3 znaka da vam neko želi zlo: kako ih prepoznati prije nego što bude kasno

Postoje ljudi pored kojih vam jednostavno nije dobro. Neće vam odmah zabiti nož u leđa - ne, dovoljno su pametni i vaspitani da sve to rade mnogo suptilnije.

Njihove riječi su poput svile na kojoj odjednom ugledate poderotinu. Osmijeh - kao izlog iza kojeg se krije nešto što budi nelagodu. Znaju da budu „bliski“, ali iza te prividne prisnosti često stoje zavist, zluradost, proračunatost ili hladna ravnodušnost.

Nekad se ti ljudi nazivaju prijateljima. Nekad - rodbinom. Ali suština se ne mijenja.
Evo tri znaka po kojima najčešće možete prepoznati one koji vam nisu prijatelji - čak i ako to još uvijek ne vidite.

1. Kritika "upakovana" kao briga
„Samo želim da ti bude bolje!“ - i tom rečenicom mogu da opravdaju svako poniženje. Da, trudio si se. Da, dao si sve od sebe. A oni kažu: „Sto ti je, doduše, lijepo je jelo… ali nema moje omiljene salate. I glavno jelo ti je malo suvo. Ali nema veze, super si ti.“
Osmijeh. Tapšanje po ramenu. A u duši - kao da su vas polili hladnom vodom. To nije sitnica - to je precizno odmjerena igla, ubod koji ostavlja gorak ukus i svima pokazuje ko je „pravi stručnjak“. I nije to samo jednom - ovakvi ljudi to rade stalno. To im je stil. Ne umiju da kažu „bravo“ bez „ali“. A ponekad čovjeku ne treba ispitivanje grešaka, već samo da čuje: „Uradio si to odlično“.
Takav kritičar nije mentor. On je uvijek iznad. Kao da mu nije važno da pomogne, već da sebi popravi krunu. 

2. Tuđa sreća - njihova skrivena bol
Postoji jedan jednostavan test: ispričajte takvoj osobi neku lijepu vijest. Nešto sitno - nova prilika, putovanje, kompliment koji ste dobili. I posmatrajte je. Ne riječi već lice. Pauzu. Osmijeh koji se na tren krivo pomjeri. Rečenice tipa: „Pa dobro, desi se“ ili: „Baš veliko dostignuće.“ (ovo govore ironično)
Pitate se: zar nije srećan zbog mene? Mislite: vjerovatno jeste, ali na svoj način: srećan jer ima razlog da se osjeća lošije. Jer sve što nije njegovo - njega opterećuje. Takvi ne umiju da se raduju „tuđem“. Tuđi uspijeh za njih nije inspiracija, već iritacija.
Kažu da se tuđa sreća vidi samo kroz čisto staklo. Kod njih je staklo zamagljeno. I dok vi iskreno dijelite radost, oni u glavi broje: on ima to - a ja nemam. Zašto?
Ponekad čak i nesvjesno kvare raspoloženje - kao da „izjednačavaju rezultat“. Ukratko: to nije osoba pred kojom treba otvarati dušu.

3. Izbegavaju vas - ali ne kada ima publike
Čudna stvar: poznata osoba, a kada ste nasamo - hladna, ukočena, distancirana. Ali čim se pojavi neko treći - sve se mijenja. Maske se stavljaju. Odjednom - priče, šale, zadirkivanja. Pogotovo zadirkivanja.
Baš takvi vole da dobace „nevine“ komentare tipa: „Ma daj, pa ti si poznat po tome da sve zaboravljaš“, ili: „Evo ga opet u svom stilu,  kasni, ali sa šarmom“. Svi se smiju. A vi? Vi ne. Vama nije do smijeha.
Psiholozi kažu: zao čovek rijetko kad je hrabar nasamo. Treba mu publika. Treba mu scena.

I tada njegovi ubodi dobijaju formu „šale“, „surove istine“, „iskrenosti“. Ali suština nije u formi, zar ne? Suština je u namjeri.

Šta učiniti?
Nije uvijek neophodno prekinuti kontakt. Ponekad je dovoljno da prestanete da očekujete dobro od takvih ljudi. Ne očekujte dobrotu od njih. Ne očekujte saosjećanje. Ne očekujte ono što ta osoba jednostavno ne umije da pruži. Ograničite odnos, ohladite ga, distancirajte se. Ne mrzite - ali ih ne puštajte preblizu. Jer, kako je rekao Ekziperi, „odgovorni smo za one koje pripitomimo, ali nismo dužni da trpimo one koji nas povređuju".

I možda najvažnije - nemojte vi postati takvi. To je mnogo važnije nego da na vrijeme prepoznate tuđu zlobu.


(Pripremio: Vanja Radivojević za www.uniqorner.com)

©Copyright