Gubitak djeteta - najveća bol. Šta treba znati i kako pomoći sebi ili drugima

Gubitak djetata je jedan od najtežih gubitaka koji mogu zadesiti jednu osobu. Ne kaže se uzalud da izgubiti dijete znači izgubiti dio sebe u potpunosi.

Nema veće tuge nego kad roditelj izgubi dijete. Gubitak djeteta je nezamislivo teško iskustvo.
U ovom članku ćemo pokušati objasniti ovo bolno iskustvo, kao i dati smjernice kako da se lakše nosite sa bolom, ukoliko ste doživjeli ovakvo nešto.

ISKUSTVO JEDNE ŽENE
"Dan kada nam je rečeno da je naše dijete preminulo bio je najbolnije iskustvo u mom životu. 

Na taj dan, ne samo da sam izgubila svoje dijete, već je moje drugo dijete doživjelo gubitak sestre. Moja ćerka je tada imala samo pet godina, ali njen plač i njen krhki duh su me takođe pogodili.
U tom trenutku sam prepoznala ne samo uticaj koji je ovaj gubitak imao na mene i na moju porodicu, već i strašni uticaj koji je imao na moju dragocjenu ćerku. Za mene je gubitak bio poput emocionalnog cunamija koji je gutao moje najbliže, ali je dodatno produbljen prisustvovanjem moje suviše mlade i nevine kćeri. Plač moje kćeri mi je probijao srce i dušu. Kao da sam doživjela još jedan gubitak, gubitak nevinosti moje ćerke i moju nesposobnost da je zaštitim od zla - to je slomilo moj duh."

Uopšteno govoreći, žene su izražajnije o svom gubitku i vjerovatnije će tražiti podršku od drugih. Muškarci su često više orijentisani na akciju, skloni su prikupljanju činjenica i rješavanju problema, te stoga često ne odlučuju da učestvuju u mrežama podrške koje se sastoje od dijeljenja osjećanja. To ne znači da oni ne tuguju. Muškarci se često "zakopaju u posao" kada tuguju, drže sebe zauzetim da ne bi razmišljali o gubitku.

Jedan muškarac je to opisao ovako:
Dan kada smo ljubav mog života i ja izgubili naše dijete, bio je jedno od najpotresnijih iskustava u kontekstu naše veze. Moja žena, moja ljubav i moj najbolji prijatelj bili su skrhani, a ja sam se osjećao bespomoćno, bez mogućnosti da pružim potpunu utjehu. Znao sam da nisam u stanju ponuditi riječi utjehe ili oproštenja. Niti sam mogao uputiti riječ koja bi izbrisala bolna sjećanja iz njenog uma i duše.
Osjećao sam se slomljeno, užasnuto i krivo što nisam u stanju zaštititi svoju porodicu od ovog strahovitog iskustva. Naravno, moja supruga je imala osjećanja žaljenja, krivice i srama zbog gubitka našeg djeteta. Uprkos svom formalnom obrazovanju iz psihologije, osjećao sam se izgubljeno i bio sam zbunjen kako da nastavimo dalje. Od kliničara se očekuje da ostanu profesionalni u „svim“ okolnostima i događajima, ali istina je da smo i mi ljudi i da nam biva teško ne izraziti osjećanja u ovakvim situacijama.

GUBITAK DJETETA IZ OČEVE PERSPEKTIVE
Kada žena zygubi dijete, iskustvo oca se često zaboravlja. Ali i muškarci žale zbog gubitka trudnoće ili gubitka djeteta.

Ovo su riječi jednog oca:
"Gubitak mog djeteta slomio mi je duh. Ne osjećam da sam ikada plakao toliko puno ili tako intenzivno. Iako moja supruga i ja nikada nismo imali priliku da proslavimo rođenje našeg djeteta, naš gubitak je bio jednako dubok i iskren kao i gubitak djeteta koje je već došlo na svijet.
Kao otac i suprug, osjećao sam se nesposobnim da zaštitim i svoju kćer i svoju ženu. Osjećao sam takvu prazninu da ni dan-danas nisam u stanju da u potpunosti iskažem ovaj gubitak."

