Vrlo često se pretvaramo u ljude "zaglavljene" u prošlosti, jer previše razmišljamo o nekoj tužnoj situaciji, noseći svuda misli o onome što je već davno prošlo i što nas se ne tiče. To može biti raskid sa osobom, odlazak s posla ili neka zamisao koja nije funkcionisala onako kako ste bili isplanirali.
Kada to radite sebi, više niste samo osoba, već postajete poput zombija koji hoda okolo i razmišlja o istoj stvari cijeli dan, svaki dan.
Ovaj "zombi" se budi i odmah počinje da razmišlja, nosi svoje misli da sobom, u toalet, u posjetu nekome, na poslu, na večeri, kada ide u prodavnicu, itd.
Gdje god taj zombi završi, svuda je sa njim ista “srceparajuća” priča i misli o njoj.
To zaista razbolijeva dušu, i stalno tjera mozak na razmišljanje. ŠTA SE, ZAPRAVO, DEŠAVA U TAKVIM PERIODAMA? Ono što se dešava je da osoba koja je fiksirana na jednu situaciju potpuno nesvjesno rasipa ono najvrednije što ima: vrijeme i energiju. On/ona ulaže u prošlost, "spoznoriše" prošlost, zaboravlja na sadašnjost i budućnost. Naš mozak troši ogromnu količinu energije upravo na obradu informacija. Fizički rad nije tako težak kao mentalni rad. Svi to znamo odavno. Čovjek je odabrao da potkopava sebe zbog nečega što ga se više i ne tiče, trošeći sebe na nešto što je daleko od njega. Uzmimo za primjer da ne možete preboljeti bivšeg partnera već stalno o njemu ili njoj razmišljate. U takvim trenucima, bivši partner nastavlja da normalno funkcioniše, da se razvija i živi veoma divnim, čak bezbrižnim i ispunjenim životom. Vi ulažete golemu energiju u razmišljanju o njemu ili njoj. Odričete se svog života, sebe, svojih poslova i počinjete da "sponzorišete" bivšeg ili bivšu, dajući im svoje vrijeme i energiju kroz misli i patnju. Razmislite o tome, da li su vas zbog toga vaši mama i tata, Bog, Univerzum doveli na ovaj svijet? Jeste li poslati ovamo da tako "rasipate" svoje dane, sedmice, pa čak i godine? Naravno da niste! Svaka situacija i osoba su samo iskustvo. Vaše iskustvo. Vaša lekcija. Vaša neophodna tačka rasta. I ništa drugo. Jednostavno morate da zahvalite nečemu tužnom i neprijatnom što vam se desilo, jer vas je nečemu naučilo, a zatim da otpustite. Pustite i prestanite "sponzorisati" i ulagati u one ljude i situacije koje vas više ne tiču. Njima ide dobro, oni su opušteni. Da, jer im vaše fizičko tijelo i prisustvo nisu bili toliko važni. Samo su im bili potrebni vaša energija i vrijeme. Činjenica da ste sada daleko od njih ne znači ništa. Vi nastavljate da ulažete u osobu ili situaciju koja vas se više ne tiče, što znači da je sve ostalo po starom. Vi idete unazad, oni idu naprijed. Stoga, prestanite razmišljati o nekome ili nečemu što vas nije usrećilo. Naučili ste lekciju, krenite dalje. Zaista imate zanimljivijih i važnijih stvari za odraditi u svom životu, gdje možete koristiti svoju energija i dragocjeno vrijeme. Ima ljudi koji će vas razumjeti i prihvatiti. Postoje radnje i stvari koje će vam pružiti inspiraciju, zadovoljstvo i još više energije za rast. Svijet se sada mijenja. To je vrlo je vidljivo i uočljivo. Vrijeme ponekad prebrzo leti, a ponekad se čini da se usporava.
Jednom kada istinski i iskreno shvatite šta sebi radite, vratiće vam se poštovanje, brižan stav i istinska ljubav prema sebi. To je ona vrsta ljubavi koja vas neće povrijediti ni po koju cijenu, neće dozvoliti da patite, neće vas razbolijevati i neće vam ukrasti dragocjena sredstva.
Osoba koja voli sebe uvijek je energična, jer živi u skladu sa sobom, ne plaši se istine, ne plaši se iskustva, ne stidi se nekih situacija i odnosa u kojima nije bila cijenjena. Nije je više briga. Ona razmišlja: "Nisu me cijenili, nisu me izabrali, pa šta? Neću više trošiti energiju na drugoga. Idemo dalje." Dakle - izađite iz zombisanog stanja, prestanite traćiti svoje misli, energiju i dragocjeno vrijeme na onoga ili ono što više nije u vašem životu. To više nije vaša briga. Ovaj period koji sada živimo pogodniji je nego ikada za odrastanje i kultivaciju naše ličnosti, odvajanje od nepotrebnog, izbacivanje smeća iz svog života, osvještavanje i odbijanje da "sponzorišete" druge svojom energijom. Zamislite koliko biste mogli učiniti, postići i obaviti da većinu svojih resursa niste potrošili na razmišljanje o nekoj situaciji, osobi ili priči? Da, odavno bi pomjerio planine, dragi čovječe. (Isidora Branković za www.uniqorner.com)
0 Comments
Your comment will be posted after it is approved.
Leave a Reply. |
|