i noćne more, personifikujući se u likovima obično istog pola kao i sanjar, ​​ali sa neugodnim karakteristikama. Inače to mogu biti situacije koje se doživljavaju kao prijetnje nečijem identitetu, a koje se često pojavljuju u snovima u trenucima duboke transformacije. Noćne more su klasifikovane su u 3 glavne kategorije:

• reprodukcije prošlih trauma koje pojedinac kroz noćnu moru pokušava asimilirati/prihvatiti,
• noćne more koje govore o potisnutim željama ili instinktima,
• noćne more fizičkog porijekla, na primjer zbog teške gladi ili neke bolesti.

Čemu služe noćne more
Čak i oni koji imaju sporadične noćne more ne bi trebalo da ignorišu njihove poruke. Iako u ovom slučaju noćne more ne moraju nužno ukazivati na ozbiljna psihička stanja, one ipak mogu rasvijetliti neke skrivene aspekte ličnosti ili života pojedinca, potisnute emocije, situacije koje ne možemo probaviti. Uopšteno govoreći, to su manifestacije "otpadnih energija" koje kroz strah privlače našu pažnju na način da nas podstaknu da obratimo pažnju na njih.

Pitanje je: zašto negiramo neke djelove sebe? Problem se često nalazi u modelima sa kojima se susrećemo dok odrastamo, modelima koje nam nameće porodica ili društvo u okruženju kojem se često nasilno prilagođavamo. Iako se nagoni moraju transformisati kako bi nam omogućili miran društveni suživot, oni ne smiju biti potpuno uništeni, inače stvaraju frustracije. Što se više potiskuju, to se češće javljaju u noćnim morama. I ne samo to: javljaju se čak i kroz tikove, poremećaje, maniju, depresivna stanja i tako dalje. Zato je potcjenjivanje noćnih mora kontraproduktivno, one su dragocjeni učitelji, koji nas poziva da sagledamo važne unutrašnje aspekte ili barem dio njih.

Kako shvatiti simbole u noćnim morama
Tumačenje noćnih mora je slično tumačenju snova. Polazimo od identifikacije glavnih simbola, tragamo za osnovnim značenjima, a zatim prelazimo na stvarnu analizu, prije svega uzimajući u obzir emocije koje se osjećaju tokom sna. Iako se čini da je simbole teško dešifrovati, ponekad ih je lakše protumačiti nego što se očekuje. Sjetimo se na primjer figure agresora. Ona očigledno ukazuje na agresiju i stoga se može, zavisno od kontekstu sna i doživljenih senzacija, odnositi na otpadnički agresivni dio nas. To se svakako ne može iznijeti na vidjelo jer bi bilo štetno, ali bi u obliku instinkta za preživljavanje i sposobnosti samoodbrane moglo bi biti korisno, pogotovo ako smo ljudi koji su previše asertivni i nesposobni da kažu "ne". 

Ne treba se fokusirati samo na tumačenje noćne more, već i na simbole koje nam ona donosi. Zbog toga je važno odvojiti vrijeme da "ostanete" sa tom određenom noćnom morom jedan period: posmatrajte je, razmišljajte o njoj - ne bježite od nje. Sve što nam se dešava u snu govori našem unutrašnjem životu, ali mi često ne razumijemo jezik duše: sprovođenjem kreativnog čina pokrećemo dublju vezu koja, djelujući kroz nas, dostiže svoju komunikativnu funkciju - govori nam i obraća nam se, ali treba obratiti pažnju.

Tako otkrivamo da je noćna mora zapravo most između nas i naše unutrašnjosti, da to jeste zamorno, ali neophodno putovanje ka samospoznaji - ona je saveznik našeg ličnog rasta.


​
STRUČNE REFERENCE/ STUDIJE:
1. Kirmayer LJ. Nightmares, neurophenomenology and the cultural logic of trauma. Cult Med Psychiatry. 2009 Jun;33(2):323-31. doi: 10.1007/s11013-009-9136-4. PMID: 19343486; PMCID: PMC5161495.
2. Belicki K, Belicki D. Predisposition for Nightmares: A Study of Hypnotic Ability, Vividness of Imagery, and Absorption. Journal of Clinical Psychology. 1986;42(5):714–718. doi: 10.1002/1097-4679(198609)42:5<714::aid-jclp2270420506>3.0.co;2-k.
3. Morewedge CK, Norton MI. When Dreaming Is Believing: The (Motivated) Interpretation of Dreams. Journal of Personality and Social Psychology. 2009;96(2):249–264. doi: 10.1037/a0013264.

​©Copyright