Muškarcima su često dodjeljuje sporedna ulogu tokom gubitka trudnoće. Fokus obično pada na majku – njene fizičke i emocionalne potrebe, njeno iskustvo, njen oporavak. Ali očevi su duboko pogođeni gubitkom trudnoće. Kao kliničar, nisam imao pravu ideju ili razumljivo shvaćanje autentičnog bola koji se javlja kada se izgubi dijete. Gubitak djeteta duboko se uvlači u vašu dušu. Kao otac, lično sam osećao da su moje emocije i osećanja odbacili moji prijatelji, porodica i moji stručni saradnici. Nisam tragač za pažnjom, ali sam se u trenutku kada mi je bilo potrebno osjećao napušteno i kao da je hitnost mog bola bila nevažna. Kao kliničar, čuo sam ove riječi, ali tek kada sam doživio ovo iskustvo, nisam mogao u potpunosti razumjeti bol povezanu s gubitkom djeteta.

DOBRONAMJERNE RIJEČI I NEBLAGOVREMENE IZJAVE
"Gubitak djeteta je neizrecivo bolan, pa pronalaženje pravih riječi koje možete uputiti onima koji tuguju može biti teško." (Kira Brek)

Riječi jednog para:
"Dan našeg gubitka donio je sa sobom mnoge dobronamjerne riječi od strane drugih ljudi. Mnoge riječi su donijele toplinu i utjehu, dok druge nažalost nisu. Jeste li ikada doživjeli riječi utjehe i saučešća? Da li ste smatrali da je osoba koja je izrazila simpatije bila autentična u svojoj komunikaciji? Mnoge dobronamjerne riječi često ne pogode željenu metu i ne prenesu poruku. Iako su riječi možda iskrene, teško je naći prave riječu utjehe u ovakvim situacijama."

Kao ljudi, svi smo se susreli, ili barem svjedočili, da je neko dobio riječi utjehe. Možda smo mi sami bili osoba odgovorna za pružanje podrške. Riječi su možda naišle na prihvatanje ili odbijanje, ali u svakom slučaju, osjećali ste se prinuđenim da podijelite svoja osjećanja. 

Nažalost, iskrenost nije uvijek najbolji pristup kada želite pomoći nekome da se nosi sa velikim ličnim gubitkom. U nekim slučajevima, tihe i jednostavne riječi, topao zagrljaj ili jednostavno saznanje da ste prisutni je najbolji pristup pružanju utjehe. Čak i ako su naše riječi utjehe i saučešća bile iskren pokušaj da izrazimo saosjećanje, možda smo promašili cilj da budemo empatični. Izuzetno je važno da naše riječi uvijek budu uravnotežene iskrenošću i empatijom.

PROCES TUGOVANJA
Veliki gubitak ne donosi nikakvu korist za ljudski duh. Gubitak djeteta krajnje loše utiče na emocije svakog pojedinca koji ovo doživi. Svako podnosi gubitak na različite načine u zavisnosti od svojih uvjerenja, kulture, porodične istorije i odnosa sa osobom koja je umrla. To ne znači da je drugima manje stalo ako tuguju drugačije od vas. Tuga takođe može uveliko varirati u zavisnosti od toga kako je dijete umrlo. Dok su neki gubici manje vidljivi, kao što je pobačaj, drugi doživljaji gubitka su traumatičniji, kao što su nesreća, bolest, ubistvo ili smrt tokom rata.

Gubitak djeteta je srceparajuće iskustvo. Ako ste se susreli sa takvim gubitkom, shvatićete da nijedna riječ ne donosi potpunu utjehu za bol koja se naselila u vašem srcu. Gubitak djeteta je kao vječni ožiljak; rana nastaje, ali ožiljak ostaje sa vama cijeli život.

Nažalost, u nekim porodicama gubitak djeteta neće biti jedini gubitak. Za neke roditelje, neopisiva bol je prevelika da bi izdržali, što dovodi do konačnog raspada njihove veze.

Kao pojedinac, imate pravo na svoje vrijeme žalovanja, proces tugovanja i pravo na tugovanje. Ne bi trebalo da budete prisiljeni da prekinete svoju tugu. Niko vas ne smije tjerati na to. Proces tugovanja ne bi trebalo da ima vremenske okvire ili smjernice. Rijetko se dešava da dvije osobe identično tuguju. Proces tuge i gubitka jedinstven je kao i vaš lični DNK; dvije osobe neće imati ista iskustva ili isti odnos prema tuzi. Od ključne je važnosti da vam bude dozvoljeno da tugujete i procesuirate gubitak vašeg djeteta.


NORMALNE REAKCIJE TOKOM PROCESA TUGOVANJA
Tuga, nažalost, nema rok trajanja.

