Psihologija opraštanja takođe je oblik odvajanja. Odnosi se na cjelokupan čin hrabrosti, u kojem ljudi ostavljaju po strani ono što ih izjeda, svoje robovanje negativnim emocijama, kako bi prihvatili ono što se dogodilo i omogućili sebi da krenu naprijed.
0 Comments
Vještačka inteligencija i psihologija počinju oblikovati vrlo produktivnu simbiozu. Ali ovaj razvoj ne čini stvari manje kompliciranim. Na primjer, koja pravila reguliraju njegovu korištenje u socijalne svrhe?
Tijekom svoje svakodnevne rutine susrećemo se i aktivno smo uključeni u mnoge vrste laži. Bijele laži koriste se kako bi se pokušalo učiniti nešto za dobro drugih ljudi, a da ih ne povrijedimo, i smatraju se moralno prihvatljivima.
Sreća, šansa, prilika. Kako god to nazvali, ono u određenoj mjeri utiče na stvari koje ne možemo kontrolirati, poput naših šansi za dobitak na lutriji, zdravlje i odnose.
Određena ponašanja i situacije odraslih su ukorijenjene u njihovoj prošlosti. Neki postaju tvrdoglavi, pružajući otpor, drugi idu tokom svog života, prepuštajući se životu i ne postižu uspjeh u karijeri.
Kakav je danas naš govor? Malo obraćamo pažnju na ton kojim izgovaramo riječi. Previše je opscenih i vrlo prljavih izraza, nekako smo zaboravili što je plemenit i uzvišen govor.
Bilo bi nemoguće prolaziti kroz život a da nikad ništa ne uzimamo osobno, niti da nikada ne krivimo nekoga za nešto. No, ako to suviše često radimo, na kraju možemo doći do tačke kada okrivljavanje drugih za naše životne okolnosti i viđenje sebe kao žrtve nije više opcija kojoj se valja vraćati.
Zaljubljujemo se u one sa kojima smo osuđeni na duhovni rast, na to da postanemo svjesnija osoba i steknemo one unutarnje snage koje će nam pomoći da postanemo savršeniji.
|