Zašto se mnogi od nas osjećaju potpuno razočarani u život? Zašto se mnogi na ovom svijetu osjećaju beznadežno u svojoj borbi za egzistenciju? Zašto smo toliko uznemireni zbog životnih teškoća i naših neuspjeha?
To se dešava jer ne želimo vidjeti ništa izvan materije. Zato što smo izgubili vjeru u besmrtnost naših duša i ne očekujemo ništa nakon zemaljskog života, tvrdio je ruski pisac Dimitrij Bulgakovski.
Da bi zaštitio osobu od razočaranja u životu i pomogao da naše postojanje bude vječno, Dimitrij Bulgakovski je sakupio slučajeve pojave mrtvih i smjestio ih u jednu knjigu.
U predgovoru svoje knjige "Nevjerovatni slučajevi ukazanja preminulih", pisac navodi:
„Moj cilj će biti postignut ako uspijem zapaliti vatru vjere u barem jednom umu u kojem prebiva nevjera i utješiti nadom u bolju budućnost u drugom svijetu barem jedno srce koje pati od tuge.“ U svojoj knjizi „Nevjerovatni slučajevi ukazanja mrtvih“, Dimitrij Bulgakovski navodi 81 priču o takvim fenomenima. Prvu priču ispričao je doktor Genadij, koji nije vjerovao u besmrtnost duše. Ismijavao je svoje pacijente koji su mu o tome pričali. Jednog dana u snu ovaj doktor je vidio mladića koji mu je rekao: „Slijedi me“. Doktor je krenuo za njim i našao se u nepoznatom gradu. Nekoliko dana kasnije, isti mladić se ponovo pojavio Genadiju u snu i upitao: "Jesi li me prepoznao?" Kada je doktor potvrdno odgovorio, mladić je postavio još jedno pitanje: "Kako si me prepoznao?" „Odveli ste me u neki grad koji prije nisam vidio“, odgovorio je doktor. "Jesi li vidio grad u snu ili u stvarnosti?" – upita mladić doktora. „U snu“, odgovori doktor. "A sada ti i ja razgovaramo u snu, i u ovom trenutku tvoje tijelo leži u tvom krevetu. To znači da tvoje fizičke oči ne mogu vidjeti sve ovo u ovom trenutku. Kako me sada možeš vidjeti?" – upita mladić. Doktor nije znao šta da odgovori. Tada mladić nastavi: „Kao što me sada vidiš i čuješ, iako je cijelo tvoje tijelo neaktivno, tako ćeš nastaviti živjeti i nakon svoje smrti. Moći ćeš vidjeti, ali duhovnim očima. Budi uvjeren da će biti još jedan život nakon ovog života.“ Druga priča povezana je sa kumom pokojnog oca Bulgakovskog, koja je jednom prilikom posjetila pisca u Moskvi. Kuma Liza bila je udata za učitelja u mjesnoj školi u gradu Korčevu u Tverskoj guberniji. Tokom posjete Moskvi, Liza se požalila Bulgakovskom da njen muž nedavno pati od teškog nervnog poremećaja. Razlog za to je bio jedan neobičan incident. Liza je rekla da se njen muž sprijateljio s doktorom Minike. Zajedno su išli u lov i na jednom od tih putovanja počeli su razgovarati o besmrtnosti duha. Impresioniran ovim razgovorom, Minike je rekao: „Zakunimo se jedno drugom da će se onaj ko prvi napusti ovaj život pojaviti drugom u tom istom trenutku.“ Nije prošlo mnogo vremena. U gradu Rževu je izbila epidemija kolere. Tamo je nedostajalo doktora, pa je Minike poslan tamo. Jedne večeri nakon njegovog odlaska, Lisa je stavljala dijete u krevet, a njen muž je bio zauzet u svojoj kancelariji. U nekom trenutku, Lisa je čula vrisak u muževljevoj kancelariji. Požurila je tamo. Njen muž je sjedio na stolici, blijed i drhtav. Nakon što je popio malo vode, malo se osvijestio i jedva čujnim glasom rekao: „Minike je bio ovdje.