Da li je moguće liječiti psihička oboljenja bez ljekova? Razmatranja i odgovori

Psihička oboljenja su jedno od najvažnijih pitanja savremenog društva. Anksioznost, depresija, bipolarni poremećaj, posttraumatski stresni poremećaj (PTSP), opsesivno-kompulzivni poremećaj i mnogi drugi psihički poremećaji zahvataju milione ljudi širom svijeta. ​

Tradicionalno, lijekovi – naročito antidepresivi, anksiolitici i stabilizatori raspoloženja – često se propisuju kao glavni oblik liječenja. Međutim, sve više stručnjaka, ali i pacijenata, postavlja pitanje: da li je moguće liječiti psihička oboljenja bez lijekova? Odgovor na ovo pitanje nije jednostavan, ali svakako zaslužuje pažnju, jer otvara vrata drugačijem pristupu mentalnom zdravlju.

1. Razumijevanje prirode psihičkih poremećaja
Prije svega, važno je naglasiti da psihički poremećaji nisu svi isti. Neki su blagi, situacijski i privremeni, dok su drugi hronični, duboko ukorijenjeni u biohemijskim promjenama mozga.

To znači da ne postoji univerzalni pristup. Ono što pomaže jednoj osobi, ne mora pomoći drugoj.

Blage do umjerene depresije, anksioznost ili stresne reakcije, često uzrokovane životnim okolnostima (smrt u porodici, razvod, gubitak posla), mogu se tretirati bez lijekova, kroz terapiju, podršku, promjene načina života i okruženja. S druge strane, teži oblici shizofrenije, bipolarnih poremećaja ili ozbiljnih depresivnih epizoda često zahtijevaju lijekove kako bi se stanje stabiliziralo i spriječile ozbiljne posljedice.

2. Psihoterapija kao temelj liječenja
Psihoterapija je jedan od najučinkovitijih oblika liječenja psihičkih oboljenja bez lijekova. Tehnike poput kognitivno-bihevioralne terapije (KBT), psihoanalize, geštalt terapije, porodične i grupne terapije, te sve popularnije terapije svjesnosti (mindfulness), pomažu osobi da razumije uzroke svog stanja, promijeni obrasce mišljenja i ponašanja, te razvije zdravije mehanizme suočavanja sa stresom.

Istraživanja pokazuju da kod blagih do umjerenih oblika depresije i anksioznosti, psihoterapija može biti podjednako efikasna kao i lijekovi, ali bez neželjenih nuspojava.

3. Promjena načina života
Mentalno zdravlje je usko povezano sa načinom života. Faktori kao što su prehrana, fizička aktivnost, san, odnosi s ljudima, okruženje i nivo stresa, direktno utiču na psihičko stanje.

• Fizička aktivnost: Redovno vježbanje potiče lučenje endorfina – hormona sreće – i smanjuje simptome anksioznosti i depresije.
• Zdrava ishrana: Hrana bogata omega-3 masnim kiselinama, vitaminima B kompleksa i magnezijem ima pozitivan uticaj na funkciju mozga.
• Spavanje: Kvalitetan san je ključan za emocionalnu stabilnost.
• Društvene veze: Ljudi koji imaju bliske odnose s porodicom i prijateljima pokazuju niži nivo depresije i anksioznosti.

Dakle, promjenom načina života moguće je znatno poboljšati psihičko zdravlje bez upotrebe farmakoloških sredstava.

4. Duhovni i alternativni pristupi
Za mnoge ljude, duhovnost igra važnu ulogu u očuvanju mentalne stabilnosti. Molitva, meditacija i rad na samospoznaji i zahvalnosti, često djeluju iscjeljujuće na um i emocije.

Takođe, neki se okreću alternativnim metodama poput homeopatije, akupunkture, fitoterapije (biljni lijekovi), aromaterapije ili rada sa energijom. Iako naučni dokazi o njihovoj učinkovitosti nisu uvijek jaki, mnogi ljudi prijavljuju subjektivno poboljšanje stanja, što se ne može zanemariti.

5. Kritike farmaceutske industrije i opasnosti od zloupotrebe lijekova
Kritičari često ističu da farmaceutska industrija ima komercijalni interes da zadrži ljude na lijekovima, čak i kada to nije nužno. Prekomjerno i nekritičko propisivanje antidepresiva, naročito kod djece i adolescenata, izaziva zabrinutost.

Lijekovi mogu izazvati nuspojave poput ovisnosti, promjena raspoloženja, smanjenja intimne želje, promjene u tjelesnoj težini ili povlačenja emocija. Takođe, prestanak uzimanja može dovesti do apstinencijskih simptoma i pogoršanja stanja.

Zaključak
Dakle, da, moguće je liječiti neka psihička oboljenja bez lijekova, posebno kada se radi o blažim oblicima poremećaja i kada osoba ima pristup adekvatnoj psihološkoj podršci, zdravom okruženju i resursima za promjenu načina života. Međutim, kod težih oblika poremećaja, lijekovi često igraju ključnu ulogu u stabilizaciji i zaštiti života.

Najvažnije je individualno prilagođen pristup, uz saradnju sa ljekarima i terapeutima, kako bi se našao najbolji balans između farmakološkog i nefarmakološkog liječenja. Mentalno zdravlje nije crno-bijela slika – ono zahtijeva razumijevanje, strpljenje i holistički pristup koji poštuje tijelo, um i duh pojedinca.


​(Pripremila: Renata Bondarenko, psiholog i psihoterapeut
www.uniqorner.com)

©Copyright