|
Kad ludilo postane norma
Ponekad se čini kao da svijet ide unazad. Ljudi varaju, lažu, vrijeđaju i to nazivaju "snalažljivošću". Pristojnost se doživljava kao slabost. Poštenje se ismijava. Površnost je poželjna, a dubina nepoželjna.
Ako si iskren – "previše si emotivan". Ako ćutiš – "hladan si". Ako se braniš – "problematičan". Ako se povučeš – "arogantan".
U vremenu gdje se normalnost posmatra kao slabost, kako sačuvati zdrav razum, srce i dušu?
Društvo koje nagrađuje pogrešne vrijednosti
Današnje društvo često šalje pogrešne poruke:
U takvoj stvarnosti, normalan čovjek počinje sumnjati u vlastitu percepciju. "Možda ja nisam u pravu?" "Možda trebam i ja da igram tu igru?" Ali čim počneš glumiti, dio tebe umire. I svaki put kad izdaš sebe – postaješ stranac u vlastitoj koži. Šta znači biti "normalan"? Biti normalan ne znači biti savršen, poslušan, tih, niti biti isti kao svi ostali. Biti normalan znači:
U nenormalnom društvu, normalnost često izgleda kao pobuna. I jeste. Zdrava, tiha, istrajna pobuna protiv ludila svakodnevice.
Kako ostati normalan – konkretni koraci 1. Upoznaj sebe i slušaj svoj unutrašnji glas U svijetu prepunom buke, najtiši glas je onaj unutrašnji. Ali on zna. Zato: Piši dnevnik. Meditiraj. Šetaj u tišini. Postavi sebi pitanje: „Da li je ovo moja istina – ili mi je neko drugi servirao?“ 2. Ograniči kontakt s negativnim uticajima Ne moraš čitati sve vijesti. Ne moraš slušati svakog “stručnjaka”. Zaštiti svoju psihu:
3. Okruži se ljudima koji misle, osjećaju i poštuju Jedan kvalitetan razgovor sa nekim iskrenim vrijedi više od stotinu površnih poznanstava. Traži ljude koji:
4. Govori istinu – ali biraj vrijeme i način Iskrenost je vrlina, ali i oružje. Koristi je mudro. Nije tvoja dužnost da popravljaš sve oko sebe. Ali je tvoja odgovornost da ne izdaš sebe dok šutiš.
5. Njeguj male rituale mira
U vremenu brzine i pritiska, mali trenuci čine razliku:
To je tvoja oaza normalnosti. Kada društvo postane nenormalno – normalni ljudi izgledaju čudno Možda si preosjetljiv, jer osjećaš stvari koje drugi ignorišu. Možda si „težak“, jer postavljaš granice koje drugi ne žele poštovati. Možda si „naivan“, jer još uvijek vjeruješ u iskrenost i dobrotu. Ali možda... Samo nisi izgubio sebe. I to je tvoja moć. Zaključak: Normalnost nije slabost – već snaga U nenormalnom društvu, biti svoj je najteži, ali i najčasniji put. Možda nećeš imati najviše lajkova, ni najviše prijatelja, ni najviše odobravanja. Ali imat ćeš unutrašnji mir. A to vrijedi više od bilo kakvog statusa. Budi dobar. Budi iskren. Budi svoj. I kad svi drugi prestanu – ti nemoj. Da li se i ti nekad osjećaš kao da ne pripadaš ovom svijetu? Kako ti čuvaš svoju normalnost u ovakvom vremenu? Piši mi u komentarima. (Pripremio: Vanja Radivojević za www.uniqorner.com) ©Copyright
0 Comments
Your comment will be posted after it is approved.
Leave a Reply. |
|

