Bog uzima čovjeka samo u dva slučaja: mudre riječi Petra Mamonova

Petar Mamonov je fenomen u ruskoj kulturi. Čovjek koji je uvijek išao svojim putem, ne oslanjajući se na tuđa uputstva. Zvali su ga buntovnikom, huliganom, pravednikom, mudracem i čak Božijim čovjekom – i sve to u isto vrijeme. ​

Ali najvažnije – znao je govoriti. Njegove riječi su prodirale dublje nego bilo koje filozofsko predavanje, jer su dolazile iz proživljene boli, radosti, sumnji i otkrovenja. Mamonov nije glumio da razumije život – on ga je osjećao, živio i dijelio s drugima.

U ovom članku ćemo razmotriti neke njegove izreke, koje – poput iskri – osvjetljavaju najmračnije i najsvjetlije kutke ljudske duše.

1. Zašto živimo? Dugi niz godina nisam znao kako da odgovorim na to pitanje – bježao sam od njega. Bio sam pod uticajem droga, pio, tukao se, ponavljao: „Ja sam glavni“. A pravi smisao života je – voljeti. To znači žrtvovati se, a žrtva je davanje.
Mamonov je godinama bježao od tog pitanja, skrivao se iza alkohola, tuča, droge i glasnih izjava: „Ja sam glavni“. U tome je bila i određena istina – tražio je sebe u haosu, padovima i greškama. Ali prava mudrost je došla s jednostavnim shvatanjem: smisao života je u ljubavi. Ljubav nisu lijepe riječi ni romantične scene iz filma. Ljubav znači davati, žrtvovati se, biti tu kada je drugima teško i pružati bezuslovnu podršku. Dok ne počneš davati, nećeš otkriti pravo značenje sreće.

2. Živjeti je vrlo teško. Premalo je ljubavi i previše samoće.
Malo ljubavi i previše samoće – osjećaj poznat svakome. Mamonov nije o tome govorio apstraktno: on je to živio. Život zaista lomi kada pored tebe nema topline i kada se osjećaš sam pred prazninom. Ljubav je "ljepilo" koje nas povezuje sa svijetom, a njen nedostatak pretvara svaki dan u iskušenje. Ali i u samoći moguće je pronaći svjetlo u sebi.
On uči: važno je naučiti voljeti sebe i cijeniti svaki trenutak, čak i kada se čini da je cijeli svijet protiv tebe. U tome je istinska umjetnost življenja.

3. Ako si na samom dnu, zapravo si u dobrom položaju: dalje nema kud osim prema gore.
Ovo zvuči grubo, ali istina je ogromna. Dno nije kraj, već početna tačka. Iz padova se rađa rast, snaga i shvatanje da gore od toga ne može biti. Čovjek koji je jednom bio na samoj ivici, cijeni svaki dah, svaki izlazak sunca. Upravo kroz bol učimo se radovati jednostavnim stvarima. Mamonov je to proživio mnogo puta, a njegov životni put je jasan primjer da dno nije tragedija, već dar.

4. Sa svojih 70 godina kažem: ne smije se gubiti ni minuta u ovom životu, vremena je malo, život je kratak, a svaki trenutak može biti predivan.
Koliko često trošimo sate na prazno i besmisleno? A život je niz trenutaka, od kojih je svaki jedinstven i neponovljiv. Treba učiti da primijetimo ljepotu u sitnicama: u osmijehu prolaznika, u mirisu kiše, u prvim sunčevim zrakama.
Mamonov uči da se ne žuri, ali ni da se ne odgađa život za „kasnije“. Svaki trenutak je prilika za sreću, svjesnost i ljubav. Cijenite vrijeme i maksimalno iskoristite svaki trenutak.