“ Zašto su mrtvi i dalje živi Iz priča koje Dimitrij Bulgakovski iznosi u svojoj knjizi, autor zaključuje da su pokojnici prvenstveno oni koji su bliski srcu - rođaci, prijatelji i poznanici. Zašto se svi mrtvi ne pojavljuju svojim voljenima? Iz priča datih u knjizi jasno je da im je zabranjeno da se pojavljuju pred ljudima koji ih se mogu jako bojati. Na primjer, u jednoj priči, preminula majka kaže svojoj kćeri: „Mogla bih postati vidljiva tvojoj tetki, ali ona to možda neće moći podnijeti i mogla bi se razboljeti – djeca nas se ne boje ništa manje nego odrasli.“ Da li se mrtvi pojavljuju na zemlji sami ili uz dozvolu viših sila – teško je odgovoriti na ovo pitanje. "A ti, Serjoža, umro si, kako si došao ovamo?" – pita pokojnikov brat. „Pustili su me“, objasnio je pokojnik. Ali ko ga je pustio, i da li na njegov zahtjev ili nezavisno od njega, pokojnik nije objasnio, primijetio je Dimitrij Bulgakovski. Odgovor na ovo pitanje ne pružaju poruke mrtvih, smještene u drugim pričama. Muž, pojavivši se svojoj žene, kaže joj: „Morao sam doći tebi, pa sam došao.“ Mladenka, došavši mladoženji, kaže: „Dozvoljeno mi je da dođem tebi i objavim ti svoju smrt.“ Može se primijetiti mnogo takvih pojava u kojima se izražava žarko učešće pokojnika u životu živih, posebno kada su u pitanju rođaci i prijatelji. Neki predviđaju dug i sretan život; neki dolaze, najavljujući skoru smrt. Neki od mrtvih, nakon što su se pojavili, upozoravaju na zla djela i podstiču žive da poboljšaju svoje živote. Pradjed, pojavljujući se svom praunuku, kaže: „Ja sam onaj koji učestvuje u tvojoj sudbini. Neko ko želi da se previše ne vežeš za ovaj svijet jer nećeš dugo ostati u njemu. Živi po zakonima pravde i tvoj kraj će biti miran.“ Da su sva upozorenja i opomene mrtvih imale blagotvoran učinak, dokazuju sami ljudi kojima su upućene, primijetio je Bulgakovski. Na primjer, jedan oficir kaže da je bio toliko šokiran razgovorom pokojnog druga koji mu se ukazao da je nakon ovog razgovora prodao svoje imanje i, iskoristivši novac za dobra djela, preuzeo je na sebe podvig lutanja svetim mjestima, oplakujući svoj prošli život.
Drugi preminuli se pojavljuju svojim voljenima kako bi osigurali da će se ponovo sresti u drugom svijetu gdje će biti zauvijek ujedinjeni. Muž, prilazeći svojoj ženi, kaže: „Ovdje imaš djecu, obaveze, a tamo ćemo biti zauvijek ujedinjeni.“
Mrtvi se takođe pojavljuju sa ciljem da obavijeste svoje rođake i prijatelje kako žive u drugom svijetu. Jedan preminuli čovjek, kada ga je otac pitao kako mu je tamo, odgovorio je: „Hvala Bogu, oče, dobro sam.“ Budući da vjera u vječni život osvetljava naš zemaljski put i otkriva nam svrhu zemaljskog postojanja, mnogi mrtvi se pojavljuju isključivo radi potvrde onima koji se kolebaju u toj vjeri ili su je potpuno izgubili. Dakle, pokojnik dolazi kod doktora koji nije priznavao besmrtnost duše. Oficir, koji se pojavio svom drugu, koji je sumnjao u zagrobni život, kaže: „Živ sam, iako sam umro, umro sam i živ sam – svejedno“, primijetio je Dimitrij Bulgakovski u svojoj knjizi. (Pripremio: Vanja Radivojević za www.uniqorner.com) ©Copyright
0 Comments
Your comment will be posted after it is approved.
Leave a Reply. |
|