Budite oprezni sa predmetima koje je prije vas koristila druga osoba - o energiji stvari

Ponekad je dovoljno samo uzeti tuđu stvar u ruke i raspoloženje se pokvari. Kao da se nešto u nama stegne. Naizgled je sve u redu.

Dan je bio dobar, ljudi oko nas ljubazni, a u duši odjednom postane tjeskobno i teško. U takvim trenucima neko sve pripiše umoru ili magnetskim olujama, a neko se zamisli. Možda stvar nije u tijelu niti u vremenu? Možda je stvar u samom predmetu?

Prije više od stotinu godina ugledni psihijatar Vladimir Behterev iznio je za ono vrijeme hrabru hipotezu. Ljudska psiha je podložna „zarazi“ jednako kao i tijelo. Samo što umjesto bakterija djeluju tuđe misli, ideje i raspoloženja. On ih je nazivao psihičkim mikrobima. Danas bismo rekli — energetski tragovi.

Behterev je upozoravao: takvi mikrobi prenose se preko knjiga, razgovora, pogleda. I - preko stvari.

Stvari kao produžetak čovjeka
Boris Ratnikov razvio je ovu misao, govoreći ne samo o predmetima, već o nosiocima suptilne, ali opipljive energije. Prema njegovom mišljenju, stvar nije samo objekat, već spremište ljudske sudbine, navika, doživljaja, radosti. Ona može biti i životvorni izvor i vrtlog koji čovjeka uvlači u tuđu priču.

Svaka stvar je napunjena energo-informacionim poljem svog vlasnika i nosi u sebi njegovu sudbinu, pisao je Boris Ratnikov.

Naizgled zvuči kao fantazija. Ali svako ko je makar jednom uzeo starinski predmet u ruke vjerovatno je doživio taj trenutak. Kao da je još neko prisutan. Nekad je osjećaj svijetao i topao. Nekad se čini kao da vam neko diše za vrat. Prolaze vas trnci. I ako u takvim trenucima poželite odložiti predmet, iako ne razumijete odmah zašto, moguće je da intuicija radi bolje od bilo kakve analize.

Poznati psiholog Karl Jung zvao je to kolektivnim nesvjesnim. Dubokim slojem pamćenja u kojem je sve povezano sa svime. Predmet u kojem je živjela tuđa bol može je prenijeti novom vlasniku kao štafetu. I čak ako čovjek ne vjeruje u energiju, može početi patiti od nesanice, pada energije, neobjašnjivih strahova. A on će tražiti razlog u hrani, rasporedu, vremenu — ali ne u staroj fotelji kupljenoj na buvljaku.

„S kim si — takav si“, kaže narodna mudrost. Ali stvari su takođe naši saputnici u životu. I nakupiti se može ne samo od živog čovjeka, već i od onoga što je dugo nosio uz sebe.

Razmjena energija se stalno dešava
Boris Ratnikov objašnjava kako je čovjek energo-informacioni biosistem. Razmjena energija među ljudima odvija se neprekidno i svako može to osjetiti na sebi. Na primjer, nakon susreta s nekim ljudima osjećamo navalu snage i vedrine. A nakon razgovora s drugim kao da izgubimo energiju i raspoloženje nestane.

Gubitak energije dešava se gotovo nasilno, bez učešća naše svijesti. Zato je toliko važno svjesno birati svoj krug ljudi, svodeći na minimum kontakte s onima koji oduzimaju vašu energiju

Stvari ne samo čuvaju, nego i prenose energiju. Jedan od najilustrativnijih slučajeva vidio je on lično.

Priča s trofejnim bodežima
Jednom njegov poznanik, koji je preuzeo novu dužnost i preselio se u drugi kabinet, počeo je osjećati čudne tegobe. Glavobolje, nerazumljiv umor. Naizgled u prostoru nije bilo ničeg posebnog, osim lijepog istočnjačkog tepiha s bodežima na zidu. Kako se ispostavilo — bili su to trofeji. Stvari povezane sa istorijom, ali — kakvom?

Nakon što su tepih i bodeži uklonjeni, zdravstveno stanje se poboljšalo. Možda je djelovalo autosugestivno. A možda je stvar zaista nosila težak trag prijašnjeg vlasnika. Tuđu bol, uvredu — sve je to moglo biti upijeno u predmet kao vino u hrastovu burad.