Proces tugovanja zbog bilo kakvog gubitka zavisi od vašeg odnosa sa osobom koju ste izgubili. Međutim, starost osobe čiji je život prekinut često će uticati na vašu perspektivu gubitka. Reakcije na tugu će se razlikovati kao i proces tugovanja i gubitka. Sljedeće reakcije na tugu i gubitak su neke od najčešćih, ali ne i apsolutna mjera ili određivanje nečije reakcije na tugu i gubitak.

• Nemojte se plašiti ako se ne možete skoncentrisati.
• Možete osjetiti iznenadne i nekontrolisane emocije.
• Vrlo je uobičajeno da se oni koji su doživjeli gubitak osjećaju kao da počinju da "lude".
• Nemojte se osjećati loše ako imate pojačanu anksioznosti ili stres.
• Kao roditelj, možete osjećati ekstremno kajanje i grižu savjesti što ste nadživjeli svoje dijete.
• Sasvim sigurno ćete doživjeti periode letargije (umor, nedostatak energije i motivacije).
• Roditelji koji su izgubili dijete često imaju snažnu želju da pobjegnu od svijeta i da se izoluju.
• Tokom perioda tugovanja ćete se možda osjećati kao "vanzemaljac" koji živi izolovan od poznatog svijeta.
• Za mnoge roditelje može doći do gubitka vjere ili dovođenja u pitanje vjere i duhovnog sistema vjerovanja.
• Roditelji često osjećaju gorčinu prema medicinskoj i naučnoj zajednici.
• Vrlo je uobičajeno da smatrate da je vaš gubitak bio samo loš san.

Iako je gore navedena lista nekih od normalnih iskustava vezanih za tugu i gubitak, ovo nije apsolutna niti iscrpna lista povezanih iskustava i izraza tuge i gubitka.

ČUVANJE I ODRŽAVANJE POZITIVNIH SJEĆANJA
Kada oni koje volite umru, najbolje što možete učiniti je poštovati njihov duh dokle god ste živi. Obavežite se da ćete prihvatiti bilo koju lekciju koju vas je ta osoba pokušala naučiti i učiniti je korisnom u svom životu; to je pozitivan način da održite njihov duh živim u svijetu, održavajući ga živim u sebi.
U kojoj god fazi ste izgubili dijete, da li ste izgubili dijete tokom trudnoće, mladosti ili u odrasloj dobi, gubitak ostaje isti. Gubitak je nepodnošljivo iskustvo koje riječi, a ni djela, ne mogu eliminisati.
Kao roditelji i članovi porodice, moramo očuvati pozitivna sjećanja. Ne izbjegavajte razgovore o svojoj voljenoj osobi, radije uživajte u pozitivnim uspomenama vezanim za osobu koju ste izgubili.

Sve što vam treba je jedno sigurno "sidro" koje će vas držati na zemlji kada vam ostatak života izmakne kontroli.

Bilo da ste roditelj, brat ili sestra, član šire porodice ili prijatelj, važno je ponuditi podršku i sam biti podržan tokom perioda tugovanja. Tuga može izjedati dušu, stoga je bitno da ne izbjegavate potražiti podršku ili ponuditi svoju podršku drugome.
Kako šok zbog gubitka blijedi, postoji tendencija da onaj koji tuguje osjeća čak više bola i tuge. Dobronamjerni prijatelji mogu izbjegavati razgovore na tu temu zbog vlastite nelagode ili straha da će se ta osoba osjećati loše. Kao rezultat toga, ljudi koji tuguju se često osjećaju izolovanije ili usamljenije u svojoj tuzi.

Ljudi koji tuguju vjerovatno će varirati između želje da budu sami i izolovani i želje za bliskošću sa drugima. Možda žele sa nekim da razgovaraju o svojim osećanjima.

Slijedi nekoliko prijedloga za pomoć drugima kroz vrijeme tuge i gubitka:

• Budite aktivan i saosećajan slušalac.
• Ponekad je najbolje samo biti prisutan pored osobe koja je doživjela gubitak.
• Kao prijatelj ili član porodice, obavezno podijelite svoja osjećanja i odnos prema gubitku.
• Važno je priznati gubitak i bol povezan sa tugom i gubitkom.
• Dajte do znanja da ste dostupni.
• Nikada ne minimizirajte tuđi odnos prema gubitku.
• Šaljite prijateljske tekstove i e-poruke.
• Nemojte izbjegavati razgovore o pozitivnim uspomenama.
• Dozvolite sebi da budete "sidro" za druge.
• Najvažnije: budite dostupni i pristupačni.

