Čovjek često pati jer je napustio sebe

Mnogi od nas "napuštaju sebe", zanemarujući svoje emocionalne potrebe i svoje vrijednosti.

Postoje dva oblika patnje koje nijedno ljudsko biće nikada ne bi trebalo iskusiti. Prvi je napuštanje od strane drugog u bilo kojem obliku, bilo da je to roditeljsko, partnersko, prijateljskp, itd. Drugi podrazumijeva odvajanje od sebe (napuštanje sebe) i zanemarivanje svojih potreba, emocija, vrijednosti i identiteta. Zanimljivo je da je ovu dimenziju najteže prepoznati.

Iako samonapuštanje kao takvo može izgledati kao čudan koncept, pojavljuje se prečesto. Istina je da ste uvijek sami sa sobom. Zaista, niko ne može pobjeći iz vlastite kože. Međutim, takođe je uobičajeno da zaboravljate na sebe i ostavljate sebe na milost i nemilost drugima (ili okolnostima, štetnim navikama i obrascima ponašanja) umjesto da njegujete i pazite na sebe.

Ovaj nedostatak preispitivanja, jačanja i podsticanja samopoimanja, samopouzdanja i sopstvene vrijednosti obično počinje u djetinjstvu ili adolescenciji. Odrastanje u disfunkcionalnom i emocionalno hladnom okruženju može vas natjerati da se odvojite od sebe. Ovo može imati ozbiljan uticaj na vaše mentalno zdravlje.

Vrijeme je da saznate zanemarujete li sebe na ovaj način.

SAMONAPUŠTANJE
Pokušajmo objasniti preko fiktivnih likova. Recimo, Miloš ima partnerki koja ga stalno zanemaruje. To utiče i na njegov posao. Maja provodi svaki dan brinući se o svojoj zavisnoj majci. Međutim, svaki put kada je njena prijateljica Sanja nazove jer ima loš dan, Maka odmah odlazi da je posjeti, bez obzira koliko sje iscrpljena. Marko se nosi sa svojim osjećanjima tak što često ide u provod i ispija puno alkohola kad god se osjeća anksiozno ili pod stresom.

Ovo su neki primjeri kako ljudi sebe zanemaruju i "stavljaju na stranu", kao neko ko gurne neki svoje naočare za vid u ladici na noćnom ormariću. Pokušavaju se kretati, ali njihova teška kratkovidnost znači da se ne mogu jasno pogledati u ogledalu ili hodati ulicom. Samonapuštanje podrazumijeva potpuno odbacivanje ili ignorisanje vaših unutrašnjih psiholoških iskustava.

To može uzrokovati različite i suprotne situacije poput tlačenje drugih kako bi osoba potvrdila svoje samopoštovanje. Ignorisanje sopstvenih potreba dovodi do gubljenja sebe, do "korozivne slabosti" koja prožima svako područje vašeg postojanja.

Samonapuštanje je mehanizam sporog samouništenja. Može dovesti do stanja velike bespomoćnosti, kao što su depresija, anksiozni poremećaji, poremećaji u ishrani ili ovisnosti. Ovako se ono manifestuje:

1. Za svoju nesreću krivite druge
Možda ste imali teško djetinjstvo i niste imali sreće u ljubavi. Međutim, krajnja odgovornost za vaše blagostanje i sreću leži na vama samima. Kao što je psihoterapeut Albert Elis ispravno rekao, najbolja faza našeg života dolazi kada shvatimo da su naši problemi samo naši.
Jednom kada prestanete kriviti roditelje ili društvo, moći ćete preuzeti kontrolu nad svojim životom.

2. Ne razmišljate o tome da li vam vaše ponašanje škodi
Nakon stresnog dana, svi volimo da se isključimo, na primjer, gledajući nešto na TV-u, telefonu, čitajući neku knjigu ili tako što se sastajemo sa prijateljima na piću. Međutim, neki ljudi biraju bilo kakvu distrakciju koji ih sprečava da postanu svjesni svoje tuge, nezadovoljstva i emocionalne boli. Možda pribjegavaju hrani kao katarzičnom mehanizmu za ublažavanje anksioznosti, ili kupovini, igranju video igrica po cijeli dan ili pretjeranom opijanju. Ovo su sve primjeri samonapuštanja.

3. Ne možete postaviti granice
Granice su psihološke barijere koje postavljate drugima kako biste zaštitili vaše blagostanje i pružili potrebne informacije onima oko vas. Da biste postavili granice, potrebna vam je otvorena i asertivna komunikacija. Međutim, ovo nije uvijek lako. Ako vas definiše nemar ili odvojenost od sebe, osjećate se nesposobnim da kažete "ne" na bilo koji zahtjev, ma koliko vam on išao na štetu. Previše toga dopuštate, prihvatate i pristajete na sve, i jednostavno se krećete po inerciji. Ovo se objašnjava vašom nesposobnošću da zaštitite svoje potrebe.

