Empate i manipulatori - bitka za energiju. Kako se žive duše pretvaraju u nežive

Nisu svi ljudi ljudi. Počećemo ovaj članak sa ovim riječima, koje će se nekima možda učiniti čudnima.

Pročitajte te riječi ponovo, jer zaista je tako. Spolja, ne mnogo različiti jedni od drugih, sa dvije noge, dvije ruke i glavom, ljudi koji trenutno žive na ovoj Zemlji su veoma različiti iznutra.
A ima ih i potpuno praznih iznutra. Takvi ljudi imaju samo životinjski dio svoje psihe, žive svoje živote kao "Dan mrmota" i imaju ista, ponavljajuća iskustva tokom mnogo godina. Drugim riječima, njihova duša i njihova svijest ne evoluiraju. Koja je svrha takvih ljudi na Zemlji? Oni su ovdje da služe sistemu, Matriksu (iliti Matrici). Kada je potrebno napraviti neku vrstu "egregora" i napuniti ga kvantitetom umjesto kvalitetom, onda ovakvi ljudi služe da obave takav posao. Dakle, održavaju sistem, održavaju Matricu.

Kada im se u svijest unese neka misao ili ideja (što je, u stvari "ispiranje mozga"), oni će, kao da je to ultimativna istina, svima oko sebe dokazivati da su u pravu, jer su "programirani" da se tako ponašaju. Nema smisla davati im dokaze i argumente, jer njihov program ne uključuje kritičko razmišljanje, pa će svi argumenti o nedosljednosti takvih razmišljanja samo "proletjeti" pored njih. Nema smisla trošiti energiju na dokazivanje sa ovakvim ljudima, beskorisno je. To je kao da se svađate sa zidom ili sa čajnikom; šta god da mu kažete, može da zagrije vodu i ništa više, neće raditi ništa mimo zadatog programa.
Da bi se razumio životinjski nivo psihologije takvih ljudskih masa, sasvim je dovoljno saznanje da postoji „razmišljanje krda/stada“, gdje su takvi ljudi "programirani" da izvršavaju volju nekoga ko je iznad njih.
Postoji i druga vrsta ljudi. Oni koji su likovi koji igraju u životima drugih neke značajne uloge u smislu iskustva duše. A kao što znamo, to može i evoluirati i degradirati. Stoga su empati i manipulatori osuđeni na vječnu borbu za energiju dok ne izađu iz iskustva žrtava i tiranina.

ŽIVE I MRTVE DUŠE
Šta razlikuje živu dušu od nežive? Empatija, saosećanje i sposobnost da se stvori nešto kreativno. Manipulatori i psihopate svih vrsta ne mogu stvoriti nešta novo, ne mogu generisati vlastitu energiju osim one koja im je potrebna za fizički opstanak. Mogu samo da ponavljaju nešto za drugima, da ih kopiraju, ali uopšte ne znaju da stvore nešto novo. Stoga im energija ne dolazi "odozgo", iz Izvora. Oni imaju samo onu količinu energije koju njihovo fizičko tijelo generiše i koju oni beskrajno troše. Oni vrlo dobro znaju za nedostatak vlastite energije. Zato im je uvijek važno da u blizini imaju donatora energije – osobu ili ljude čiju će energiju koristiti za ostvarenje sopstvenih planova i postignuća.

Što uspješnije iskustvo manipulator ima u izvlačenju energije iz žrtve za vlastitu korist, to postaje nemilosrdniji prema novim žrtvama. Sposobnost da lažu, izokreću istinu, varaju, izdaju, čine gadne stvari sa apsolutnom bezosjećajnošću prema onome kome to rade je norma za njih. Manipulator ne mrda ni jedan mišić na svom licu kada je neko drugi u bolovima i ni jedna struna u njegovoj duši se ne pomjera. Jer njegova duša više nije živa. 

Naivno je od njih očekivati ​​pokajanje, brigu ili čak božiju odmazdu. Nema potrebe za mrtvu dušu. Kome oni onda pripadaju? Može biti mnogo i veoma različitih vlasnika takvih duša i mnogo je teorija. Prema nekim predanjima, trenutno na Zemlji postoji mnogo civilizacija koje su zarobile duše ljudi i kontrolišu ih. Odnosno, na ovoj planeti bukvalno postoji borba za energiju unutar fizičkih tijela koja izgledaju kao ljudi, ne razlikuju se posebno jedno od drugog, ali imaju potpuno različita "punjenja", odnosno način da dođu do energije. Znamo samo da onaj koji kontroliše i čija je duša mrtva zahtijeva energiju žive duše.

Za dobijanje energije, pronalazi se žrtva, tj. empata, kojoj manipulator prvo daje neku vrsta pozitivnog iskustva, gdje će se žrtva osjećati veoma dobro, shvaćeno, daje joj se podrška i povjerenje, značaj, važnost itd. A onda, kada ova žrtva konačno povjeruje u sve što se dešava i opusti se koliko god je to moguće, manipulator će zadati svoj iznenadni udarac, nanoseći žrtvi toliko boli da će se morati dugo oporavljati. Na kraju krajeva, cijela ova igra između žrtve i manipulatora odvijala se samo s jednim ciljem - doći do ove tačke bola i preuzeti što više energije od žrtve; i energiju koju je manipulator dao unaprijed na početku veze i energiju koju žrtva posjeduje. Žrtvi će trebati dosta vremena da se oporavi od susreta sa vještim manipulatorom.

