Jednom kada shvatite da je život besmislen, počećete da stvarate smisao

Kada je život u pitanju, postoje 4 stvari koje plaše sve ljude i protiv kojih ulažu ogromnu energiju samo da ne bi razmišljali o njima, a to su smrt, sloboda, usamljenost i besmisao.

Svi mi se užasavamo što smo sami sa svojim životima za koje smo samo mi odgovorni. Između nas i drugih ljudi uvijek postoji jaz koji se ne može premostiti i bolno je i tužno to osjećati.

Mi smo poput usamljenih brodova u svemiru
Zaista želimo da nas drugi ljudi razumiju, da osjete ono što mi osjećamo, da razumiju našu situaciju, a po mogućnosti i da razumiju naše želje i misli, ali to je nemoguće.

Niko nas neće bolje razumjeti nego mi sami sebe. Niko ne može vidjeti svijet našim očima. Sami smo, sami sa sobom.

Upravo nas ta temeljna usamljenost toliko plaši. Na ovaj svijet dolazimo sami i odlazimo sa njega sami. Ništa ne nosite odavde, sve ostaje za vama. Shvativši ovu temeljnu usamljenost, pristupamo drugoj stvarnosti – smrti, kada shvatimo da je sve konačno. To život čini još tužnijim. Ne samo da smo sami, već smo i smrtni i izgubićemo sve koje volimo.
Dobro, tužni smo, shvatili smo da smo sami na ovom svijetu i da smo smrtni, ali šta da radimo sada sa ovim? Ovdje nema odgovora.

Radite šta god želite
Jer ćete naletjeti na sledeću stvarnost - slobodu. Da, radite šta hoćete, a ovo nas još više plaši.
I ovdje ćemo morati odustati od svojih fantazija da će nas neko spasiti, jer neće i morate sami izgraditi svoje živote, to je samo vaš zadatak i za to imate potpunu slobodu koju je tako teško prihvatiti i shvatiti.

Sami ste sa svojim životom, nažalost.
Jednostavno rečeno, moramo smisliti neku igru ​​u ovom životu koju ćemo igrati, inače ćemo dovesti sebe do depresije.
Sami smo, smrtni, slobodni, ali to nije sve. Onda dolazite do spoznaje je život generalno besmislen.

Nema smisla u životu
Uranjamo dalje u tu svoju tamu i već žalimo što smo na sve ovo naišli, jer je to neka vrsta propadanja. Razmišljamo u sebi: "mora imati nekog smisla u svemu ovome, zar ne?"
I nailazimo na sledeću realnost – besmisap. Nema svrhe!
Tačnije, morate sami "osmisliti" svoj smisao i svaki put pred sobom okačiti onu šargarepu za kojom ćete trčati, inače ste na direktnom putu u depresiju.

Dakle, da ponovimo. Postoje ukupno 4 osnovna iskustva koja svako u životu iskusi, a koja mnogo bole: usamljenost, smrt, sloboda, besmisao. Kao i od svakog bolnog iskustva, čovjek bježi i stvara defanzivna ponašanja, što je greška.
Moramo se jednom suočiti sa ovim iskustvima i ponovo se roditi, kao feniks iz pepela, ali mi bježimo od njih.
Razumijem da je gledanje u sebe bolno, jer tu možete vidjeti očaj i razočaranje u vlastitim iluzijama, ali važno je to učiniti i evo zašto.

Pogledajte duboko u sebe i tamo vidite očaj
Ako pobjegnemo, na primjer, od svoje usamljenosti, aktiviraju nam se odbrambeni mehanizmi i mi se onda: držimo drugih ljudi, stapamo se sa njima, želimo biti u grupi istomišljenika. Odnosno, idemo na mjesto gdje možemo reći mi, a ne ja, jer vi više niste usamljeni brod na mračnoj pučini, već čitava flota koja nekuda ide. Svakakve sekte i trgovci pametno manipulišu ovim principom.

Zavisnost od drugih ljudi je vid zaštite i bijega od usamljenosti; to su one situacije kada ljudi govore „ne mogu da živim bez tebe“. Ovo je bijeg i od sebe, i od života i od stvarnosti.

Ali kada prihvatite ova 4 duboka razočarenja u životu: smrt, slobodu, usamljenost i besmislenost, otvoriće vam se vrlo važne opcije, preći ćete na novi nivo interakcije sa sobom, ljudima i svijetom.

Jednom kada shvatite da ćete izgubiti one koje volite, počećete cijeniti te ljude i graditi dublje odnose sa njima.
Jednom kada shvatite da ste smrtni, počećete cijeniti život.
Jednom kada shvatite da je život besmislen, naučićete da stvarate smisao.
Jednom kada shvatite da u životu postoji potpuna sloboda, naučićete da je koristite u svoju korist.
​

​(Pripremila: Martina Petruhin
www.uniqorner.com)

©Copyright