"Ako si pametan, zašto nisi sretan?" - Kako visok IQ može ometati sreću pojedinca

Mnogo se raspravljalo o prednostima intelektualne darovitosti. I to ne iznenađuje. Ono što iznenađuje je koliko se pisalo i o nedostacima ne toliko blagoslovenog koliko prokletog visokog koeficijenta inteligencije.

To je kao i sa svim dobrim, kada ga imate previše. Mi se,  u principu,  divimo genijima. No, u stvarnosti ljudi sa visokim IQ-om su ljudi koji vide i dobro tumače stvarnost oko sebe i druge ljude i koji često ne znaju kako da se nose sa većim spoznajama ili onim što su otkrili. I ne, nisu uvijek sigurni u sebe, a njihova ponašanja često nisu nešto što se drugima dopada.

Kako drugačije objasniti zašto intelektualno superiorni učenici tako često razvijaju strepnju da pokažu svoju inteligenciju u učionici? Možda žele izbjeći da daju pravi odgovor, nadajući se da će neko drugi podići ruku. Jer, ako rutinski nude odgovor koji niko drugi ne može smisliti, vjerovatno će doživjeti neugodno iskustvo da drugi budu bijesni na njih. Ili će ih drugi ismijavati i maltretirati u školskom dvorištu. Osim toga, biti identifikovan kao "učiteljev ljubimac" se ne doživljava samo kao ulagivanje od strane drugih, već i kao cenzura.

Ovaj članak će objasnitii 13 razloga zašto visok IQ može negativno uticati na život i učinak pojedinca, uključujući i odnose sa drugima, osim ako nadareni pojedinci ne nauči kako da mudro upravljaju svojim intelektom.

Istorijski gledano, naučnici su sreću mjerili "jednodimenzionalno", kao zadovoljstvo životom, dok su danas sreća i blagostanje, definisani mnogo bolje i sveobuhvatnije. Sada se shvataju kroz mnoge različite, iako na kraju povezane faktore, kao što su autonomija, lični rast, pozitivni odnosi, samoprihvatanje, ovladavanje i kultivisanje svrsishodnog i smislenog života.

U knjizi iz 2016. godine "Ako si tako pametan, zašto nisi sretan?", autor Raj Ragunatan objašnjava da kada su elementarne potrebe osobe zadovoljene, tri stvari su ključne za njihovu sreću:
1. smisleni i zadovoljavajući društveni odnosi,
2. kompetentnost u onome u čemu osoba usmjerava svoju energiju i
3. posjedovanje slobode u donošenja nezavisnih životnih odluka.

U nastavku, svi gore navedeni indikatori sreće će se koristiti kao mjerila za bolje razumijevanje zašto, nažalost, visoka inteligencija može ometati postizanje onoga što bismo u idealnom slučaju svi okarakterisali kao dobrobit.

13 razloga zašto vas visok IQ može ometati vašu sreću

Istraživanje posljedica intelektualno nadarenih počinje s Luisom Termanom, koji je revidirao Stanford-Binetove skale inteligencije i nastavio s iniciranjem longitudinalnog istraživanja djece s visokim IQ-om.

Njegovo istraživanje je pokazalo da su "intelekt i postignuće daleko od savršene korelacije". Štaviše, nadareni nisu bili značajno sretniji od onih sa nižim IQ-om, niti je njihova stopa razvoda, alkoholizma i suicida bila bolja od nacionalnog prosjeka. Kao što David Robson (2015), sumirajući Termanov rad, zaključuje: „U najboljem slučaju, [utvrdio je da] veliki intelekt ne utiče na vaše životno zadovoljstvo; u najgorem, on zapravo može značiti da ste manje srećni i ispunjeni“.

Kasniji su se naučnici, koji su koristili sofisticiranije kriterijume, prilično složili sa Termanovom ranijom kontraintuitivnom presudom, priznajući koliko visok IQ može biti opterećujući po život pojedinca.
Razmotrimo sada 13 nedostataka kada je visok IQ u pitanju: 

1. Veoma inteligentni znaju da su inteligentni, pa su skloni postavljati visoka očekivanja za sebe koja često ne mogu ispuniti. Stoga su često razočarani (i depresivni) jer njihov nivo postignuća pada znatno ispod njihovih ideala. I, što je jednako važno, možda neće ispuniti očekivanja drugih.

2. Osobe sa visokim IQ-om sklonije su problemima sa anksioznošću. Skloni su da više razmišljaju o negativnim stvarima koje im se dešavaju, zalazeći u previše detalja i ponavljaju scenarije kako bi saznali šta je pošlo po zlu. Mogu se baviti ili biti opsjednuti stvarima koje bi drugi smatrali sitnim ili beznačajnim.

3. Veoma inteligentni ljudi ne moraju nužno donositi bolje odluke. Vjerovatno će unijeti lične predrasude u sve o čemu razmišljaju, što može ozbiljno potkopati njihovu objektivnost. Visok koeficijent inteligencije ne eliminiše mogućnost pogrešnih pretpostavki.

4. Budući da ljudi sa visokim IQ-om tako lako i brzo uče stvari kada su mladi, oni se ponekad toliko naviknu na uspjeh bez ulaganja mnogo truda da nikada ne razviju naviku upornosti, koja je tako fundamentalna za dugoročni uspjeh. A usko povezano sa ovim odsustvom je njihov nedostatak samodiscipline koja je neophodna da bi se osigurao najbolji učinak.
Ironično, jer nisu navikli da se bore da nauče nove stvari, kada su u situacijama koje zahtijevaju da se naprežu, mogu odgoditi ili potpuno napustiti neki poduhvat ili izazov. Možda im se to jednostavno čini previše napornim, previše izvan njihove zone udobnosti.

