Empate su magnet za narcise, manipulatore i toksične pojedince

Empata je osjetljiva, prijemčiva i dobrodušna osoba koja saosjeća sa drugim ljudima, ali se prije ili kasnije veoma razočara u ljude. I tada će početi da ih izbjegava.

Doslovno će se skrivati od svijeta, živjeti sam(a), postepeno gubeći većinu svojih prijatelja i poznanika.
Kada govorimo o prijateljstvu, empata je osoba koja umije da bude senzibilna, brižna, iskrena i osoba puna ljubavi prema prijateljima, ali se u njegovom ili njenom polju najčešće nalaze pojedinci koji su mu/joj suprotni po kvalitetima. 

Oni koji su toliko opsjednuti vlastitom ličnošću i sebičnošću, da zbog osjećaja nepravde koju empata doživi, neće moći ostati u komunikaciji sa takvim ljudima. Doživjeće veliki umor, razočaranje i gubitak snage u takvom odnosu.

Životni put empata je često težak. Njeihova psiha je poput sunđera, upijaju i intenzivno doživljavaju emocije drugih ljudi. I to sve vrste emocija: i pozitivne i negativne. Stoga će okruženje u kojem se empata nalazi uvijek biti privučeno njemu, barem u početku, sve dok se odnos ne pogorša. A napetost u odnosu će najvjerovatnije nastati zbog samog empate, jer empata na duge staze ne može podnijeti da ga drugi ljudi tako besramno iskorištavaju. Prije ili kasnije to će smatrati nepravednim činom.

Empate se često nalaze u vezama koje su jednostrane. Empate su na početku svake veze spremni dati sve od sebe drugima, ali zbog toga ne primjećuju kako postepeno padaju u poziciju žrtve. A biti tamo predugo je nepodnošljivo, pa će pokušati pobjeći od takvih odnosa. Ponekad je empata izgubio toliko snage da će mu/joj trebati godine da se oporavi od veze u kojoj je, na primjer, došlo do izdaje.
​
Empata je osoba kojoj će se drugi obratiti za savjet i pomoć. Da ih jednostavno sasluša ili nešto predloži. Drugi će mu doći da se požale na nešto, ili obrnuto, da bi mu se pohvalili. Kao rezultat komunikacije, empata će često od ljudi čuti sljedeće riječi: “Razgovarao sam s tobom i postalo mi je lakše”. I empati će biti veoma drago zbog ovoga, jer je njegova/njena želja da pomogne drugima toliko snažna i prirodna da će biti vrlo sklon da upada u ulogu spasioca. To je Karpmanov trougao, gdje se smjenjuju pozicije: žrtva, agresor i spasilac. Inače, većina karmičkih čvorova se stvara kroz njega. 

Empata na sebe preuzima negativnost ili iskustva druge osobe. Empata, bar u početku, nema svoje energetske granice. Dok ne nauči postaviti granice, možda neće moći razlikovati svoja osjećanja od osjećanja drugih. Empata možda nije sretan zbog ove svoje karakteristike, tj. toga što nehotice privlači sebi one kojima je potrebna podrška i pomoć, kao i one koji žele da ga iskoriste za svoje ciljeve,  a da ništa ne daju zauzvrat.

Pretjerano samoljubivi i sebični narcisi biće veoma "česta pojava" u životu empate. A oni su ti koji će ga najviše iritirati. Empate smatraju da je sebičnost jedan od najgorih grijehova. Kada drugi ljudi previše razmišljaju isključivo o svojim interesima, ignorišući osjećanja drugih, ne mareći za druge ljude, takve manifestacije će biti potpuno neshvatljive, neugodne i neprihvatljive za empatu. On ili ona će biti vrlo ogorčen(a), postavljajući pitanja o narcisima, toksičnim ljudima ili manipulatorima, jer se ne mogu pomiriti sa činjenicom da takvi ljudi uopšte postoje: „Kako je uopšte moguće da postoje ljudi koji se toliko brinu samo o svojim potrebama gazeći preko svih ostalih?“ Tako će empata pokušati da potisne svoj bijes, što može rezultirati psihosomatskim bolestima i prije ili kasnije će uticati na njegovo ili njeno zdravlje.