4. Nedostaje vam emocionalna samosvijest
Studija koju je sproveo Univerzitet Sjeverne Karoline (SAD) naglašava važnost samosvijesti za psihičko blagostanje. U njoj se tvrdi da nam sposobnost povezivanja i razumijevanja naših misli i emocija omogućava veću kontrolu nad svojim životima. Štaviše, čini nas sretnijima u svim oblastima života.

S druge strane, samonapuštanje čini da prestanete preuzimati odgovornost za svoje emocije i osjećanja. Nadate se da će vas drugi smiriti kada se budete uznemirili. Vjerujete da je vaš partner odgovoran za potvrđivanje onoga što osjećate i popunjavanje praznina koje sami ne možete popuniti.
Ako napuštate sebe, živite u zatvoru patnje. Prepoznajete tuđe vrijednosti, ali potiskujete sopstvene.

5. Živite u stanju stalnog izbjegavanja
Izbjegavanje znači poricanje problema koji vas muče i narušavaju vašu unutrašnju ravnotežu. Konstantno korištenje najrazličitijih mehanizama za bijeg znači da odugovlačite, ne priznajete sebi šta vas uznemirava i da ste "zaleđeni" u mjestu. Ovakav život, u kojem ne rešavate svoje probleme već bježite od njih, uzrokuje da se uvijek osjećate frustrirano.

6. Doživljavate pretjeranu samozahtjevnost
Kada samonapuštanje prožima vašu psihu, postajete sami sebi najveći neprijatelj. Ne cijenite sebe, ne cijenite svoja postignuća, a kritički glas u vama postaje jači.
Osim toga, definiše vas pretjerana samozahtjevnost koja vas sprečava da napravite bilo kakvu grešku - ona vrši pritisak na vas i podvrgava vas nepodnošljivim stanjima anksioznosti.

7. Skrivate djelove sebe
Osjećate nesigurnost, strah i nedostatak inicijative. Vi ste osoba velike vrijednosti i značajnih vještina, ali toliko sumnjate u sebe da više volite kriti svoju svijetlu stranu. Činite to iz straha od kritike, osude i komentara drugih ljudi.
Vaša "pravila preživljavanja" vas podsjećaju da je uvijek bolje sakriti određene aspekte sebe, da ne biste bili povrijeđeni.

8. Zarobljenik ste svojih sumnji
Ako vas definiše samonapuštanje, u vašoj glavi vama dominiraju misli koje uništavaju vau vrijednost i hrane vas sumnjama. To uzrokuje da prestanete vjerovati svojoj intuiciji, stečenom iskustvu, pa čak i svojim instinktima. Sebe doživljavate kao manjkavu osobu iako vas drugi vide drugačije.

9. Ne ponašate se u skladu sa svojim vrijednostima
Ako ne živite u skladu sa svojim vrijednostima, to će sigurno da vas boli. A to može biti zato što počinjete da se ponašate i krećete u skladu sa vrijednostima vaše porodice ili partnera, koje su možda daleko od vaših. 

Drugi su ti koji vas vode i uslovljavaju u gotovo svakom aspektu i životnom polju. To dovodi do života koji je obilježen nezadovoljstvom i nesrećom.

Zaključak
Briga o sebi je suprotna samonapuštanju. To su čarobne riječi koje bi trebalo zapamtiti ako se pronalzite u svemu što smo gore opisali. Morate pogledati u sebe i uvesti red u svoj haotični i usamljeni univerzum koji ste ostavili po strani prije mnogo godina, iz samo vama poznatih razloga.
Uvijek je dobra ideja razviti adekvatne vještine upravljanja emocijama, ličnu odgovornost i asertivnost. Počnite tako što ćete se pogledati u ogledalo i povezati se sa svojim snovima, planovima i ciljevima koje ste predugo odlagali. Potrebna vam je naklonost, potvrđivanje i saosećanje - od sebe, ne od drugih. Onog trenutka kada počnete da se osjećate kao svoj najbolji prijatelj, sve će se promijeniti na bolje.


STRUČNE REFERENCE/ BIBLIOGRAFIJA/ STUDIJE:
1. Li, J., Ma, W., Zhang, M., Wang, P., Liu, Y., & Ma, S. (2021). Know yourself: physical and psychological self-awareness with lifelog. Frontiers in Digital Health, 3, 676824. https://www.frontiersin.org/articles/10.3389/fdgth.2021.676824/full
2. Emler, N. (2002). The costs and causes of low self-esteem. Youth Studies Australia, 21(3), 45-48. https://search.informit.org/doi/abs/10.3316/aeipt.121363
3. Katherine, A. (2010). Boundaries: Where you end and I begin. Hazelden Publishing.
4. Silvia, P. J., & O’Brien, M. E. (2004). Self-awareness and constructive functioning: Revisiting “the human dilemma”. Journal of Social and Clinical Psychology, 23(4), 475-489. https://psycnet.apa.org/record/2004-17931-003

​
​©Copyright
NIJE DOZVOLJENO KOPIRANJE NASLOVA, TEKSTA, NITI DJELOVA TEKSTA I PRENOŠENJE NA DRUGE VEBSAJTOVE