Kako sam pretvorila bol u pokretačku snagu

Bol ne tražiš, ona te pronađe. Niko ne bira bol. Ona dođe tiho ili eksplozivno, često onda kad misliš da si konačno uhvatio ritam života.

I ja sam mislila da sam „sigurna“.
Imala sam plan, imala sam ljude oko sebe, imala sam ono što se na društvenim mrežama zove „sreća“.
A onda je život odlučio da mi pokaže da ništa od toga nije zauvijek.

Prvo ti oduzme tlo pod nogama. Onda ti uzme dah. A na kraju ti ostavi tišinu u kojoj čuješ samo vlastite misli – i nijedna od njih nije lijepa.
U toj tišini sam naučila nešto što nikad ne bih da nisam prošla kroz bol: da se iz nje može roditi snaga koju ranije nisi ni znao da imaš.

1. Kada bol postane tvoj svaki dan
Postoje udarci koji te zabole i prođu.
A postoje oni koji te promijene do temelja.
Moj udarac je bio gubitak koji nisam očekivala i izdaja koju nisam vidjela.
U jednom trenutku sam imala sve, u drugom – osjećaj da nemam ništa.

Bilo je dana kad nisam ustajala iz kreveta.
Kad sam jela samo zato što tijelo traži, a ne zato što želim.
Kad sam se smijala ljudima, a čim zatvorim vrata, slomim se na podu.

Bol te uči da živiš u dvije stvarnosti – onoj koju pokazuješ svijetu i onoj koju skrivaš duboko u sebi.

2. Prvi znak promjene – umor od bola
Mnogi misle da snaga dolazi iz odluke da „više ne patiš“.
Moja snaga je došla iz čistog umora.
Bila sam umorna od priča koje vrtim u glavi. Od suza koje ne prestaju. Od čekanja da se stvari promijene same od sebe.

Shvatila sam da ako nastavim ovako, neću samo izgubiti ljude ili stvari – izgubiću sebe.
A to je gubitak koji ne mogu preživjeti.

3. Kako sam počela pretvarati bol u snagu
Iskreno – nije to bio jedan trenutak prosvjetljenja, nego niz sitnih odluka koje su se slagale danima, sedmicama, mjesecima.

Počela sam više šetati – ne zbog kondicije, nego da iz glave izbacim misli koje me guše.
Pisala sam – sve, bez cenzure. Bijes, tugu, ljubav, mržnju, pitanja. Kad sve izliješ na papir, više ne nosiš isti teret u sebi.
Učila sam nove stvari – knjige, kursevi, čak i stvari koje nemaju veze sa mojim poslom. Svaka nova vještina bila je podsjetnik da i dalje mogu napredovati.
Okružila sam se ljudima koji ne postavljaju glupa pitanja – nego samo sjede uz mene kad ne mogu pričati.

Bol je i dalje bila tu, ali prestala sam je hraniti. Počela sam je pretvarati u energiju za nešto drugo.

4. Snaga koja raste iz ruševina
Postoji trenutak kad shvatiš da ti bol više nije neprijatelj – nego gorivo.
Ja sam to shvatila onog dana kad sam uradila nešto što sam godinama odgađala.
Bio je to mali korak, ali simboličan – vratila sam se hobiju koji sam zapostavila.

Osjetila sam nešto što nisam dugo – ponos na sebe.
Ne zato što je bol nestala, nego zato što sam uradila nešto uprkos njoj.

To je trenutak kad shvatiš: ne moraš čekati da prođe da bi živio.
Možeš živjeti dok je tu.

5. Ljudi ne prepoznaju tvoju borbu – i to je u redu
Nekima će tvoja promjena izgledati kao „odjednom je dobro“.
Neće vidjeti sate u kojima si se lomio, trenutke kad si htio odustati, razgovore koje si imao sam sa sobom u tri ujutro.

To je u redu.
Jer ova snaga nije izgrađena da bi je drugi razumjeli – nego da bi ti opstao.

6. Danas – bol je i dalje tu, ali ja biram šta radim s njom
Neću ti lagati – ima dana kad me bol i dalje obuzme.
Ali danas znam da je to samo talas, a ne cijeli okean.
Naučila sam da mogu iskoristiti tu energiju za stvaranje, za rad, za pomaganje drugima, za građenje sebe.

Moj život danas nije savršen.
Ali je moj.
I svaka odluka koju donosim nosi pečat te snage koju sam izgradila iz bola.

Bol ti ne mora uništiti život
Ne možeš uvijek birati šta će ti se desiti.
Ali možeš birati šta ćeš sa tim uraditi.
Bol me jeste srušila – ali me naučila kako da ustanem.

Danas kad pogledam unazad, ne mrzim taj period.
Ne želim ga ponovo proživjeti, ali sam zahvalna što me pretvorio u osobu koja zna da može preživjeti mnogo više nego što je mislila.

Jer kad jednom pretvoriš bol u snagu – više ništa na ovom svijetu ne može te slomiti na isti način.


(Pripremila: Jadranka Bogdanovski za www.uniqorner.com)

©Copyright