Daning-Krugerov efekat: kada oni koji ne znaju ništa misle da znaju sve

Postoji nešto što se zove imposter sindrom. To je kada izuzetno pametni, talentovani, sposobni i inteligentni pojedinac sumnja u svoje sposobnosti, dostignuća i vještine.

Ali postoji i ponašanje koje je suprotno od imposter sindroma, a to je kada neko ko ne zna puno, a često ne zna ništa, misli da zna sve, čak i više od stručnjaka. To se zove Daning-Krugerov efekat.
Daning-Krugerov efekat je kognitivna predrasuda nazvana po dvojici autora članka u časopisu koji opisuje kako ljudi precjenjuju svoju kompetenciju ili kognitivne sposobnosti i ne shvataju ove greške.

Problem nije samo u tome što ljudi donose loše odluke zbog pogrešnih zaključaka i uvjerenja i što stvaraju predrasude - već i u tome što nisu u stanju prepoznati svoje greške.

Komponente Daning-Krugerovog efekta
Da bismo razumjeli Daning-Krugerov efekat, moramo ga detaljno razložiti na komponente.

NEDOSTATAK ZNANJA
Kod Daning-Krugerovog efekta, što manje neko zna o nekoj temi, veća je vjerovatnoća da će imati čvrsto mišljenje o toj temi i da neće željeti da promijeni mišljenje. To znači da ako raspravljate o nekoj temi sa nekim ko ima uvjerenja koja nisu ukorijenjena u činjenicama, ta će osoba ostati pri svom mišljenju čak i kada joj se predoče dokazi i činjenice koji govore suprotno. Ta osoba će takođe zanemariti mišljenja stručnjaka. Osoba vam može reći da je mišljenje stručnjaka "netačno", da on/ona "ne znaju ništa", da mu/joj je "plaćeno" da iznese to mišljenje, ili može samo nastaviti da priča i vodi monolog tako da se vaše činjenice ne čuju. Pošto ne možete dokazati osobi da nije tako kako ona misli, odlazite frustrirani, dok druga osoba ostaje još više ukorijenjena u svojim uvjerenjima.

POTVRDA DEZINFORMACIJA
Daning-Krugerov efekat znači da će ljudi prihvatiti pogrešne informacije ako odgovaraju njihovom mišljenju. Potvrda dezinformacija znači da onaj ko pati od ovog efekta ne sprovodi svoje istraživanje da vidi da li su izvori i informacije legitimni. To dalje znači da svoja uvjerenja ne osporava drugim informacijama, prosto zato što ne traga za novim informacijama, niti je spreman razmotriti ih.

POJAČANJE I PODRŠKA OD STRANE DRUŠTVENIH GRUPA
Ako ste okruženi drugima koji imaju iste stavove kao i vi, veća je vjerovatnoća da ćete se držati tih stavova. Mišljenja zajednice mogu postati društvene norme. U osnovi većeg dijela ljudskog ponašanja je želja za pripadanjem. 

ONI MISLE DA ZNAJU VIŠE OD STRUČNJAKA
U studiji Motte, Callaghana i Sylvestera (2018), otkriveno je da jedna trećina ispitanika misli da zna isto ili više od doktora i naučnika o uzrocima autizma. Ova stopa je bila najveća kod ljudi koji su imali nizak nivo znanja o autizmu i visok nivo prihvatanja dezinformacija. Kada su ovakvi ljudi u pitanju, vjerovatnije je da će podržati nestručnjake nego stručnjake na polju politike.

RASPRAVA JE BESKORISNA
Rasprava sa ljudima koji imaju Daning-Krugerov efekat gotovo nikada nije efikasna i konstruktivna. I ne možete im išta dokazati, čak i ako ste prilično načitani, informisani i nepristrasni.

IZAZIVANJE SAMO JAČA NJIHOVA UVJERENJA
Kada pružite dokaz da je nečije uvjerenje pogrešno, osoba koja doživljava Daning-Krugerov efekat će postati još više ukorijenjena u svojim uvjerenjima – a pogotovo ako je argument druge osobe emocionalno nabijen.

KAKO UBLAŽITI OVAJ EFEKET
Čini se da informacije i mišljenja profesionalaca ne utiču na ukorijenjena uvjerenja kod osoba koje pate od Daning-Krugerovog efekta, niti predstavljanje empirijskih dokaza na racionalan način. A predstavljanje dokaza na način koji šalje poruku da ne možete vjerovati da neko ne vjeruje činjenicama definitivno ne pomaže.
Dakle, šta funkcioniše kada neko ne može priznati da mu nedostaju informacije ili da su njegove/njene informacije netačne? Prvo, saznajte zašto neko vjeruje u nešto. Upoznajte osobu o tome gdje se nalazi sa svojim stajalištem. Ne radi se toliko o podacima koliko o tome kako se oni predstavljaju.

Sjajan primjer za to može se naći u knjizi Bustera Bensona "Zašto vičemo?: Umijeće produktivnog neslaganja". Gospodin Benson je okupio grupu ljudi koji su imali različita mišljenja o kontroli oružja. Do kraja večeri svi su iznijeli svoje mišljenje i svi su otišli u prijateljskim odnosima. Kako je Benson to postigao?

Prvo, dao je grupi hranu. Nikada ne potcjenjujte moć hrane koja okuplja grupu. Zatim je zamolio svaku osobu u grupi da podijeli svoju ličnu istoriju s oružjem i kako je to formiralo njihovo trenutno mišljenje. Zapazite koliko je moćno tražiti od svake osobe da podijeli svoje lično iskustvo. Ovo može biti moćna odskočna daska za vođenje smislenih diskusija. 
Zatim je pitao svakoga: "Kako ćemo znati da smo nesumnjivo riješili problem oružja?" Kroz formulisanje ovog pitanja, Benson je poslao poruku da ne donosi vrednosne sudove — a takođe je pomogao grupi da radi ka zajedničkom cilju.

Postoje ljudi sa tako čvrsto ukorijenjenim mišljenjima da bez obzira koje podatke iznesete, neće promijeniti to mišljenje. Ali ipak ima ljudi koji su voljni da vode diskusiju o problemima. Sve je u načinu na koji su pitanja predstavljena. U produktivnim diskusijama prevladava poštovanje. A ako se ne predomislite, vrijeme je da krenete dalje.


REFERENCE/ STUDIJE/ BIBLIOGRAFIJA:
1. Ehrlinger J, Johnson K, Banner M, Dunning D, Kruger J. Why the Unskilled Are Unaware: Further Explorations of (Absent) Self-Insight Among the Incompetent. Organ Behav Hum Decis Process. 2008 Jan 1;105(1):98-121. doi: 10.1016/j.obhdp.2007.05.002. PMID: 19568317; PMCID: PMC2702783.
2. Alicke MD, Govorun O. The Better-Than-Average Effect. In: Alicke MD, Dunning DA, Krueger JI, editors. The Self in Social Judgment. Studies in self and identity.
3. Benson, B. (2019). Why are we yelling? The art of productive disagreement. New York: 750 Words LLC.