„Nikada ne prihvatam antikvitete kao poklon. Vlasnik ih puni energijom, a mi možemo preuzeti njegovo stanje ili osobine ponašanja“, govorio je Ratnikov.

U tome nema ničeg mističnog. To je samo druga dimenzija odnosa s realnošću koju nauka tek počinje opisivati. Ali ako se nekad i struja smatrala magijom, a hipnoza šarlatanstvom, možda će i sa energetikom stvari biti isto: prvo podsmijeh, zatim oprezno interesovanje, pa priznanje.

Ogledalo pamćenja
Drugi slučaj, koji je Ratnikov opisao, dogodio se u privatnom okruženju. Godinama se šišao kod istog frizera — žene po imenu Marija. Kada je otišla u penziju, Ratnikov je nastavio dolaziti joj kući na šišanje.

Marija ga je jednom sjela pred starinsko ogledalo. Nakon nekoliko minuta mu je postalo loše. Pao mu je pritisak, iako je on inače patio od visokog pritiska i takvi simptomi za njega nisu bili tipični. I to se ponavljalo iznova.

Tek nakon trećeg šišanja Ratnikov je upitao za ogledalo. Ispostavilo se da ga je naslijedila od prabake. Pradjed ga je svojedobno uzeo iz vlastelinske kuće tokom oduzimanja imovine. Možda je ogledalo doista upilo tuđu tragediju i nije je otpuštalo. Jer ogledalo nije samo površina. To je, govorilo se nekada, prelaz između svjetova. Nije slučajno da su u mnogim kulturama ogledala prekrivali tkaninom nakon smrti čovjeka, da duša ne ostane „iza ogledala“.

Zanimljivo je da sama Marija nije osjećala ništa posebno gledajući u ogledalo. To je važan detalj. Ne utiče svaki predmet na svakoga. Sve zavisi od rezonance — kako jedna struna odjekne na zvuk druge. Neko može živjeti među stvarima natopljenim tugom i ne osjetiti ništa. A neko osjeti već na pragu: ovdje nešto nije u redu.

Kako prepoznati opasan predmet
Postoji nekoliko znakova na koje treba obratiti pažnju. Na primjer, ako se nakon unosa neke nove stvari u dom počnu dešavati neobične situacije. Česti nesporazumi, iznenadne promjene raspoloženja, tjeskobni snovi. Ili ako se već pri prvom pogledu na predmet javi neprijatan osjećaj, iako razum nema objašnjenje. To je ona psihička higijena koju su naši stari intuitivno poštovali.

Starinski nakit, odjeća, namještaj, posebno kupljeni na buvljaku ili dobijeni nasljedstvom — sve to može nositi otisak tuđeg života. Ne nužno loš. Ali treba provjeriti ne samo autentičnost i cijenu, već i stanje duše nakon dodira s predmetom.
Ima predmeta koji odmah čine dom ugodnijim. A ima i onih koji kao da uvlače u sebe i oduzimaju mir, kako se nekad govorilo.

Ispostavlja se da ne mora svaka tuđa stvar negativno uticati na novog vlasnika. Da biste to prepoznali, u prvom redu treba se osloniti na svoj osjećaj. Ako vam je neprijatno pored nekog predmeta, bolje ga je ne zadržavati.

Prisjetimo se da je Ratnikov smatrao kako stvari nose otisak sudbine svog vlasnika. Zato se opasan predmet može prepoznati i po neprijatnim događajima koji se počnu ponavljati nakon njegove pojave u domu. To mogu biti teški trenuci u porodici, česti nesporazumi, nagle promjene zdravstvenog stanja.
Vrijedi obratiti pažnju na vlastite osjećaje nakon što se neka nova stvar pojavi u kući, posebno ako je neko drugi prije nje bio vlasnik. Ako primijetite da se raspoloženje pogoršalo, pojavila se neobjašnjiva iscrpljenost ili se u kući javljaju problemi — moguće je da je stvar upravo u tom predmetu.

I u tome se, možda, krije drevna mudrost. Važno je ne samo čime se okružujemo, već i sa kakvim energijama stupamo u kontakt. Jer sve što nas okružuje prije ili kasnije postane dio nas. A čak i obična stolica ili ogledalo mogu ne samo dopunjavati enterijer, nego uticati na samu suštinu života.
​

​(Pripremila: Slavica Dević
www.uniqorner.com)

©Copyright