Ovaj članak je za sve one koji su se našli u ozbiljnom životnom ćorsokaku.
Prije mnogo godina sam čula frazu: „Izlaz je tamo gde je ulaz“ od jedne žene psihologa.
Nama, tj. njenim studentima, ova žena je ispričala priču o čovjeku koji joj je došao za savjet kada je upao u ozbiljan "ćorsokak" u svom životu.
Nakon što joj je ispričao sve detalje o tome koliko je bio zbunjen, ne znajući šta i kako dalje, mudra žena psiholog odvela ga je do vrata i upitala: "Šta je ovo?" „Izlaz“, odgovorio je čovjek.
Provela ga je kroz otvorena vrata i okrenula u suprotnom pravcu, sa pitanjem: „Šta je ovo sad?“ „Ulaz“, odgovorao je čovjek. Žena ga je strpljivo šetala tamo-amo još nekoliko puta, sve dok muškarcu konačno nije sinulo: "Ah da, tu na istom mjestu su i ulaz i izlaz!"
Mogu reći da se meni, kao specijalisti, ljudi obraćaju upravo onda kada im se u životu sve "zapetlja" u jedno ogromno klupko problema, kada dospiju u potpuni ćorsokak u životu, tako da ne znaju kuda dalje i šta da rade. Ljudi nam dolaze u situacijama kada im se sve ruši: zdravlje, odnosi, finansije, karijere, kada nastanu teški odnosi sa djecom, problemi u odnosima sa voljenima, sukobi sa roditeljima ili kada i sami osjete prazninu i besmislenost života. I strpljivo raspetljavamo sve te zavrzlame problema do samog tog "ulaza" - do trenutka kada je se sve u životu ove osobe zapelo. Mi sami i niko drugi smo odgovorni za sve što se dešava. Iz profesionalnog iskustva mogu reći da se ulazak u "ćorsokak" u životu čovjeku dešava sasvim prirodno, predvidljivo i uvijek kada čovjek skrene sa puta svoje sudbine, sa puta svoje duše. U današnje vrijeme, to se događa skoro svakoj drugoj osobi. Ako se u životu neke osobe dogode ozbiljni problemi, onda je osoba definitivno skrenula pogrešno. Jer na pravom putu njene duše, univerzum joj je pripremio apsolutno sve što joj je potrebno. Na našem pravom životnom putu imamo sve što nam je potrebno da naučimo životne lekcije: mogućnosti, resurse, potrebne odnose, šanse za uspjeh, bonuse itd. Ali kada čovjek ne živi svoj život, već tuđi, naivno vjerujući da je to ono što je moderno/trend/što odobrava društvo, onda ga na tom putu ne čeka ništa osim problema. Na tuđem životnom putu univerzum čovjeku ne pruža ništa osim teškoća koje se pojačavaju svaki put kada se on udaljava od puta svoje duše. Poteškoće u ovom slučaju su samo markeri - pokazatelji da je čovjek zalutao i da osoba treba da se vrati tamo gdje je “ulaz”. Reći ću još nešto: cijela globalna tranzicija, o kojoj se tako naširoko raspravlja već nekoliko godina, upravo je o tome. Njena suština: vratiti svakoga na pravo mjesto. Univerzum kao da sastavlja jednu ogromnu kolektivnu slagalicu, gdje svako od nas ima svoje obaveze prema cjelini, svom mjestu, svojim funkcijama i zadacima. Ako ih ispunjavamo, dobijamo darove od života, ako ih ne ispunjavamo, dobijamo udarce. Šta učiniti povodom svega pomenutog? Jedna od najjednostavnijih vježbi koju svako može učiniti je da sjednete i zapišete sve one događaje u svom životu koji su vas doveli u ćorsokak. Osvrnite se unazad i sagledajte koje su to situacije koje su vas, prvo malo po malo, a onda sve više, počele zbunjivati. Negdje se nalazi upravo taj „ulaz“, a vraćanjem na “ulaz” i izlaskom konačno možete shvatiti svoj pravi put. I vjerujte, na njemu vas čeka sve dobro, što ni sami ne možete zamisliti. A osim toga, tu je i osjećaj lakoće, slobode i razumijevanja dubljih značenja. Ovo je vrlo prijatan i predivan osjećaj kada shvatite ko ste zapravo, zašto ste rođeni i šta tačno treba da radite u svom životu, kada shvatite koje talente i vještine posjedujete.
Kada se vratite na svoj pravi životni put, povoljni događaji se počnu odvijati vrlo brzo. Čim se vratimo tamo gdje je naša duša namjeravala krenuti svojim putem i svojim lekcijama, odmah dolazi do navale energije i osjećaja širenja blagostanja iznutra. I onda, s vremenom, osoba sama lako prati ta svoja stanja: ako dođe do naleta snage i širenja, onda je osoba na svom istinskom putu kakav je njen duša odabrala. Ako postoji osjećaj gušenja, gubitka snage i anksioznost, onda je osoba skrenula sa pravog puta.
Ali općenito, svemir je apsolutno lijep. Samo mi ljudi to često zaboravimo i na kraju sami sve pobrkamo. Naš svijet je mnogo jednostavniji nego što mislimo, i stoga nam je veoma važno da se prilagodimo njemu. A to se može učiniti samo kada naučimo da osluškujemo sebe. Ne slušajte svoj mozak koji uvijek sumnja i “vrišti polifonim horom" nesvjesnih programa i egregora, već dušu koja vam govori vrlo tihim glasom nagovještaja i znakova, ali istovremeno jasno izjavljuje šta treba da radite i kuda da idete i svijetli je marker naših osjećaja. PS Da li čujete glas svoje duše ili još uvijek živite u konfuziji? (Autorka: Natalija Besonova, regresoterapeut prevod i obrada: www.uniqorner.com)
0 Comments
Your comment will be posted after it is approved.
Leave a Reply. |
|