|
Danas je riječ „karma“ postala gotovo svakodnevna. Koristi se u šalama, komentarima na društvenim mrežama pa čak i u političkim raspravama: „Eto, vratila mu se karma.“ Ali izvorno ova riječ je imala sasvim drugačije i mnogo dublje značenje.
Na sanskritu „karma“ znači „djelovanje“. I ne govori se samo o postupcima, već i o riječima, mislima i željama. Svaki trenutak života je kap u čaši naše sudbine. „Misao je sjeme, postupak je izdanak, a sudbina je drvo“, govorili su drevni učitelji.
Važno je zapamtiti: karma nije kažnjiva sila koja sustiže čovjeka zbog greške, već zakon uzroka i posljedice. Ono što je posijano neizbježno će dati plod. Nekada odmah, nekada nakon mnogo godina ili čak u drugom životu. Budistička filozofija tvrdi da čovjek proživljava mnogo utjelovljenja. Lekcije koje nisu naučene vraćaju se ponovo – u novom obliku, u novim odnosima, ali sa istim značenjem. Posebno se to odnosi na porodične veze. Karma i porodica: zašto djeca biraju roditelje Jedno od najdirljivijih i najtežih pitanja jeste: zašto se dijete rađa baš u toj porodici? Je li to slučajnost, genetika ili predodređenost? Budizam daje jasan odgovor: dijete bira roditelje. Duša traži one koji će joj pomoći da prođe upravo svoj put. Nekada roditelji postaju učitelji i zaštitnici. Nekada postaju iskušenje koje treba prevazići.
Postoji drevno predanje: prije utjelovljenja duša stoji na „obali budućnosti“ i posmatra različite porodice. Ona vidi koje zadatke može ispuniti pored određenih ljudi i pravi izbor. Taj izbor može izgledati surov – posebno ako je porodica teška. Ali filozofija reinkarnacije tvrdi: teškoća nije data kao kazna, već kao prilika za rast.
„Mi nismo slučajni putnici koji su se sreli na putu. Mi smo glumci iste predstave u kojoj su uloge unaprijed podijeljene“, govorio je indijski mistik Ošo. Tri vrste karme i kako se one ispoljavaju Učenje razlikuje tri vrste karme, a u svakoj se može pronaći odraz porodičnih priča. 1. Sančita – nagomilana karma. To je ono što je već učinjeno, ali se još nije ispoljilo. Kao sjeme zakopano u zemlji: ono miruje do svog vremena. 2. Prarabdha – karma data rođenjem. Roditelji, domovina, tjelesne osobine – ono što se ne može promijeniti. Tu čovjek uči prihvatanju. 3. Krijamana – karma koja se stvara. Ona se oblikuje svakog dana. Kako dijete reaguje na roditeljsku strogoću? Kako odrasli sin razgovara sa starom majkom? Upravo to postaje cigla nove sudbine. U porodičnim odnosima posebno je vidljivo kako se prošlost prepliće sa sadašnjošću. Ponekad je dovoljan samo jedan razgovor da se prekine lanac uvreda koji traje generacijama. Koje zadatke duše rješavaju u porodici Karmička povezanost djeteta i roditelja predstavlja dogovor. Duše pristaju da se sretnu kako bi zajedno prošle važne lekcije. Ti zadaci mogu biti različiti:
Kada se povezanost pretvori u bol Nisu sve karmičke veze ispunjene harmonijom. Ponekad odnosi s roditeljima postaju teško iskušenje. Znakovi nezdrave karmičke povezanosti:
Takvo iskustvo je posebno teško. Ali upravo tu se krije mogućnost duboke transformacije. Shvatiti da roditelj kritikuje ne iz mržnje, već iz vlastite boli. Razumjeti da je tuđa hladnoća poziv da razvijemo unutrašnju toplinu. Svijetla strana karme Postoje i drugačije priče – kada u porodici vlada harmonija. To znači da su se duše već mnogo puta susretale u prošlim životima i sačuvale ljubav. Takvi odnosi doživljavaju se kao dar sudbine. U njima ima malo borbe, ali mnogo povjerenja. Ipak, čak ni harmonična povezanost ne oslobađa od zadataka. Ona daje snagu za nova dostignuća. Karma današnjice Karmički scenariji ne nastaju samo iz prošlosti, već i upravo sada. Na primjer, dijete se može roditi u porodici punoj ljubavi, ali zbog svojih ličnih osobina svijet doživljavati iskrivljeno – vidjeti samo mane. U tom slučaju upravo njegov pogled stvara novu karmu koju će morati razrađivati. Kako promijeniti karmu odnosa Budistička učenja nude nekoliko koraka za promjenu životnog scenarija:
Ovi koraci zahtijevaju vrijeme. Ponekad i cijeli život. Ali svaki mali korak već mijenja prostor oko nas. Filozofski završetak Karmička povezanost roditelja i djece nije uvijek bajka o bezuslovnoj ljubavi. Nekada je to drama, nekada tragedija, a nekada beskrajna lekcija. Ali u svakom slučaju – to je prilika. Fridrih Niče je pisao: „Ono što nas ne ubije, čini nas jačima.“ U kontekstu porodice ovu misao možemo preoblikovati: ono što nas ranjava u odnosima s roditeljima može postati izvor unutrašnje zrelosti. Čak i hladnoća roditelja može naučiti toplini. Čak i kritika može naučiti izdržljivosti. Čak i bol može razviti sposobnost opraštanja. Jer na kraju, kako je govorio Buda: „Mi smo ono što mislimo. Sve nastaje iz misli. Svojim mislima stvaramo svijet.“ A to znači da je povezanost djece i roditelja uvijek prilika da se stvori novi svijet. Mudriji, dobrodušniji i svjesniji. REFERENCE/ DALJE ČITANJE: 1. Jung, Carl Gustav – Psihologija i religija 2. Buddha – Dhammapada: Put mudrosti 3. Osho – Sudbina, karma i životne lekcije 4. Frankl, Viktor – Čovjekovo traganje za smislom 5. Nietzsche, Friedrich – S one strane dobra i zla 6. Brian L. Weiss – Mnogi životi, mnogi učitelji (Pripremila: Martina Petruhin www.uniqorner.com) ©Copyright
0 Comments
Your comment will be posted after it is approved.
Leave a Reply. |
|
