Istina o ljudima koji odluče da ne žele imati djecu

U ovom članku razmatramo najnovija istraživanja koja su rađena u SAD-u na ovu temu, a kada završimo sa tim, u drugom dijelu članka ćete pronaći 6 mitova o osobama koje ne žele imati djecu. Na samom početku da odmah kažemo: Osobe koje su odlučile na život bez djece jednako su zadovoljni svojim životima kao i roditelji - a često i zadovoljniji.

Statističi gledano, postavlja se pitanje: koliko je osoba koje nemaju djecu zato što ih ne žele? Neka ranija istraživanja, zasnovana na podacima starijim od jedne decenije, sugerisala su da je odgovor manje od 10 procenata. Međutim, prethodne studije su ponekad uključivale samo žene, a povremeno samo udate žene. Ponekad su uključivane samo žene u reproduktivnoj dobi. Takođe, ljudi koji nisu mogli imati djecu iz bioloških razloga, kao što je neplodnost, ponekad su automatski klasifikovani kao "osobe bez djece", ignorišući mogućnost da neki nisu željeli djecu i stoga su trebali biti klasifikovani kao oni koji su odlučili ostati bez djece.

U studiji upravo objavljenoj u časopisu Plos One, „Prevalencija i karakteristike odraslih iz Michigana (SAD) koji su odlučili na život bez djece“, Jennifer Watling Neal i Zachary P. Neal sa Univerziteta Michigan State razlikovali su odrasle osobe koje su odlučile na život bez djece od odraslih bez djece, roditelja i osoba koje planiraju postati roditelji. Uporedili su ove četiri grupe po zadovoljstvu životom, političkoj ideologiji i osobinama ličnosti. Takođe su ispitali razlikuju li se osobe koje su odlučile ostati bez djece po bračnom statusu, polu ili rasi. Pored toga, pitali su ljude u svakoj grupi kako osjećaju prema ženama i muškarcima koji su odlučili ostati bez djece.

Učesnici su bili reprezentativni uzorak od 981 odrasle osobe iz Michigana, uključujući muškarce i žene. Njihova prosječna starost bila je 52 godine.

Identifikovanje onih koji su odlučili ostati bez djece, odraslih bez djece, roditelja i odraslih koji planiraju postati roditelji
Istraživači su odrasle osobe klasifikovali u četiri grupe na osnovu njihovih odgovora na tri pitanja:

1. „Imate li ili da li ste ikada imali biološku ili posvojenu djecu?“
Ljudi koji su odgovorili da su imali bili su klasifikovani kao roditelji.

2. „Planirate li imati biološku ili posvojenu djecu u budućnosti?“
Ljudi koji su na ovo pitanje odgovorili da, nakon što su na prvo pitanje odgovorili ne, klasifikovani su kao oni koji planiraju imati djecu.

3. „Želite li da imate biološku ili posvojenu djecu?“
Ljudi koji su na ovo pitanje odgovorili da, nakon što su na prva dva pitanja odgovorili ne, klasifikovani su kao odrasli bez djece koji žele djecu.

Oni koji su odlučili na život bez djece bili su ljudi koji su na sva tri pitanja odgovorili ne.

Kako su se oni koji su odlučili ostati bez djece razlikovali — ili nisu razlikovali od ostalih
Više od četvrtine odraslih (27 procenata) odlučilo se na život bez djece. Više od polovine odraslih bili su roditelji (54 procenata). Još 12 procenata planiralo je imati biološku ili posvojenu djecu u budućnosti. Preostalih 8 procenata bile su osobe bez djece — nisu imali djecu, ali su željeli da bi ih mogli imati.

Procenat odraslih koji su odlučili ostati bez djece bio je mnogo viši u ovoj studiji nego u ranijim studijama. Podaci Pew Research Centra iz 2018. godine takođe su sugerisali visok nivo odraslih koji nisu zainteresirani za roditeljstvo. Među onima koji već nisu imali djecu, 23 procenata reklo je da vjerovatno neće imati djecu zato što ih ne žele.