Prema istraživanju koje su sproveli naučnici na londonskom Univerzitetu Goldman 2013. godine, u svijetu postoji oko 2% empata u odnosu na sve druge grupe ljudi.  Savjest, empatija i preosjetljivost su karakteristični za ljude sa živom dušom. Naučnici vjeruju da empate imaju osjetljivije podešen limbički sistem mozga i preaktivne neurone ogledala, koji su odgovorni za ljubav, brigu i saosjećanje. Ovo je istovremeno i dar i veoma težak teret.

Nemogućnost namjernog nanošenja štete drugoj osobi, nemogućnost zaštite sebe je takođe nešto što je karakteristično za empate. Nekontrolisano laganje i obmanjivanje svih oko sebe zarad sopstvenog profita ili koristi nikada nije njihova osobina. Empate bi, kada bi se rodile u savršenijem svijetu, mogle postati uzor ljudima budućnosti, ali stvari stoje drugačije u današnjem svijetu potrošačkih odnosa. Stoga će unutar empate, kojeg je priroda stvorila kako bi pomagao drugim ljudima i poboljšao ovaj naš svijet, prije ili kasnije početi da raste i da se pomalja njegova ili njena tamna sjena.

Ljutnja, ogorčenost, krivica i nemogućnost da zaštiti svoje lične granice, koračajući kroz život širom otvorene duše - to je nešto od čega će se empata, prije ili kasnije, jako umoriti kao odrasla osoba. I on ili ona se ponekad mogu pretvoriti u one manifestacije sebe koje će ga naljutiti, povući, vječno uvrijediti i deprimirati i razočarati u sve i u sve. A ovdje se donekle radi o ponosu, jer empata ne može da shvati da živi u svijetu u kojem se pravednici i oni koji čine najviše dobra tako surovo kažnjavaju. Nije mu/joj jasno zbog čega se sve to dešava. U ovom svom razmišljanju empata ponekad može postati destruktivan. Vrlo često i uslijed brojnih iskušenja, empate imaju jedan bitan ispit u sadašnjem životu: kojoj strani se pridružiti - destruktivnoj ili kreativnoj? Uz to, vrijedi razmisliti: da biste došli do svijetle strane izbora, prvo morate da prihvatite sopstvenu tamu... A svi je imamo. Jer inače bismo bili anđeli, a ne ljudi.

Posao empate nije da se odvaja i bježi od ljudi, već upravo suprotno, da se povezuje sa ljudima kroz sebe, da održava energetsko polje kroz sposobnost upravljanja ličnim energetskim granicama. Pronalaženje vlastite sudbine nakon što se izvuče iz toksičnih odnosa je ono što će njegov/njen život okrenuti u pozitivnom, kreativnom i svijetlom smjeru.

Da bi ispunio svoj zadatak, empati će definitivno od djetinjstva biti dodijeljen "glavni ispitivač/učitelj" - neko od roditelja ili bliskih ljudi koji su ga odgajali. Odale potiče primarna rana koja se mora izliječiti. Ukoliko to ne uradi, empata će osuditi sebe na ponavljanje lekcija, sa istim osjećanjima i bolnim senzacijama koje vuče od djetinjstva, ali preko drugih ljudi. Empata takođe mora oprostiti roditelju, ukoliko je imao toksičan odnos sa roditeljem. To ne znači da empata mora ostati u toksičnoj blizini svog roditelja ili staratelja, već da mora oprostiti i otpustiti bol ili ljutnju koju gaji prema roditelju ili staratelju.

Jer da biste kreirali dobre i zdrave odnose, morate izaći iz uloge žrtve. A osoba koja nije izliječila traumu koju su joj zadali roditelji ostaje žrtva sve dok ne nauči da prepozna zašto je njegova duša odabrala te ljude za svoje glavne lekcije u životu. Dok se lekcija ne završi, ponavljaće se stalno i iznova.  Rizik da empata u sljedećem odnosu postane neko koga iskorištavaju i odbacuju je izuzetno visok. Nije slučajno što se i narcisi pojavljuju u njihovom životu. Emapata se mora vratiti sebi, mora postati cjelovit i izliječen.

​
(djelimično bazirano na predavanjima Natalije Besonove)
www.uniqorner.com

​©Copyright
NIJE DOZVOLJENO KOPIRANJE NASLOVA, TEKSTA, NITI DJELOVA TEKSTA I PRENOŠENJE NA DRUGE VEBSAJTOVE