Iscjeljenje znači da ćete morati odbaciti sve ono što vam više ne služi u životu

Iscjeljenje nas mijenja na načine koje ponekad ne očekujemo. Kako rastemo i obrađujemo svoju bol, počinjemo odbacivati ​​one slojeve sebe koje smo nadrasli, pripremajući sebe za nova iskustva. ​

Odbacujemo stare stavove, navike, uvjerenja i poglede na svijet koji više ne daju smisao našim životima. Ovo je pravi posao i nešto na šta možete biti ponosni. Ali ne možemo uvijek predvidjeti kako će te promjene uticati na naše odnose - posebno kada počinjemo posmatrati oko sebe ljude koji su nam godinama bili bliski .

Što se više liječimo, više primjećujemo značajne promjene u načinu na koji komuniciramo sa ljudima koji su mi nekada bili bliski. Prijatelje koje smo nekada doživljavali kao porodicu sada nam mogu djelovati udaljeno, a veze koje su nam donosile utjehu nam tokom procesa liječenja mogu djelovati nezdravo. To može da zaboli, a ponekad se čini kao da stalno oplakujete jedno prijateljstvo za drugim, uhvaćeni u beskrajni ciklus gubitka. Nije da su se ti ljudi promijenili – ostali su isti. Oni nastavljaju da rade iste stvari, imaju iste ličnosti, bore se sa istim problemima. Vi ste se promijenili, a sa vama i vaše potrebe, pogledi na svijet i život i granice.

Kada smo zaglavljeni u krugu bola ili preživljavanja, tolerišemo stvari koje inače ne bismo tolerisali. Pravimo se da smo sretni, zadovoljavamo se manje i ubjeđujemo sebe da je život takav. Iscjeljenje prekida ovaj ciklus. Ono nas tjera da jasnim očima gledamo na stvarnost naše situacije. Kao rezultat toga, ono što smo nekada prihvatali kao normalno počinje da se čini neprihvatljivim. Taj prijatelj koji nas zove samo kada mu nešto treba, posao u kojem se naše granice stalno krše, ili veza koju smo prerasli – sve to počinje da se osjeća kao težak teret. Ne zato što mislimo da smo bolji, već zato što sada imamo dublje, veće i bolje razumijevanje naše vrijednosti. Sada imamo različite ciljeve, vrijednosti i prioritete.

Stoga ne čudi što odjednom više nemamo strpljenja za dramu, nebitne razgovore i uloge koje nas tjeraju da umanjimo sebe. To nam više ne odgovara i ne donosi nam zadovoljstvo. Počinjemo vidjeti ove stvari onakvima kakve zaista jesu: one postaju smetnja ili izvor stresa koji zauzima naš prostor i uzimaju našu energiju, ali ne daje ništa zauzvrat. Bolno je to što smo često, iako jasno vidimo te stvari, i dalje vezani za njih. Ova vezanost nas može ostaviti zarobljene u krugu nezadovoljstva. Možemo se uvijek iznova vraćati istim obrascima ponašanja ili razgovorima, nadajući se drugačijem ishodu, iako duboko u sebi znamo da to više ne funkcioniše To je normalan dio procesa. Na kraju ćemo morati pustiti i otpustiti sve što nam ne služi. Ove promjene se dešavaju čak i ako mi to ne želimo.

Nije važno koliko se držimo poznatog ili se opiremo promjenama koje se dešavaju oko nas. Možda želimo, planiramo ili se borimo protiv svega toga, ali činjenica je da će se promjena dogoditi bez obzira na naše želje. Pokušaj da je kontrolišemo ili negiramo samo povećava našu frustraciju.

Ovo ćete naučiti na teži način. Svaki put kada poželite da stvari ostanu iste, osjetićete se zarobljenno i iscrpljeno. Promjene će doći,  a vaš otpor može samo otežavati proces. No, kada počnete da prihvatate promjene umjesto da se borite protiv njih, stvari će postati lakše. Kada nas život prisiljava na promjene, to je često zato što nas pokušava podstaći i usmjeriti ka nečem boljem, čak i ako to u tom trenutku ne možemo vidjeti. I svi znamo kako je ponekad teško vjerovati ovom procesu. 

Kada sve izgleda neizvjesno ili se raspada, teško je povjerovati da je nešto bolje pred nama. Želimo garanciju, jasne odgovore i kontrolu nad tim kako će se stvari odvijati. Ali život ne funkcioniše tako. Tjera nas da prihvatimo ono što je dugoročno najbolje za nas, a ne ono što je zgodno ili udobno u tom trenutku.

Poverenje znači prihvatanje. Vjerovanje u nešto veće od nas samih – bilo da je to svemir, viša sila ili samo prirodni tok života. To će vam pomoći da ostanete prizemljeno kada stvari izgledaju haotično. To će vas podsjetiti da treba da slušate sebe i da vjerujete da će odgovori doći kada za to dođe vrijeme. Ovakvo poverenje ne znači biti pasivan. To je aktivno učešće u vašem sopstvenom rastu, dok prihvatate da su neke stvari van vaše kontrole.

Iscjeljenje nije samo oslobađanje od onoga što nam više ne služi, radi se o stvaranju prostora za ono što nam je zaista potrebno. A ponekad to znači vjerovati da nas život vodi upravo tamo gdje trebamo biti, čak i ako još ne možemo vidjeti tu krajnju destinaciju.


(Piše: Jadranka Bogdanovski za www.uniqorner.com)

​©Copyright
NIJE DOZVOLJENO KOPIRANJE NASLOVA, TEKSTA, NITI DJELOVA TEKSTA I PRENOŠENJE NA DRUGE VEBSAJTOVE