5. Ljutnja i nervoza nisu ništa drugo do kažnjavanje samog sebe zbog tuđe gluposti.
Kad se ljutimo ili nerviramo, kažnjavamo sebe, a ne druge. To je suptilna, ali nevjerovatno važna misao. Mamonov je razumio da je bijes otrov koji nas iznutra razara dok tražimo krivca spolja. Vrijedi zastati, dublje udahnuti i zapitati se: „Da li vrijedi?“

6. Put ljudi je jednak za sve: svi ćemo otići iz ovog života.
Ove riječi su jednostavne, ali udaraju snažno. Svaki dan je neprocjenjiv, a naš kraj je neizbježan. Shvatanje smrti uči nas da cijenimo trenutak, da volimo sada i ne odlažemo ni riječi ni postupke.
Mamonov je vjerovao da je strah od smrti manji od straha da se život proživi uzalud.

7. Duša je kao trolejbus: u njoj je sve na svom mjestu i nije gumena.
Unutra postoji red, rute i granice. Ne treba u sebe trpati tuđe probleme, emocije i želje. Duša je vrijedna i treba je čuvati.

8. Svi mi, a i ja prvi, treba da naučimo reći sebi „ne“.
Svi se teško suzdržavamo. Koliko puta smo popuštali slabostima i zatvarali oči pred posljedicama? Mamonov upozorava: nauči reći sebi „ne“. To nije odricanje od života, već briga o sebi.

9. Nezadovoljstvo treba usmjeriti unutra. A mi ga šaljemo van: vlada, penzija, tamo ne valja, ovamo ne valja… Pogledaj u sebe, brate!
Najlakše je tražiti krivce vani. Ali Mamonov poziva: pogledaj u sebe. Unutrašnji rad važniji je od spoljašnjeg osuđivanja.

10. Život ponekad udara, ali ti udarci su lijek.
Teški trenuci nisu kazna, već lekcija. Svaki udarac oblikuje nas u snažnije i mudrije ljude.

11. Zlato se u vatri topi da bi postalo čisto. Tako i naše duše. Moramo podnositi tuge bez prigovora i pitanja „zašto?“. To je naš put.
Patnja pročišćava i uči strpljenju, izdržljivosti i vjeri.

12. Ako vidimo gadost – znači da je ona u nama. Slično se sa sličnim spaja. Ne osuđuj druge, pogledaj sebe.
Ono što nas nervira u drugima često je odraz naših vlastitih slabosti.

13. Ako se svađamo – đavo se raduje.
Svađe nisu pobjeda razuma, već slabosti. Mir i oprost su često jači od bilo kakvih argumenata.

14. Naučite gubiti i ne žaliti zbog toga.
Prihvatiti poraz je teško, ali neophodno. Svaka izgubljena bitka gradi karakter.

15. Ne bojte se smrti, ali se plašite izgubiti bližnje. Ničega drugog se ne bojte.
Smrt je strašna, ali gubitak voljenih je teži. Zato ih treba voljeti i cijeniti dok su tu.

16. Ljubav nije osjećaj, nego djelo.
Ljubav zahtijeva trud, strpljenje, pažnju i brigu. To je svakodnevni rad, a ne samo trenutna emocija.

17. Spasi sebe – i to je dovoljno.
To nije sebičnost, već odgovornost za vlastiti život. Ako si ti čist i iskren, i svijet je lakši.

18. Cijeli život je dat da promijenimo dušu.
Svaki susret i događaj dio je tog puta.

19. Bogu nisu važna naša djela, već motiv: zašto to radimo, zašto živimo.
Čist motiv vrijedi više od stotinu pokaznih postupaka.

20. Važno je kako ćemo umrijeti! Jedno je – za istinu, a drugo – od alkohola.
Kraj života jednako je važan kao i njegov početak. Naši izbori ostavljaju trag u duši.

21. Bog uzima čovjeka samo u dva slučaja: ili kada popravka više nema, ili kada je čovjek već toliko spreman da boljeg trenutka ne može biti.
Mamonov je život vidio kao pripremu duše za smrt. Svako od nas ima svoje vrijeme i lekcije. Shvatanje toga uči nas strpljenju i prihvatanju i radosti i tuge.

Šta mislite o ovim izrekama? Koja vam se najviše dopala? Ostavite komentar na društvenim mrežama.


​(Pripremila: Slavica Dević
www.uniqorner.com)

©Copyright