Kako nam loši ljudi kradu od života, a dobri vraćaju vjeru u život

Jednu ženu su izvrijeđali na poslu. To se dešava. Nepravedno su iskalili svoj bijes i frustracije na njoj. Žena je bila zbunjena.

Nije znala šta da odgovori. Mrmljala je izgovore, čak pokušavala da se izvini - iako krivice nije bilo. A onda je ljuti klijent otišao. I žena je otišla - radni dan se završio.
Nije htjela da odmah pođe kući u tako rastrzanom stanju. I otišla je u kafić da popije kafu. 

Zaista je voljela piti kafu u tom kafiću gdje je uvijek je mirisalo na pecivo, pržena zrna kafe i vanilu. Ali ovaj put nije bilo mirisa. Žena uopšte nije primjećivala miris.
A kafa nije imala ukus. Apsolutno nikakav ukus. Ispijala ju je mehanički, ponavljajući neprijatnu scenu u svojoj glavi. Stalno je razmišljala o tome šta je trebalo da kaže, kako tačno da odgovori, kako da se zaštiti. I pojela je parče torte - koja je takođe bila apsolutno bezukusna. Kao vata. Nije ni primijetila da jede svoj omiljeni kolač. Bio joj je neukusan. I uopšte joj se nije ni jeo.

Hodala je uličicom; zlatna jesen! Kakva ljepota! Ali žena nije vidjela ni crveno ni žuto lišće. Nije vidjela ništa. Nije osjetila gorak miris opalog lišća. I zvijezde na nebu joj nisu sjale.
Suprug ju je nazvao i pitao hoće li uskoro doći kući. Došao je ranije i pripremio večeru. Djeca čekaju. No, žena nije bila srećna. Radost je nestala.

Bilo je to ukradeno veče. Zato su loši ljudi opasni: ne ujedaju samo nas. Nemaju loš uticaj samo na nas. Njihovi ugrizi su otrovni po svakoga ko je u našem životu. I nemoguće je odmah napustiti situaciju i zaboraviti, nemoguće je odmah prebaciti se na druge stvari, jer radost nestaje. Tako je za ovu ženu nestala aroma kafe i lepinja. I ukus torte. I divni jesenji prizori.

Žena je sjela na klupu na ulazu i odjednom briznula u plač, kao dijete. Ramena su joj se tresla, a suze su joj kapale na torbicu kao kiša...Njen muž je izašao. Zabrinuo se i otišao da vidi šta je sa ženom. Iz nekog razloga u srcu mu je bilo nemirno. I vidio je svoju ženu na klupi. Sjeo je pored njega i počeo da postavlja pitanja, kao što se djeca ispituju, tihim, nježnim riječima. I pogladi je po glavi. I onda ju je zagrlio.

Žena je zagrlila muža. Miris ljubavi! Da li znate kako miriše voljena osoba? Tako je to mirisalo. I odjednom je zamirisala jesen, svi znaju ovaj gorkoslatki miris... I pojaviše se na nebu zvijezde i mlad mjesec. A drveće sa lišćem koje još nije palo je šuštalo; duvao je topao vjetar.

Život se vratio! Muž i žena su šetali uličicom, bilo je to jako lijepo veče. A onda su došli kući, mirisalo je na kotlete, djeca su se grohotom smijala, ćaskala o školi, TV je bio uključen, mačka se trljala o noge...Sve se vratilo na svoje mjesto.

Sve dobre stvari se vraćaju kada loše stvari nestanu. Međutim, i loše stvari se vraćaju onome ko ih je stvorio. Ali žena je zaboravila misliti na zlog klijenta. Probudila se i oživjela. A ovo je najvažnija stvar. I ne morate razmišljati o tome šta će biti sa zlima. Kako ne bi umanjili svjetlost i radost vašeg života. Dobri ljudi će vam vratiti vjeru u život i životnu radost.


(Autorka: Ana Kirjanova
www.uniqorner.com)

​©Copyright
NIJE DOZVOLJENO KOPIRANJE NASLOVA, TEKSTA, NITI DJELOVA TEKSTA I PRENOŠENJE NA DRUGE VEBSAJTOVE