Frojd je znao da pocijepa maske: znao je da samo jedan mali "iritant" može pokazati istinu o čovjeku

Iskreno, uvijek sam bio iznenađen koliko lako griješimo kada su ljudi u pitanju. Sjećam se jednog slučaja: upoznao sam kolegu, činilo se da je običan miran momak, nasmijan, pristojan.

Nakon mjesec dana ispostavilo se da se iza te maske krio potpuni haos – i lični, i profesionalni. Da, dešava se da prođu godine, a ti nikako ne shvatiš sa kim zapravo imaš posla. I ne, to nisu uvijek oni koji viču ili se ponašaju izazovno. Ponekad upravo najtiši ljudi kriju pravi olujni vrtlog u sebi.

Dešavalo li vam se da pogriješite u procjeni ljudi? Uvjeren sam da vas ima koji ste pogriješili. I u tome nema ničeg strašnog, ako znaš kako ispraviti situaciju. Ispostavlja se da postoji nekoliko načina da „čitaš“ čovjeka gotovo kao otvorenu knjigu – a jedan od njih osmislio je sam Frojd. Ali idemo redom.

Mudrost klasika i psihologija karaktera
Koliko sam primijetio, pokušaj da razumiješ ljude je gotovo vječna tema. Rimski filozof Seneka govorio je da je „duševni mir – najveća vrlina“. I često sam se hvatao u razmišljanju: kada čovjek zadrži smirenost, čak i ako je oko njega haos, to zaista pokazuje snagu njegovog unutrašnjeg svijeta. Ljudi koji ne gube prisebnost, po pravilu, ne troše energiju na sitnice, nego se fokusiraju na zaista važne stvari.

Tolstoj je dodavao: „Da bi vidio jasno, dovoljno je promijeniti pravac pogleda.“ Čini mi se da je to baš o nama. Koliko često donosimo ishitrene zaključke, a da nismo pogledali na situaciju s druge strane? Ponekad je potrebno doslovno postaviti sebe u „drugu tačku gledišta“ i vidjeti čovjeka iz drugog ugla.

Jung je govorio o sjenovitoj strani ličnosti. Dugo sam pokušavao shvatiti šta to znači u praksi. I evo šta sam primijetio: čovjek može biti drag, nasmijan i dobronamjeran, ali pod pritiskom stresa ispoljavaju se one strane kojih ni sam nije svjestan. Upravo stres, neočekivana situacija ili konflikt pokazuju ko je zapravo pred tobom.

Mark Tven, uzgred, takođe nije promašio. Govorio je: „Mogu više reći o čovjeku tokom jednog sata igre, nego za godinu dana razgovora.“ I to je istina. Posmatrajući ponašanje čovjeka u spontanom trenutku, vidiš mnogo više nego iz formalnih razgovora. Mimika, gestovi, ton glasa – sve to otkriva suštinu čovjeka mnogo brže nego pažljivo birane riječi.

Frojdov trik: šta nas iritira
I ovdje počinje najzanimljivije. Sigmund Frojd primijetio je jednu jednostavnu, ali genijalnu stvar: karakter čovjeka ispoljava se kroz ono što ga iritira. U početku sam pomislio: „Ma hajde, zar to stvarno radi?“ A onda sam provjerio u praksi i bio iznenađen.

Suština je jednostavna: posmatrajte šta je u stanju narušiti unutrašnji mir čovjeka. Sitnice poput čekanja u redu, kašnjenja prijatelja ili lošeg vremena mogu mnogo toga pokazati. Ako čovjek ostaje miran kada nešto krene naopako, znači da zna držati situaciju pod kontrolom i da ima zrelu ličnost.
A sada zamislite suprotno. Čovjek koji eksplodira zbog svake sitnice, često unutra nije tako snažan kako izgleda. On može biti emotivan, impulsivan i zavisan od spoljašnjih okolnosti. U tim trenucima vidite njegovu pravu „sjenovitu stranu“.

Isto važi i za kritiku. Odavno sam primijetio: način na koji čovjek reaguje na primjedbe ili greške, mnogo govori o njegovom karakteru. Uravnotežen čovjek prihvata kritiku mirno, pokušava da razumije i ispravi, dok emotivan ili razdražljiv počinje da se brani ili krivi sve oko sebe. Ovaj „Frojdov test“ primjenjujem redovno, i gotovo nikad ne zakaže.

Kako primijeniti metodu u praksi
Odmah ću reći: najbolje je provjeravati ljude „u hodu“, u svakodnevnim situacijama, kada ne očekuju da ih neko procjenjuje. Zajedničke aktivnosti, mali zadaci, spontane situacije – tu se pokazuje prava ličnost.

Na primjer, kada igramo timske igre, posmatram kolege: ko zadržava smirenost, ko paniči zbog male greške, ko zna podržati druge. Vjerujte, to govori mnogo više nego godišnji izvještaji ili zvanični razgovori.

Neverbalni signali – posebna su tema. Položaj tijela, mikroizrazi lica, gestovi, ton glasa – sve to odaje emocije koje čovjek pokušava sakriti. Često primijetim: čovjek govori jedno, a tijelo govori drugo. Upravo to daje pravu sliku.
Važno je ne samo registrovati šta iritira čovjeka, nego i posmatrati kako se on sa tim nosi. Smirenost, spremnost na razgovor i konstruktivna reakcija – znakovi su zrele ličnosti. Agresija, pretjerana emotivnost – crvena zastavica.

Sitnice koje odaju čovjeka
Tajna pravog posmatrača je u detaljima. Kako se čovjek odnosi prema konobaru, prodavaču, komšiji? Neko pokazuje poštovanje i pažnju prema svima – takav čovjek je brižan i obziran. A onaj koji kritikuje za svaku sitnicu, najčešće je unutrašnje ranjiv i nesiguran.

Primijetio sam zanimljiv pristup: obratite pažnju na ponašanje u malim neprijatnostima – kašnjenje prevoza, gubitak stvari, slučajna greška kolege. Reakcija na takve događaje pokazuje prioritete, vrijednosti i emocionalnu stabilnost.

Još jedna stvar: posmatrajući druge, počinješ vidjeti i sebe. Gdje i ti gubiš kontrolu, šta te iritira, šta te čini nesigurnim. To pomaže da shvatiš ne samo druge, nego i vlastite slabe tačke.

Zaključci i lična korist
Dakle, šta imamo: posmatranje reakcija, sitnica i stresnih situacija – to je stvaran način da brzo i precizno „prokljuviš“ čovjeka.

Za mene je to ne samo način da izbjegnem toksične ljude ili neprijatne situacije, nego i alat ličnog rasta. Učiš da vidiš ljude onakvima kakvi jesu, da razumiješ vrijednosti i prioritete, razvijaš vlastitu emocionalnu stabilnost.

Zreli ljudi, sigurni u sebe, ne traže krivce, ne prebacuju odgovornost na druge. Oni znaju držati negativne emocije pod kontrolom, ne iskaljuju se na bližnjima, već traže rješenja.

A vi? Šta mislite, znate li „prokljuviti“ čovjeka na prvi pogled, ili se i vama dešava da pogriješite? Napišite u komentarima na društvenim mrežama, podijelite svoje iskustvo – uvjeren sam da će biti zanimljivo svima koji žele bolje razumjeti ljude i sebe.


​(Pripremio: Drago Lončar za www.uniqorner.com)

©Copyright