"SIDRO", ODNOSNO OSOBA NA KOJU SE MOŽETE OSLONITI U VRIJEME GUBITKA
Evo šta o tome kaže psiholog Don Braun:
Kao pojedinac, mogu potvrditi snagu sidra. Sidro nije samo podrška, već je individua koja pruža stabilnost i povjerenje u inače nestabilnom i nepredvidivom okruženju. Moje sidro, bila je i jeste, moja žena. I ja sam se uvijek trudio da budem pozitivno i podržavajuće sidro za svoju ženu, svoju ljubav i svog najboljeg prijatelja. Sidro nije savršeno, već nas teži dovesti do stanja da budemo slobodni ili što je moguće slobodniji od problema ovog života. Sidro nije samo podrška u mirnim vremenima, već u najtežim. Sidra uče da podržavaju, uzdižu i pomažu da budemo vođeni po stazama zdravlja, dobrobiti i sreće. Po mom ličnom i profesionalnom mišljenju, prava sreća je mir koji prevazilazi svako razumevanje. Stoga je sidro neko ko pomaže da se sagleda dalje od problema i tranzicija ovog života. Moje sidro mi je pomoglo da pomognem njoj. Sidro ili voditelj bi trebao biti neko ko je lično otvoren i voljan da komunicira. U vremenima gubitka komunikacija je ključ nečijeg oporavka. Bez zdrave i jasne komunikacije, plime će porasti i oluje će prevladati. Da budem jasan, sidra nisu savršena, već su korisna za usmjeravanje, podršku i pozitivno ohrabrenje. 

Ono što je najvažnije, sidra moraju zapamtiti da su ne samo oslonac za druge, već takođe moraju stvarati oslonce u svojim životima. Moja supruga i ja nastavljamo da učimo da nismo samo najbolji saveznici, već smo kroz naše lično iskustvo naučili da budemo podrška drugima.

​PROCES ISCELJENJA
Poštujte svoje potrebe i ograničenja dok prolazite kroz svoju tugu i počinjete se liječiti.
Proces izlječenja je zaista proces. Kroz niz opreznih koraka na kraju ćete pronaći svoje mjesto mira i iskrenosti. Proces iscjeljivanja neće eliminisati ona lijepa sjećanja koja imate, već će samo poboljšati pozitivna sjećanja vezana za osobu koju ste izgubili. 

Proces ozdravljenja počinje sa sljedećim:

• Dozvolite sebi da se izliječite.
• Ne kažnjavajte sebe zato što ste vi ta osoba koja je preživjela i nadživjela onog kojeg je izgubila.
• Živite svoj život onako kako ste očekivali da će vaše dijete živjeti.
• Potražite podršku od najbližih ljudi. 
• Potražite savjet kako biste pomogli i sebi i svom partneru. Ne morate se sami suočavati sa ovim.
• Ostavite sebi dovoljno vremena za tugovanje.
• Izbjegavajte bilo kakve ishitrene ili iznenadne promjene, kao što je prodaja kuće ili napuštanje posla.
• Odvojite vrijeme za sebe i za svog partnera.
• Dijelite svoje misli i emocije držeći otvorene komunikacijske linije.
• Nemojte se opterećivati ​​preuzimanjem novih zadataka, obaveza ili projekata.
• Razmislite o vođenju dnevnika.
• Dozvolite sebi da žalite i pomirite se sa tim procesom.

Uvijek zapamtite da niste sami. Postoje drugi koji su obučeni da pruže podršku i pomoć i da vas provedu kroz proces tugovanja. Izliječiti se ne znači zaboraviti ili učiniti uspomene beznačajnim. Liječenje znači ponovno fokusiranje na život i sebe. Iscjeljenje je prilika za nastavak života. Liječenje je kombinacija dobrog sa lošim. Dajte sebi dovoljno vremena da se izliječite i ozdravite.


STRUČNE REFERENCE:
1. American Pregnancy Association, APA (2014, October 4) After a miscarriage: Surviving emotionally. Retrieved from http://americanpregnancy.org/pregnancy-loss/miscarriage-surviving-emotionally/
2. Weiss, M. F. (2014, October 5) Grieving the loss of a child. American Association for Marriage and Family Therapy.  http://www.aamft.org/iMIS15/AAMFT/Content/consumer_updates/grieving_the_loss_of_a_child.aspx
3. Czukas, E. (2013, October 6, 2014) Men and pregnancy loss. Retrieved from http://miscarriage.about.com/od/forfriendsandfamily/tp/Men-And-Pregnancy-Loss.htm
4. University of Texas (2014, October 4) Grief and loss. University of Texas. Retrieved from http://cmhc.utexas.edu/griefloss.html