5. Budući da su skloni da "žive u svojim glavama", mogu biti u velikoj mjeri odsječeni od svojih emocija. Zbog njihovog stalno aktivnog intelekta teško im je upravljati osjećanjima, iako ih mogu dobro i elokventno objasniti. 

6. Ljudi sa visokim koeficijentom inteligencije imaju tendenciju da previše razmišljaju ili pretjerano analiziraju stvari. Oni mogu izbjeći preduzimanje radnji dok ne bude prekasno i tako propustiti vremenski ograničene prilike. Mnogi pisci su komentarisali da ovim osobama može biti teško da zaspu noću jer, sa prezauzetim umom, mogu da stalno i iznova razmišljaju o raznim stvarima i tako drže sebe u budnom stanju.

7. Visokointeligentni ljudi imaju teško izbjegavaju iskušenje da ispravljaju tuđe greške jer mogu biti privrženi nekoj osobi. Nije iznenađujuće da ova navika ne osvaja veliku naklonost drugih, koji se mogu posramiti, iznervirati ili uvrijediti zbog ove skoro kompulzivne tendencije.

8. Stvaranje i zadržavanje prijateljstava je često problematično. Drugima može biti teško da se osjećaju prijatno kada su u blizini nekoga čija intelektualna snaga daleko nadmašuje njihovu. A ovo je posebno tačno ako se nadarena osoba ne može suzdržati da ne pokaže svoje superiorno znanje ili oštroumnost. Ovdje intelektualna poniznost postaje ključna. Ali mnogi od mentalno nadarenih ne uspijevaju razviti ovu osobinu, pa shodno tome pate i njihovi odnosi.

9. Osobe sa visokim IQ-om lako mogu postati frustrirani i izgubiti strpljenje kada se ono što govore, pišu ili rade stalno pogrešno tumači, uprkos njihovim pokušajima da objasne stvari. Bez sumnje, koliko god nenamjerno, tjerati druge da se osjećaju inferiornima nije baš dobra osobina – još jedan razlog zašto drugi možda ne žele da se druže sa njima.

10. Njihov smisao za humor može biti potpuno neusklađen sa drugima. Ne samo da brže shvate vic, već i ono što drugi smatraju zabavnim osoba sa visokim IQ-om može izgledati bezobrazno, napeto ili banalno. Ipak, u svojim nastojanjima da se zbliže s drugima, mogu se prikrivati i ne odavati svoju pravu ličnost.

11. Osobe sa visokim IQ-om češće doživljava društvenu izolaciju. A to može dovesti do depresije ili ih natjerati na introverziju, što možda ne odražava njihove urođene sklonosti. Kada ne mogu locirati druge sa mentalitetom sličnim njihovom, prije će birati samoću nego da budu sa drugima zbog kojih se osjećaju usamljenije nego kada su sami.
Postoji slučaj genija iz oblasti matematike Sufije Jusol, koja se upisala na Oksfordski univerzitet sa 12 godina, a zatim napustila sve svoje kurseve i studije  i počela da konobari. A kasnije je radila kao poslove koji nisu u skaldu sa njenim IQ-om. Očigledno je da su akademski, društveni i kulturni pritisci s kojima se suočavala u tom elitnom okruženju premašili njene sposobnosti suočavanja. 

12. Intelektualno nadareni ne moraju znati više od drugih, ali su akutno svjesni svega što ne znaju. A shvaćanje granica njihovog intelekta može učiniti da se osjećaju uznemireno, obeshrabreno i razočarano.

13. Tomas Grej je rekao: "Gdje je neznanje blaženstvo, ludost je biti mudar". Ovaj citat sugeriše kako oni sa izuzetnim IQ-om prepoznaju stvari koje drugi ne mogu spoznati. I mnogo tih spoznaja do kojih dolaze mogu ih povrijediti, zabrinuti ili baciti u očaj.

​Na kraju napomenimo: sve ovo ne znači da osobe sa visokim IQ-om ne mogu biti sretne. Ipak, postizanje tog željenog stanja za njih nije ni blizu tako lako kao što većina ljudi misli.

​
REFERENCE/ STUDIJE:
1. Navrady LB, Ritchie SJ, Chan SWY, Kerr DM, Adams MJ, Hawkins EH, Porteous D, Deary IJ, Gale CR, Batty GD, McIntosh AM. Intelligence and neuroticism in relation to depression and psychological distress: Evidence from two large population cohorts. Eur Psychiatry. 2017 Jun;43:58-65. doi: 10.1016/j.eurpsy.2016.12.012. Epub 2017 Jan 17. PMID: 28365468; PMCID: PMC5486156.
2. High intelligence: A risk factor for psychological and physiological overexcitabilities, Ruth I. Karpinski, Audrey M. Kinase Kolb, Nicole A. Tetreault, Thomas B. Borowski, https://doi.org/10.1016/j.intell.2017.09.001
3. Hambrick, D. Z. & Marquardt, M. (2017, Dec 5). Bad News for the Highly Intelligent. https://www.scientificamerican.com/article/bad-news-for-the-highly-inte…
4. Ora, C. (2016, Aug 13). 17 Disadvantages of Being Intelligent. https://onedio.co/content/17-disadvantages-of-being-intelligent-11064
5. Jensen, A. R. (1998). The g factor: The Science of Mental Ability. Westport, CT: Praeger.