Kome je romantična veza potrebnija, muškarcima ili ženama? Na ovu temu je urađeno puno istraživanja. Jedno od najbitnijih i najnovijih je Wahring et al., 2024 (detaljnije u Referencama na kraju članka) koje je objasnilo ovaj fenomen zaključujući da su romantične veze važnije muškarcima nego ženama.
Wahring i kolege odmah priznaju da društvo mnogo griješi i sve percipira suprotno i pogrešno: već dugo godina i dugo vremena je akcenat na ženskoj opsjednutosti romantičnim vezama i to se prezentuje publici u vidu članaka u ženskim časopisima i na Internetu čitate slične neistine koje nisu naučno potkrijepljene.
Akcenat je takođe stavljan na opsjednutost žena romantičnim vezama u romatičnim filmovima i komedijama - dok se mediji vrlo malo fokusiraju na muškarce kada su romantične veze u pitanju. Generalno, ljudi misle da su romantične veze važnije ženama nego muškarcima, a istina je potpuno suprotna.
Naučna literatura, kako su Wahring i kolege istakli dokazuje potpuno suprotno i drugačije. Njihov zaključak: muškarci se više oslanjaju na romantične partnerke za emocionalnu podršku i intimnost nego žene, zbog čega ulažu više truda u pronalaženje odnosa, imaju više koristi od veza, iniciraju manje raskida i teže doživljavaju raskid. Muškarci se tako ponašaju, tvrde oni, jer imaju manje emocionalne i društvene podrške van svoje romantične veze, u odnosu na žene, pa su zbog toga više zavisni od svojih romantičnih partnera u ispunjavanju mnogih svojih potreba. Wahring i kolege grade uvjerljiv slučaj da su muškarci spremniji da stupe u veze, pozivajući se na istraživanja koje pokazuje da u odnosu na žene, muškarci izražavaju više želje za partnerkom kada su slobodni, brže razvijaju emocije i duže vole svoje partnere (Ackerman et al., 2011; 1996; Montgomery, 2005; Zsok i dr., 2017.). Oni mogu biti motivisani, svjesno ili nesvjesno, činjenicom da su muškarci u vezama u prosjeku zdraviji od muškaraca koji nisu u vezi i da emocionalna podrška koju pružaju partneri može pokretati ovaj obrazac (Stronge et al., 2019.). Jednom kada muškarci oforme vezu, manje je vjerovatno da će prekinuti vezu. (Rosenfeld, 2018), a autori to pripisuju muškarcima koji primaju daleko veći dio svoje emocionalne podrške od svojih romantičnih partnera nego od svojih prijatelja i porodice, u poređenju sa ženama. Muškarci znaju šta ih čeka ako se raskinu vezu: period tuge i lične borbe, period za koji istraživanja sugerišu da može u prosjeku trajati duže i biti intenzivniji od onoga što žena doživljava nakon raskida (Morris et al., 2015). Zašto su muškarci uopšte na ovoj poziciji? Wahring i kolege pripisuju ovu rodnu razliku uglavnom tome kako društvene norme oblikuju naše društvene uloge (Eagly & Wood, 2012). Napominju da se dječaci i djevojčice od malih nogu uče različitim normama u pogledu samootkrivanja i bliskosti sa drugima. Konkretno, brigu o drugima, njegovanje i davanje podrške drugima povezujemo sa ženstvenošću, tako da muškarci uče da ne budu ranjivi i da se ne oslanjaju na druge, dok se žene uvježbavaju da se okreću drugima kada su u nevolji ili u potrebi (Taylor et al., 2000). Muškarci mnogo češće smatraju svoje romantične partnere svojim primarnim povjerenicima nego žene (Liao et al., 2018; Umberson et al., 1996.), možda zato što se zaista ne osjećaju sigurno okrećući se gotovo bilo kome drugom. Znajući sve to, ne iznenađuje da se slobodni muškarci osjećaju praznije i manje potpuni i neispunjeno u odnosu na neudate žene (Dykstra & Fokkema, 2007). Muškarci reaguju na bolnu stvarnost sa potrebom za autentičnom i smislenom ljudskom vezom nego što je to potrebno. Suočeni sa strašnom usamljenošću (Ernst et al., 2021; Lear & Dorstyn, 2024), previše se oslanjaju na svoje romantične partnerke – naizgled jedine osobe kojima se mogu obratiti. Muškarcima koji možda čitaju ovo što smo naveli: Vaš romantični partner ne može biti sve za vas. Što se više oslanjate na prijatelje i porodicu za podršku, manja je vjerovatnoća da ćete zavisiti od druge strane, da će se ona osjećati preopterećeno ili da će vas ostaviti jer tražite previše od nje. Što se više oslanjate na druge, lakše ćete se nositi s razočaranjima i frustracijama u vašoj vezi.
Ako ste nedavno prekinuli vezu, iskoristite priliku da produbite odnose sa drugima; izgradite mrežu podrške koja će vam pomoći da ublažite pad sljedeći put. Ako ste slobodni, jaka mreža prijatelja i porodice može vas zaštititi od uskakanja u vezu sa nekim sa kim niste dovoljno kompatibilni, samo zato što želite sve prednosti jedne veze.
STRUČNE REFERENCE/ STUDIJE/ LITERATURA/ BIBLIOGRAFIJA: 1. Wahring, I. V., Simpson, J. A., & Van Lange, P. A. M. (2024). Romantic relationships matter more to men than to women. Behavioral & Brain Sciences, online publication ahead of print. 2. Zsok, F., Haucke, M., De Wit, C. Y., & Barelds, D. P. H. (2017). What kind of love is love at first sight? An empirical investigation. Personal Relationships, 24(4), 869–885. 3. Stronge, S., Overall, N. C., & Sibley, C. G. (2019). Gender differences in the associations between relationship status, social support, and wellbeing. Journal of FamilyPsychology, 33(7), 819–829. 4. Umberson, D., Chen, M. D., House, J. S., Hopkins, K., & Slaten, E. (1996). The effect of social relationships on psychological well-being: Are men and women really so different? American Sociological Review, 61(5), 837–857. 5. Lear, J. T., & Dorstyn, D. S. (2024). Moderators of loneliness and mental health in men: A systematic review with meta-analysis. Psychology of Men & Masculinities 6. Liao, J., McMunn, A., Mejía, S. T., & Brunner, E. J. (2018). Gendered trajectories of support from close relationships from middle to late life. Ageing and Society 7. Montgomery, M. J. (2005). Psychosocial intimacy and identity: From early adolescence to emerging adulthood. Journal of Adolescent Research 8. Dykstra, P. A., & Fokkema, T. (2007). Social and emotional loneliness among divorced and married men and women: Comparing the deficit and cognitive perspectives. Basic and Applied Social Psychology 9. Eagly, A. H., & Wood, W. (2012). Social role theory. In Handbook of Theories of Social Psychology , Sage Publications Inc. 10. Ernst, M., Klein, E. M., Beutel, M. E., & Brähler, E. (2021). Gender-specific associations of loneliness and suicidal ideation in a representative population sample: Young, lonely men are particularly at risk. Journal of Affective Disorders 11. Taylor, S. E., Klein, L. C., Lewis, B. P., Gruenewald, T. L., Gurung, R. A. R., & Updegraff, J. A. (2000). Biobehavioral responses to stress in females: Tend-and-befriend, not fight-or-flight. Psychological Review
0 Comments
Your comment will be posted after it is approved.
Leave a Reply. |
|