Kako prestati razmišljati o nekome, odnosno kako ga "izbaciti iz glave"

Kada se komunikacija pokvari ili prekine, bilo da je u pitanju raskid sa voljenom osobom ili ozbiljna svađa sa prijateljem, gubimo jednu od podrške.

Psiha prilično brzo uoči odsustvo osobe koja je imala određenu vrijednost i značaj za nas. Uz tu neku osobu smo provodili vrijeme, razmjenjivali emocije, ostvarivali potrebe i želje. Sada se distanca jako povećala, a svijest detektuje "deficit" i pokušava da nas podsjeti na važnost vraćanja osobe. Pamćenje i pažnja biće usmjereni na njega ili nju, tako da nije tako lako razumjeti kako izbaciti osobu iz misli, a pogotovo ako postoje situacije u kojima je povratak osobe u naš život nemoguć.

Osoba je ili donijela svjesnu i konačnu odluku da ode, ili joj okolnosti ne dozvoljavaju da se ponovo zbliži sa nama, a ponekad se radi i o smrtnim slučajevima. Živjeti dok stalno razmišljate o nekome je prilično teško. Oživljavanje traumatičnih uspomena u vlastitoj glavi, uranjanje u emocionalnu nelagodu stalno i iznova, očito nije najbolja ideja. Ali kako prestati sa ovim?

Prihvatite ono što se dogodilo
Šta god da se desi, prva stvar koju treba da uradite je da se pomirite sa događajem. Prihvatite da je to samo činjenica i da je ne možete osporiti. Da, osoba vas je napustila. Ili, osoba je umrla. Zvuči veoma okrutno, ali psiha ne mari za sentimentalnost, ona samo radi svoj posao. Prema Cajgarnikov efektu, dok se događaj ne završi, njegov prioritet ostaje na maksimalnom nivou.

Ovo je tzv. "nezatvoreni" geštalt. Da objasnimo bolje: litvanska psihološkinja Bluma Zajgarnik je jednom ručala u restoranu sa svojom učiteljicom i primijetila je konobara fenomenalnog pamćenja. Narudžbu nije zapisao, zapamtio ju je, proslijeđujući je kuharu. Izgledalo je fantastično. Ali kada je Bluma pitala konobara šta su naručili muškarac i žena koji su napustili lokal 2 minuta ranije, bio je zbunjen i nije mogao da odgovori na to pitanje. Tako je otkriven neobični psihološki efekat, koji se svodi na jednostavan zakon: osoba je u stanju da zapamti detalje onih događaja koji nisu završeni, ali on(a) ih odmah izbacuje iz svojih misli čim dođe do logičnog zaključka. Muškarac i žena su platili račun i otišli, tako da konobara više nije bilo briga šta su naručili. I sigurno je zaboravio ovu informaciju.

Kasnije se pokazalo da to tako funkcioniše u apsolutno svemu. Sve dok ne vjerujete u odlazak, raskid ili prekid odnosa i budete uvjereni u zagarantovani povratak bivšeg, on(a) neće prestati da živi u vašoj glavi. Taj "objekat" i "događaj" će ostati prioritet i svi mentalni procesi će nastaviti da rade na njima. Pažnja će primjećivati okidače, a pamćenje će beskonačno reprodukovati epizode koje uključuju određene ljude. Stoga, prije svega, shvatite i prihvatite ono što se dogodilo, prihvatite kraj ove priče.

​Izbjegavajte očigledne okidače
Sa bliskim ljudima se stvaraju ne samo direktne, već i indirektne veze. Naša psiha prepoznaje sam predmet i sve što je sa njim povezano. To su prije svega stvari i mjesta. Pokloni koje vam je osoba dala, predmeti koje je osoba koristila, mjesta i lokacije na kojima ste provodili vrijeme zajedno.

Često kada ljudima ugine kućni ljubimac, nije im prijatan boravak u sopstvenom stanu, jer ih sve okolo podsjeća na kućnog ljubimca. Pa se dešava da preuređuju namještaj i tako uklanjaju glavne okidače iz vidnog polja, kao što su kutija za otpatke,  igračke i stvari koje su bile namijenjene životinji. Ova metoda radi vrlo dobro i ne treba je potcijeniti.

