Biologija traume i ključevi za izliječenje

Izloženost traumi dovodi do kaskade bioloških promjena i odgovora na stres. Nastaju promjene u područjima amigdale, hipokampusa i prefrontalnog korteksa mozga. ​

Postoje fiziološke promjene u funkcionisanju limbičkog sistema, promjene aktivnosti na osovini hipotalamus–hipofiza–nadbubrežna žlijezda sa promjenjivim nivoima kortizola i neurotransmiterske disregulacije.

​Studije pokazuju da loša iskustva iz djetinjstva kao što su zlostavljanje, zanemarivanje i druge traume utiču na razvoj mozga i povećavaju ranjivost osobe na razvoj hroničnih bolesti i drugih fizičkih bolesti, na izazove koji se tiču mentalnog zdravlja, poremećaja povezanih s supstancama i oštećenja u drugim područjima života.

Direktan uticaj traume
Pacijenti koje vidim koji su iskusili različite vrste trauma prijavljuju da imaju negativne misli, osjećaje i reakcije na sopstvene misli i osjećanja pod uticajem traume.

Oni opisuju da se osjećaju "loše" i "nenormalno" zbog načina na koji razmišljaju, osjećaju i reaguju. Njihovo samooptuživanje, zbunjenost, nedostatak kontrole nad svojim tijelima, emocionalna disregulacija i kompromitovana spoznaja, između ostalog, često ostavljaju osjećaj ogorčenosti, uznemirenosti i beznađa.

Direktni uticaji u odnosima
U kontekstu odnosa, trauma se može odraziti i na naše međuljudske odnose. Može doprinijeti hiperbudnosti (izbjegavanju)/hiperuzbuđenosti (pokretanje odgovora), poteškoćama sa formiranjem novih sjećanja i iskustava, i povremenim ili čestim osjećajima odvojenosti ili obamrlosti i/ili panike i anksioznosti.

​Način na koji se to može odigrati uključuje nerazumijevanje i/ili pogrešno tumačenje događaja i situacija, defanzivnost i zaštitnički osjećaj, osjećaj nedostatka lične i fizičke sigurnosti, pretjeranu krivicu i stid koji doprinose negativnoj slici o sebi i samopouzdanju, opštu nesigurnost, probleme sa privrženošću, nametljive misli i spontano i impulsivno ponašanje.
Sve ovo može imati direktan uticaj na komunikaciju, utvrđivanje odgovarajućih granica i potreba, može dovesti do izbjegavanja dubljih i ranjivijih veza, djelovanje na temelju inhibicija ili strahova i do izbjegavanja negativnih sjećanja, misli, osjećanja i ponašanja koja se evociraju.

Kako izliječiti ranjene djelove sebe
Svi mi u određenoj mjeri doživljavamo traumu. Ne postoji čovjek kojem se to ne dešava. Mi kolektivno patimo; niko nije imun na patnju. To su životna iskustva i situacije koje ostavljaju dugotrajan negativan učinak. Naš mozak i tijelo čuvaju ova sjećanja kako bi nas zaštitili od budućih nesrećnih pojava bez obzira da li su ona bila pod našom kontrolom ili ne. Upravo to je razlog zašto se tako čvrsto držimo bolnih uspomena i zašto su ona radosna i zadovoljavajuća sjećanja obično prolazna.

Šta vam može pomoći u iscjeljenju traume
Proces izliječenja uključuje uočavanje, prihvatanje i svijest o vašim ranjenim djelovima. Odvojite vrijeme da istražite sebe. Uzmite u obzir sljedeće:

• Prepoznavanje da je to dio vas: ono vas ne definiše, ne govori o tome ko ste, niti mora diktirati vaše ponašanje.
• Praktikujte stalnu radoznalost i proučavajte sebe: Obratite pažnju na dimenzije svoje traume. Koji simptomi se javljaju (npr. sumnja u sebe, projektovana ljutnja, lako se osjetite napuštenim i odbačenim)? Koje vrste misli, osjećaja, tjelesnih senzacija ili ponašanja su podstaknuta određenim okolnostima, itd.?
• Identifikovanje negativnih osnovnih uvjerenja koja su nastala: Koje su percepcije kulminirale o vama, o drugima i svijetu na osnovu onoga što ste iskusili? 
• Sa kojim strahovima i nesigurnostima se suočavate: Kako oni utiču na vaš način razmišljanja, osjećanja i ponašanja?
• Koje su vaše prirodne odbrane, strategije suočavanja i prilagođavanja: Oslanjate li se na njih čak i kada to nije neophodno, da li su ponekad ti mehanizmi kontraproduktivni? Kako bi bilo da "olabavite stisak" ako vam to bolje služi? 
• Kako to utiče na vaše odnose: Da li unaprijed formulirate prosudbe i pretpostavke o sebi i drugima? Da li se suzdržavate jer ne želite da budete otvoreni i ranjivi?
• Koliko ste prisutni i saosećajni prema sebi i drugima: Da li zaista volite sebe, da li ste saosjećajni prema drugima? Da li prihvatate, primate i povezujete se sa ljubavlju?
• Da li ulažete dovoljno vremena i truda u iscjeljenje: to je proces koji zahtijeva vrijeme i pažnju. Liječenje podrazumijeva multisistemski pristup – uzimajući u obzir um, tijelo i različite obrasce ponašanja i aktivacije.

​Potpuno je razumljivo i u redu je razmišljati i osjećati se na način na koji se osjećate. Radnje koje preduzimate mogu dovesti do rezultata koji se temelje na otpornosti, rastu i pozitivnom napretku koji daje nadu. Imate moć da odlučite da li ćete komunicirati, povezati se ili učestvovati ili odlučiti da prosuđujete, branite se ili prekidate vezu.

Ako djelate iz svog povrijeđenog podsvjesnog ili nesvjesnog dijela, a ne iz svog sadašnjeg i kultivisanog dijela, rizikujete da se ponašate na način koji je daleko od vašeg autentičnog i najboljeg "ja". To bi moglo izazvati haos u vašem životu i odnosima.

Naučite sve što možete o sebi. Ako ste dovoljno otvoreni, podijelite te informacije sa svojim partnerima i bliskim osobama od povjerenja. Naučite cijeniti sve djelove sebe. Svi ti djelovi su podjednako bitni. Iscjeljenje je proces koji vam otvara nove mogućnosti, iskustva i unutrašnji mir.


STRUČNE REFERENCE/ STUDIJE:
1. Cusack, K., Jonas, D. E., Forneris, C. A., Wines, C., Sonis, J., Middleton, J. C., ... & Gaynes, B. N. (2016). Psychological treatments for adults with posttraumatic stress disorder: A systematic review and meta-analysis. Clinical Psychology Review, 43, 128-141.
2. Gillihan, S. J. (2021). The CBT flip chart. Eau Claire, WI: PESI Publishing.
3. Smith JR, Drouillard KJ, Foster AM. Exploring Care and Recovery for Individuals With Post-traumatic Stress Disorder: A Scoping Review. Cureus. 2024 Feb 6;16(2):e53741. doi: 10.7759/cureus.53741. PMID: 38465133; PMCID: PMC10920405.