"Izbacite iz svoje kuće samo jednu stvar - i duže ćete živjeti": mišljenje ljekara i dugovječnika Jevgenija Čazova

Doktor Jevgenije Čazov

Zvali su ga „doktorom prvih ljudi“ i „srcem Sovjetskog Saveza“, ali je on sam sebe smatrao ljekarom za sve.

Živio je 92 godine bez ijednog bolovanja i do posljednjeg dana ostao na svom mjestu. Ovo nije samo priča o izuzetnom kardiologu, već o čovjeku koji je znao kako zvuči srce na ivici – i šta mu pomaže da kuca duže.

Doktor koji je slušao hiljade srca
Kardiolog Jevgenij Čazov posvetio je svoj život borbi s najnemilosrdnijom bolešću našeg vremena – srčanim oboljenjima. Liječio je vođe, umjetnike, akademike, ali je sebe smatrao ljekarom „običnih ljudi“.

Godine prakse naučile su ga jednostavnim istinama koje vrijede i danas: ako čuvaš svoj motor – poslužiće duže nego što priroda predviđa.

Život Čazova bio je najbolje svjedočanstvo njegovih uvjerenja. Bio je snažan, energičan, nikada nije znao za bolovanje i preminuo je u 93. godini, ostavivši iza sebe ne samo naučno, nego i ljudsko nasljeđe.

Tajne dugovječnosti doktora Čazova
U intervjuima je Čazov često odgovarao na pitanja koja zanimaju svakoga: kako živjeti dugo, šta uništava zdravlje i da li je moguće „resetovati“ organizam u vremenu stalnog stresa.

„Često me pitaju u čemu je tajna mog zdravlja“, govorio je. – „Prvu lekciju naučila me je još u djetinjstvu moja majka, koja je bila ljekarka.“

Priča njegove majke zvuči poput filma. Tokom Građanskog rata, kao mlada komsomolka, pala je u ruke bjelogardejcima. Osudili su je na strijeljanje. Metak je prošao tik iznad srca – i to joj je spasilo život. Preživjela je zahvaljujući pomoći jednog mještanina, a svoju snagu volje prenijela je sinu. Njene životne lekcije postale su glavni kompas budućeg ljekara:
„Uvijek ostani smiren. Oblaci će otići, a nebo će ponovo zasjati. I što je najvažnije, osjećaj svoju ispravnost, bori se za svoju istinu, a ako nisi u pravu, priznaj i ispravi.“

Učila ga je i finansijskoj čestitosti – da medicina ne smije postati pijaca:
„Ne uzimaj novac koji ti bolesnici nude. To je veliki grijeh.“

Taj savjet jednom mu je spasio savjest. Godine 1954. izliječio je djevojčicu od upale pluća u selu u Tulskoj oblasti. Njen otac, koji je već izgubio ženu, bio je spreman dati posljednji novac za spas kćerke. Mladi doktor odbio je nagradu, a čovjek je, želeći da se zahvali, potrčao za kokoškom po dvorištu da je pokloni ljekaru. Taj trenutak ostao je urezan u Čazovljevo srce:
„Kad god sam se sjetio tog događaja, suze su mi navirale na oči.“

Nije sreća u ovsenoj kaši
Danas nam nameću desetine dijeta, detoksa i „superhrane“. Ali Čazov je bio daleko od prehrambenog fanatizma. Nije jeo masno i dimljeno, ali nije ni pretvarao doručak u ritual „zdravog života“.

„Ne mogu zamisliti doručak bez čaja sa šećerom ili pekmezom, uz bijeli hljeb i salamu. Jedem sve, osim putera, loja i dimljenog mesa… Glavno je zapamtiti jedno pravilo: previše jesti je štetno. U ostalom, treba se ravnati prema svom organizmu.“

Njegov recept za dugovječnost nije bilo jelovnik, nego smisao. Cilj. Unutrašnja stabilnost. Nije uvijek mogao otići na odmor – ponekad i po 25 godina bez pauze. Ali je znao: najvažnije je ne očajavati, čak i kad unutra grmi oluja.

GLAVNO ZLO NIJE HRANA, NEGO STRES
Ono što, prema Čazovu, zaista ubija:
„Ne vode životni uslovi (siromaštvo i druge nevolje) čovjeka u srčanu slabost, već njegov odnos prema tim uslovima.“

To je viđao svaki dan: infarkti kod onih koji nisu stigli ni da žive. Dvadesetogodišnji pacijenti, bez životnih gubitaka, a već sa iscrpljenim srcima. Razlog nije bila genetika, već razorna anksioznost koju sami puštamo u svoj život.

Na jednoj međunarodnoj konferenciji novinar se tokom njegovog govora srušio mrtav – srce je stalo. Čazov ga je uspio reanimirati. Kasnije je rekao da je uzrok bio običan stres – trema pred publikom. Koliko je tanka granica između uzbuđenja i kobnog ishoda.

I ovdje dolazi njegova najpoznatija preporuka:
„Izbacite iz kuće samo jednu stvar – i živjećete duže. Riječ je o televizoru. Televizija, poput ljekara, može liječiti ljude, ali ona radi suprotno.“

Gledao je kako rijeka uznemirujućih vijesti razara psihu. Njegov savjet bio je poput dobrog lijeka: ne gutati tablete protiv anksioznosti, već promijeniti okruženje. Izaći van. Otići na bazen. Prozračiti ne samo stan, već i glavu.

„Ako ono što gledate na ekranu ne stvara pozitivan duh, bolje izađite u šetnju ili na bazen. To će vas osloboditi stresa i koristiti vašim krvnim sudovima.“

Udah umjesto dijagnoze
U svakom njegovom savjetu bila je ne samo medicinska logika, već i ljubav prema životu. Čazov nije liječio simptome – on je liječio pogled na svijet. Njegov pristup bio je jednostavan: ne tražite čarobnu tabletu. Počnite od sebe. Od tišine. Od jutarnjeg čaja s pekmezom. Od poštovanja prema tijelu i srcu koje radi za vas 24/7.

Jer zdravlje nije samo brojka na monitoru kardiografa. To je umjetnost življenja u miru sa sobom. I koliko god zvučalo banalno – u toj umjetnosti televizor zaista može biti suvišan.
​

​(Pripremio: Vanja Radivojević za www.uniqorner.com)

©Copyright