Kada nešto previše tolerišete, izdajete sebe - Bog ne traži od vas da se odreknete sebe

U potrazi za „harmonijom“ i „prosvetljenjem“, mnogi od nas upadaju u zamku iskrivljenog razumijevanja duhovnih praksi. ​

Počinjemo vjerovati da moramo sve itrpjeti kako bismo “zaradili” dobru karmu ili se “očistili” od grijeha. To nas dovodi do toga da izdajemo sami sebe, ignorišemo vlastite potrebe i granice i umjesto da se istinski duhovno razvijamo, dovodimo sebe u ćorsokak.

Na primjer, žena ima partnera koji je uopšte ne cijeni. Da bi popravila situaciju, ona može odlučiti da treba da „probudi svoju unutrašnju boginju“, da „misli pozitivno“ ili praktikuje zahvalnost. Iskreno vjeruje da će joj to pomoći da "uskladi odnos" i postane "bolja". Ali kada se ništa ne promijeni (a neće se promijeniti), umjesto da postavi pitanje: „Zašto dozvoljavam da me ovako tretira?“, ona krivi sebe što se ne „trudi dovoljno“ i što je nesposobna da „prihvati” situaciju.
U ovom slučaju, žena ne vidi da je prava lekcija za nju lekcija o vrednovanju sebe i brizi o svojim granicama. Njen zadatak nije da "probudi" svoju unutrašnju boginju, već da se zaštiti od toksičnog partnera, čak i ako to znači prekid veze.
Ista stvar se dešava i osobi koja je doživjela izdaju. Možda počne vjerovati da “svijet odražava” njene ili njegove vlastite “grijehe” i pokušava “očistiti karmu” ritualima i praksama koje će joj/mu, po njegovom ili njenom mišljenju, pomoći da “zaradi” oprost. Ali istovremeno zaboravlja da prava “karma” nisu vanjski događaji, već naš odnos prema njima.
I umjesto da traži krivicu u sebi, čovjek bi sebi trebalo da postavi pitanje: „Zašto sebi dozvoljavam da budem predmet izdaje, šta da uradim da se zaštitim od takvih situacija?“
Važno je shvatiti da nijedna duhovna praksa ne opravdava ponižavanje i devaluaciju. Nijedan bog ne zahtijeva od vas da se odreknete sebe i svoje vrijednosti.

Prava duhovnost nije u patnji i konstantnom „čišćenju od grijeha“, već u pronalaženju unutrašnje snage, u brizi o sebi i životu u skladu sa sobom i svijetom.
​
Šta učiniti ako ste se suočili sa sličnom situacijom?
Shvatite da imate pravo na poštovanje i dostojanstven tretman. Ne dozvolite nikome, čak ni vašem unutrašnjem glasu, da vas uvjeri u suprotno.
Postavite granice. Odredite koje radnje su za vas neprihvatljive i pratite sebe.
Pronađite podršku. Potražite pomoć od prijatelja, porodice ili stručnjaka.
Zapamtite: vi ste vrijedni ljubavi, poštovanja i sreće uvijek i uprkos svemu. Ne dozvolite nikome da ovo zaboravite ili da vas ubijede u suprotno.
Samorazvoj je put ka oslobađanju od iluzije „nedostojnosti“ i pronalaženju svoje prave snage. Ne dozvolite da vas iskrivljeno razumijevanje duhovnih koncepata uhvati u zamku. Vodite računa o sebi i svojoj unutrašnjoj harmoniji.


(www.uniqorner.com)