Kad nam nije stalo ni do čega

Kad nas više nije briga ni za što, gledamo kako život prolazi, a da pritom ne osjećamo ni zadovoljstvo ni radost. Vučemo se nemotivisani, spuštene glave i apatični. Međutim, uvijek je moguće odlučiti se za radikalnu promjenu: putovanje kroz samootkrivanje.

​Kad nam više ni do čega nije stalo ... čini nam se kao da ne mislimo ni na što i mislimo na sve
Često se dogodi da se u nekom trenutku svog života nađete ne znajući u kojem pravcu da krenete. Sasvim je uobičajeno biti uronjen u stanje u kojem nam više ništa nije važno. Ono što smo voljeli prije, sada više ne volimo. Ono što nas je nekad zabavljalo sada nam je dosadno. Šta se desilo? Zašto nas stvari prestaju zanimati? Zašto prestajemo uživati?

​Kad nas više ništa ne zanima
Šta znači biti ravnodušan prema svemu? Tačnije, šta to podrazumijeva? Često se nađemo kako sjedimo na sofi i gledamo kako nam život prolazi kao da je film. Vučemo se iz dnevne sobe u kupatilo i iz kupatila u dnevnu sobu. Izlazimo u kupovinu i kuhamo samo da ne bismo gladovali. Svoje svakodnevne aktivnosti obavljamo gotovo po inerciji, automatski. Zbog čega se javlja taj nedostatak volje? Ovo stanje nesreće koje nas okružuje postaje sve intenzivnije i sve nas više zateže.
Naši planovi se raspadaju: prijateljstva, finansije, posao, život ... Skeniramo horizonte u potrazi za svjetlom koje nam daje nadu, ali ga ne nalazimo. Ko je ugasio posljednji zrak naše sreće? Ko je isključio posljednji svjetionik? Ne znamo šta se događa, ali čini se da se naš život urušava bez mogućnosti da to zaustavimo. Možda upravo u tišini možemo početi tražiti odgovore.

​„Čak i u rijetkim trenucima kada izvana ne dopire nikakav zvuk, nikakva tekstualna poruka ili bilo koja druga vrsta informacije, kroz glavu nam struji stalan tok misli. Koliko minuta dnevno provedete u tišini čineći to? ”
~ -To Nhat Hanh- ~

U tim trenucima nije nas briga pada li kiša, je li sunčano, hoće li nam uragan odnijeti kuću ili će nam neko držati predavanja.
Vezanost za materiju i duh čini da padamo na samo dno. Apatija napada naš život i naša reakcija na ugodne podražaje gotovo nestaje: anhedonija ulazi u naš život.

Šta raditi "kad nas više ništa ne zanima"?
Imamo više izbora nego što mislimo.
​Tijekom čovjekova života um stiče dugi niz misaonih obrazaca. Te nas misli tjeraju da vjerujemo da je postojanje napravljeno na određeni način. Međutim, na isti način na koji mislimo da je stvarnost crna, možemo je vidjeti i kao bijelu, plavu, crvenu i u drugim bojama. Jer, u stvari, ne postoji samo jedna boja koja bi definisala naše postojanje, sve su valjane i najbolje je ne usvajati samo jedno stajalište.

Život je previše živopisan da biste se odlučili zauzeti samo jednu stranu.
U ovom trenutku vrijeme je da počnemo misliti da naš katastrofalni svjetonazor naša lična vizija i naučeno vjerovanje. I šta sve ovo znači? Da možemo, ako je potrebno, naučiti i usvojiti novi način za promjenu odnosa sa svijetom, drugima i sa sobom.


Vrijeme je da se zapitamo vodimo li zaista život kakav bismo željeli
Prilagođavanje naše unutrašnjosti kroz introspekciju može nam pomoći da uklonimo sve uvjete koji nas sprečavaju da stupimo u kontakt sa našim najautentičnijim motivacijama i stremljenjima.

"Ljubav, saosjećanje i briga za dobrobit drugih istinski su izvori sreće."
~ -Dalai Lama- ~

Svijest je moćan alat i bez sumnje vam može pomoći da otkrijete dio vas kojeg ste bili potpuno nesvjesni. Introspekcija vam može pomoći da se oslobodite glasova ljudi koji vam govore ko biste trebali biti ili šta biste trebali raditi. Kada se oslobodimo ovih ograničenja, počinjemo otkrivati ​​svjetlost koja svijetli u nama bez dodatnih izobličenja. U tom trenutku razumijemo koliko smo bili ograničeni vanjskim zahtjevima.

U tom smislu, Dalai Lama sugerira: „jedna od tehnika koja se može koristiti za postizanje ovog stanja je meditacija. Njome oslobađamo um od misli iz prošlih iskustava i od bilo kog oblika iščekivanja budućnosti; tako ona ostaje u sadašnjem trenutku."

Kad nam je stalo do svega
Kada se prilagodimo svojoj najautentičnijoj prirodi, svijet počinjemo gledati u drugim bojama.
Kroz meditaciju otkrivamo da je svijet mnogo zanimljiviji nego što smo mislili. Fascinirani smo jednostavnim mahanjem ptičjih krila. Šta se krije iza leta ptice?

Naš um je pun buke, pa ne možemo čuti zov života, zov ljubavi.
Postepeno počinjemo cijeniti sitnice iz života koji su nam se prije činili beznačajni. I tako počinjemo shvaćati i ono što nas zaista motivira. Samoostvarenje postaje važan faktor.
I tako nam se počinje mijenjati život.

(reference:
exploringyourmind.com)