U ovoj studiji učestvovali su samo ljudi iz Michigana (USA). Ipak, slična situacija se trenutno dešava na globalnom nivou.

Više od polovine odraslih koji su odlučili ostati bez djece (54 procenata) su oduvijek bili sami.
Značajan dio odraslih koji su odlučili ostati bez djece (35 procenata) imao je romantičnog partnera — bili su ili vjenčani, ili su imali partnera ali nisu bili vjenčani. Preostalih 11 procenata tih odraslih ranije su bili u braku (razvedeni, razdvojeni ili udovci).

Sličan procenat odraslih koji su odlučili ostati bez djece bili su muškarci (51 procenat) i žene (49 procenata).

Međutim, udio muškaraca među onima koji su odlučili ostati bez djece bio je veći nego u cijelom uzorku ili među roditeljima. Među svim ljudima u studiji, 42 procenata su bili muškarci, a 58 procenata žene. Među samo roditeljima u studiji, proporcije su bile iste: 42 procenata muškaraca i 58 procenata žena.

Oni koji su odlučili ostati bez djece uključivali su isti udio osoba drugačije rase kao i čitav uzorak učesnika.
Među svim ljudima u studiji, 77 procenata bili su bijelci, a 23 osobe drugačije boje kože. 
Oni koji su odlučili ostati bez djece nisu se razlikovali po osobinama ličnosti od ostalih grupa odraslih.
Kada su oni koji su odlučili ostati bez djece upoređeni s ljudima iz ostalih grupa koji su bili slični njima po starosti, obrazovanju i drugim potencijalno relevantnim karakteristikama, bili su slični u ekstrovertnosti, otvorenosti, savjesnosti, ugodnosti i neuroticizmu.

Oni koji su odlučili ostati bez djece bili su politički liberalniji od roditelja. Roditelji su bili konzervativniji.

Oni koji su odlučili ostati bez djece bili su jednako zadovoljni svojim životima kao i svi ostali.

Kada su oni koji su odlučili ostati bez djece upoređeni s ljudima iz ostalih grupa koji su bili slični njima po starosti, obrazovanju i drugim potencijalno relevantnim karakteristikama, bili su jednako zadovoljni svojim životima kao i osobe koje planiraju imati djecu i roditelji.

Procjenjivanje onih koji su odlučili na život bez djece
Sve grupe osoba koje su imale ili željele imati djecu osjećale su manje naklonostu prema onima koji su odlučili na život bez djece, dok je situacija sa osobama koje nisu željele djecu bila obrnuta - oni nisu imali ni predrasude, niti su osjećali gnijev.

Kada su osobe koji su odlučili ostati bez djece upitane da ocijene kako se osjećaju prema drugim odraslim osobama iste odluke na skali od 100 bodova gdje je 100 najtoplija ocjena, rekli su da osjećaju toplinu. Njihova prosječna ocjena topline bila je 73. Kada su ih druge grupe ocjenjivale, rekli su da osjećaju manje topline. U prosjeku su roditelji, odrasli bez djece koji žele djecu i oni koji planiraju imati djecu ocijenili one koji su odlučili ostati bez djece — i žene i muškarce s tom odlukom — oko 66.

Sada je pitanje: Šta su oni koji su odlučili ostati bez djece uradili da zasluže tako hladan prijem? Nisu se žalili što nemaju djecu; to je bio njihov izbor.
Tu je, pak, i bio problem. Odrasli bi trebali željeti djecu. To se očekuje i to se slavi. Ako se suprotstavite toj kulturnoj naredbi, možete se naći na meti negativnih reakcija drugih: moralnog gnjeva.

Isto se događa i ljudima koji ostaju sami zato što žele biti sami. Procjenjuju ih strože nego one koji su sami, a čeznu za partnerom. Drugi ljudi su skloniji osjećati bijes prema njima. Prema ustaljenimk obrascima, trebalo b da svi idu putem braka i rađanja djece. Naravno, ne moramo postupati tako, ali ako to ne učinimo, bit ćemo osuđeni.