EMPATA NE TREBA DA ISKLJUČUJE OSJEĆANJA IZ STRAHA DA ĆE PONOVO DOŽIVJETI BOL
Nakon što je jednom, dvaput, tri puta "opečen", empata često ne donosi pravilne zaključke o ovoj lekciji, već radi ono što misli je jedino ispravno - zatvara svoje srce za svakoga i isključuje svoja osjećanja kako ne bi ponovo osjetio bol. Ova strategija je dobra samo u prvoj fazi, jer daje priliku da se odmorite od prethodnog iskustva bola. Ali to dovodi do pogrešnog zaključka da je ova strategija efikasna na duže staze.

I stoga će empata nastaviti da gradi "oklop" neosjetljivosti oko sebe. Može početi izbjegavati društvo drugih ljudi ili interakciju sa nekim, ili isključiti svoja osjećanja prema njima, ili u potpunosti zatvoriti svoje srce. Ovo je velika greška jer će takva osoba i sama postati beživotna duša. I sama će postati manipulator i to neće ni primijetiti. Kako se to događa?

Isključivanje signalnog sistema osjećanja znači isključivanje energije "odozgo", iz Izvora. To znači prekidanje veze sa svojom intuicijom. Osjećanja su indikatori, signalni sistem koji nas upozorava na opasnost ili na ono što nam je potrebno. Kada imamo životno iskustvo u kojem uživamo, osjećamo pozitivna osjećanja. Kada imamo životno iskustvo koje želimo izliječiti ili razumjeti, možemo doživjeti negativna osjećanja. Isključivanjem osjetljivosti gasimo i indikatore signalnog sistema.

A onda se dešava sljedeće: u naše živote dolazi manipulator. Da nismo isključili osjetljivost, odmah bismo dobili nagoveštaje "odozgo", kroz našu intuiciju, kroz razne znakove da se ne treba upuštati u ovu interakciju. Sa isključenom osjetljivošću i dalje ćemo prolaziti kroz ovo iskustvo, a manipulator će dodatno "uljuljkati" našu budnost tako da ćemo mi kao žrtva prvo vjerovati u doživljaj zadovoljstva pored njega, prije nego što on zada svoj neizbježni udarac.

Čim empata povjeruje manipulatoru, ovaj će sa jednim ili više udaraca probiti sav oklop izgrađen oko "prikrivene osjetljivosti". To jest, empata će primiti udarac mnogo veće snage nego što bi primio putem znakova svog senzornog signalnog sistema. Ako signalni sistem sojećanja radi 100%, onda će sa svakim novim iskustvom interakcije sa manipulatorom, empata naučiti razlikovati takve ljude i ne uspostavljati kontakt s njima. Tada empata neće isključiti sve ljude iz svog životnog iskustva, već samo one koje zaista ne bi smjelo pustiti blizu sebe.

Razlučivanjem ko je ispred nas, sa kakvom vrstom ljudi imamo posla nastavljamo da prolazimo kroz sopstveno iskustvo sa stanovišta duše, sa ciljem evolucije. Pritom izbjegavamo samo one koji parazitski žele iskoristiti našu energiju. Što se, inače, dešava i svaki put kada ne iskoristimo svoj potencijal maksimalno. 

Empate se često igraju i igre "spasioca",  što je jako niavno, jer teže pokazati svoju „superiornost“ pored "vuka u jagnjećoj koži", a zatim se iz vlastitog ponosa izlažu iskustvu bola, pa pošto bivaju povrijeđeni, odlučuju da isključe svoja osjećanja.

OSJEĆANJA SU GENERATOR ENERGIJE "ODOZGO", IZ "IZVORA"
Ne možete isključiti samo negativna osećanja; kada isključujete osjećanja, automatski se isključuju i pozitivna i negativna osjećanja.

Čovjek postaje poluživ...Jer što je manje osjećanja, manje je energije. A to onda znači da duša prolazi manje iskustva. Zaglavljeni u istim ponavljanjima, dešava se da i same bivše žrtve ne primjećuju kako zbog nedostatka energije i same postaju energetski vampiri - oni koje su prije osuđivali. Uostalom, kada nema dovoljno energije, morate je odnekud nabaviti. Ovako se bivša žrtva može pretvoriti u predatora. Uvijek će biti slabijih... Čim broj predatora u odnosu na žrtve pređe 50% ukupnog broja ljudi, dolazi do revolucije u sistemu: od energije stvaranja do energije uništenja. Dakle, ovdje imate sve ove promjene era: Kali-Yuga, Satya-Yuga i prelazni periodi između njih. Zapravo, ovo nije toliko promjena samih epoha, ovo je promjena perioda dominacije predatora nad žrtvama sa naknadnom degradacijom čovječanstva ili pobjeda kreativne energije sa prepoznavanjem predatora i njihovim ignorisanjem u periodu prosperiteta. 
​
A zlo je nemoguće pobijediti zlom. Jedini način da pobijedite zlo i tamu je da upalite svjetlo i čujete signale svoje duše o tome ko je ispred vas. A kada vidite pored sebe ljude koji nikada neće moći upaliti svjetlo u sebi, samo prođite pored njih, slažući se da su se za nešto opredijelili - a za što tačno, to nama ostaje nepoznato. I zato ih vrijedi doživljavati kao dio jedne velike igre duša, uz prihvatanje da oni u kojima se svjetlo nikada više neće upaliti mogu biti i vama najbliži ljudi.


​(Pripremila: Martina Petruhin
www.uniqorner.com)

©Copyright