Vodite računa o svom samopoštovanju
Gubitak značajnog "objekta", između ostalog, ima bolan uticaj na samopoštovanje. Činjenica je da bliske ljude doživljavamo kao podršku i uz njihovu pomoć zadovoljavamo važne emocionalne potrebe. U tome nema ništa loše, taj mehanizam je potpuno prirodan. Na primjer, kada vas vaša osoba voli, prestajete toliko brinuti o svojoj privlačnosti. Odnosno, i dalje vodite računa o sebi, ali više vam nisu potrebne pohvale i odobravanje drugih osoba, nije vas briga za njihovo mišljenje.
Kada imate prijatelje koji vas cijene i poštuju, prestajete tražiti to na drugom mjestu. Ovakvi "mali" signali su izuzetno važni za psihu, pa će gubitak jednog od izvora u svakom slučaju natjerati psihu da traži zamjenu. Ako govorimo o nekom veoma bliskom, onda će samopoštovanje zagarantovano pasti.
Pokušajte da češće pohvalite sebe za male uspjehe, poput „dobro ste očistili stan“, „potrčali do autobusa i uhvatili ga“, „na vrijeme ste predali izveštaj na poslu“, „odlično ste vježbali“, „smršali ste za ljeto“. Većina ljudi se toliko rijetko hvali sobom da prestaju biti oslonac vlastitom samopoštovanju i kao rezultat toga postaju ovisni o drugima, o osobama koje psiha nikada neće pustiti. Nastaviće da ih drži u svojim mislima, jer drugačije ne zna.

Umjesto zaključka
Ako ste sami sebi postavili pitanje "Kako izbaciti ovu osobu iz mojih misli", onda prvo imate zavisnost od nje, a drugo, prestali ste sebi biti oslonac. Psiha je taj "objekat" postavila kao prioritet i doživljava tešku psiho-emocionalnu traumu povezanu sa strahom od odbacivanja i usamljenosti. Mnogi su primorani da uzimaju lijekove kako bi usporili ove procese, iako jedino što im može pomoći su oni sami sebi.

Zamislite situaciju figurativno. Vaša glava je neka posuda. U njoj je previše vode (misli o osobi). Šta treba učiniti da se ovo popravi? 

Sve je vrlo jednostavno, evo kratkog sažetka:
​1. Prvo. Vjerujte da je posuda napunjena vodom. Da, nekako je stigla tamo. Reći "ne može, nije voda, to je neka glupost" potpuno je besmisleno. Postoji i važno je priznati problem. Vjerovatno je postojao poklopac i ništa nije moglo ući u kantu, ali dogodilo se.
2. Drugo. Odmaknite kantu od izvora vode. Da li kaplje voda sa krova? Da li je neko sipa? Sve su to okidači kojih se trebate riješiti. Ako sačekate da tečnost ispari, ali ostavite posudu na kiši, dobićete potpunu besmislicu. Riješite se nekih misli, ali stvarate druge.
3. Treće. Jednostavno uklanjanje posude sa kiše samo je pola bitke. Potrebna je pouzdana zaštita. Krov, pokrivač, suha prostorija. Samopoštovanje koje će vam omogućiti da ne tražite spas u vanjskom svijetu, da ne pomjerate kantu iz sobe u sobu, nadajući se da će negdje biti sigurna. Sagradite ovu sobu sami.

Bez ovih koraka ništa neće uspjeti ili će proces otpušanja osobe iz misli duže potrajati. Postoji mnogo dodatnih metoda i alata, ali svi su nedjelotvorni i ponekad potpuno beskorisni bez gore navedenih koraka. U većini slučajeva je dovoljna dobra izolacija od okidača i rad na stabilnom samopoštovanju koje će dovesti pojedinca do emocionalne stabilnosti, čak i ako je prije nedelju dana bukvalno poludio misleći na nekoga.


REFERENCE/ BIBLIOGRAFIJA/ LITERATURA:
1. Baddeley AD. A Zeigarnik-like Effect in the Recall of Anagram Solutions. Quarterly Journal of Experimental Psychology. 1963;15(1):63-64. doi:10.1080/17470216308416553
2. Kodden B. The Art of Sustainable Performance: The Zeigarnik Effect. In: The Art of Sustainable Performance. In: The Art of Sustainable Performance. Springer International Publishing; 2020:67-73. doi:10.1007/978-3-030-46463-9_10
3. Syrek CJ, Antoni CH. Unfinished tasks foster rumination and impair sleeping—Particularly if leaders have high performance expectations. Journal of Occupational Health Psychology. 2014;19(4):490-499. doi:https://doi.org/10.1037/a0037127