6 mitova o osobama koje ne žele imati djecu

U društvu koje i dalje snažno povezuje ispunjen život s roditeljstvom, osobe koje ne žele imati djecu često se susreću s nerazumijevanjem, osuđivanjem i nizom stereotipa. Odluka da se ne postane roditelj i dalje se doživljava kao nešto „neobično“, iako je riječ o osobnom izboru koji ima jednaku vrijednost kao i odluka o roditeljstvu. U nastavku razbijamo šest najčešćih mitova o osobama koje ne žele imati djecu.

1. Mit: Sebični su i misle samo na sebe
Jedan od najraširenijih mitova jeste da ljudi koji ne žele djecu biraju „lakši put“ i da su usmjereni isključivo na vlastitu udobnost. U stvarnosti, odluka da se ne bude roditelj često dolazi iz dubokog promišljanja – o vlastitim kapacitetima, odgovornosti, mentalnom zdravlju, financijskoj stabilnosti i želji za drugačijim oblikom doprinosa društvu. Nesebičnost ne mjeri isključivo roditeljstvom.

2. Mit: Ne vole djecu
Ne željeti vlastitu djecu ne znači automatski ne voljeti djecu. Mnoge osobe koje su bez djece imaju sjajne odnose s nećacima, kumovima, učenicima ili djecom prijatelja. Razlika je u tome što ne osjećaju želju ili potrebu za roditeljskom ulogom 24 sata dnevno, a ne u nedostatku empatije ili topline.

3. Mit: Kasnije će sigurno požaliti
Pretpostavka da će svaka osoba bez djece u starosti osjećati prazninu duboko je ukorijenjena, ali nema univerzalnu istinu. Ljudi pronalaze smisao i ispunjenje na različite načine – kroz partnerstvo, prijateljstva, karijeru, kreativnost, volontiranje ili putovanja. Kao što neki roditelji mogu žaliti zbog određenih životnih izbora, tako i neki ljudi bez djece mogu živjeti potpuno zadovoljno bez ikakvog kajanja.

4. Mit: To je samo faza
Odluka o neroditeljstvu često se banalizira kao prolazna faza, osobito kod žena. Međutim, mnogi ljudi tu odluku donesu svjesno i dosljedno, bez obzira na godine ili pritiske okoline. Pretpostavka da netko „ne zna što želi“ često više govori o nelagodi društva nego o neodlučnosti pojedinca.

5. Mit: Njihov život je prazan i besmislen
Roditeljstvo nije jedini izvor smisla u životu. Životi osoba koje nemaju djecu mogu biti bogati, ispunjeni, emocionalno duboki i društveno vrijedni. Smisao je subjektivan i ne postoji jedan univerzalni recept za sretan i ispunjen život.

6. Mit: Protiv su obitelji i tradicionalnih vrijednosti
Ne željeti djecu ne znači biti protiv obitelji. Mnogi ljudi bez djece njeguju snažne obiteljske veze, cijene bliskost i zajedništvo, ali jednostavno ne žele proširiti obitelj na način koji društvo očekuje. Vrijednosti poput ljubavi, odgovornosti i brige mogu se živjeti na mnogo različitih načina.

Zaključak
Odluka o tome hoće li neko imati djecu ili ne duboko je osobna i zaslužuje poštovanje. Razbijanje mitova o osobama koje ne žele imati djecu korak je prema tolerantnijem društvu koje prihvaća različite životne puteve. Roditeljstvo je vrijedno i važno – ali nije jedini ispravan izbor.


REFERENCE: 
Chrastil, R. (2019). How to be childless: A history and philosophy of life without children. New York: Oxford University Press.

​(Pripremila: Renata Bondarenko, psiholog i psihoterapeut
www.uniqorner.com)

©Copyright