Znamo da je prevazilaženje strahova prilično težak i naporan posao. To je, u stvari proces i konstantan rad na sebi i zna trajati prilično dugo.
Svako od nas doživljava i strahove i bolove i svi se borimo sa njima. U ovom članku ćemo opisati sam proces suočavanja i prevazilaženja bola i straha, ukoliko osoba zaista odluči da radi na sebi.
Sam proces je spoznaja sebe i dostizanje duhovnog buđenja na samom kraju, što će dovesti do više slobode i osjećaja "svjetlosti" iznutra, a ne mraka i tjeskobe. Ovo neće biti lako, ali će biti vrijedno. Život je prebrz i previše dragocjen da ga ne bismo živjeli u potpunosti. Odnosno, ponekad smo toliko zauzeti traženjem svoje istine u stvarnosti nekog drugog svijeta, da potpuno zaboravimo iskoristiti ovaj život koji imamo upravo ovdje. Toliko smo zauzeti gledanjem da prestajemo da vidimo.
1. Početak putovanja: Kada se svijet ruši i duša traži svjetlo
Život nije pravi i uglačani put, već lavirint pun neočekivanih skretanja, ćorsokaka i trenutaka koji nas tjeraju da zastanemo i razmislimo. Ali šta ako svaki neuspjeh, svaka bol, svaka suza nije samo nesreća, već dio velikog plana? Šta ako smo upravo u ovim trenucima očaja najbliži istinskom buđenju? Zamislite: stojite na ivici provalije. Unutra je haos. Napolju je tišina. I u ovoj tišini se rađa pitanje: "Zašto sve ovo? Zašto ja?" Ali umjesto da pokleknete, napravite korak naprijed. Ne zato što je lako, već zato što nema drugog izbora. Ovo je početak puta ka svjesnosti. 2. Svjesnost: prevazilaženje "želim" i "ne želim" Kada nešto ne uspije, prva reakcija je razočaranje. Ljuti smo na sebe, na druge, na svijet. Ali šta ako zastanete i zapitate se: "Zašto ovo želim? Zašto mi je ovo toliko važno?" Svjesnost nije samo popularna riječ. To je sposobnost da vidite dalje od svojih želja i strahova. Ovo shvatanje "želim" i "ne želim" su samo iluzije koje stvara um. Kada to shvatite, prestajete biti rob svojim emocijama. 3. Duhovno buđenje: kada bol postane učitelj Duhovno buđenje nije trenutak, već proces. Nije to sjajan bljesak, već spor, ali siguran uspon. I često je bol taj koji nam postaje glavni učitelj. Zamislite: izgubili ste nešto važno. Posao, vezu, snove. U početku se čini da vam se svijet srušio. Ali onda počnete da primjećujete da postoji nešto novo u ovoj praznini. Nešto stvarno. Počinjete uviđati da vaš pravi identitet nije u onome što imate, već u tome ko ste. U tim trenucima shvatite da bol nije neprijatelj, već saveznik. Ona uništava stara vjerovanja kako bi napravila mjesta za nova. Čisti kao vatra da biste mogli ustati iz pepela. 4. Plan Univerzuma: Vjerujte u nevidljivo Kada stvari ne funkcionišu, lako je početi sumnjati u sebe i svijet. Ali šta ako je ovo dio plana? Šta ako vas Svemir samo uspjerava na pravi put? Poverenje nije slijepa vjera, već duboko razumijevanje da se sve dešava kako treba, čak i ako vam to trenutno nije očigledno; čak i ako se čini da sve ide po zlu. Pokušajte zamisliti: vi ste glumac u predstavi koju sami pišete. Ali ponekad se skripta mijenja bez vašeg znanja. I umjesto da se opirete, možete samo igrati svoju ulogu. Jer na kraju svaka scena vodi kraju, u cilju vašeg buđenja. 5. Akcija bez diskusije: moć tihe namjere Kada vam nešto zaista treba, nećete o tome razgovarati sa drugima. Samo ćete to uraditi. Jer pravoj namjeri nisu potrebne riječi, ona živi unutar vas. To je kao vatra koja gori u vašoj duši. Ne zahtijeva objašnjenje. To je tako jednostavno. I kada djelujete sa tog mjesta, postajete nezaustavljivi. Prestajete da se plašite neuspeha jer znate da je svaki od njih samo korak ka cilju. 6. Transcendiranje: Kada se Sopstvo rastvori Prosvetljenje nije stanje u kojem postajete savršeni. To je stanje u kojem prestajete biti "ja". Postajete dio nečeg većeg. Okean u kojem ste svaka kap vi, a istovremeno ste cijeli okean. Ovo je trenutak kada shvatite da su vaši strahovi, želje, bolovi samo iluzije. Da niste tijelo, niste um, niste emocije. Vi ste čista svijest. Svijetlo koje se nikad ne gasi. Jedna od najvećih zabluda o prosvjetljenju je da će se ono jednostavno dogoditi. Nije tako. Ono se mora zaraditi, mora se proživjeti. Ponekad je teško objasniti tragaocima da istinsko prosvjetljenje nije posebni jednokratni trenutak, već više kulminacija cjeloživotnih iskustava i praksi koja rezultiraju izbijanjem velikog uvida.
Nikad se ne uzrujavajte, jer svaki neuspjeh je lekcija. Svaka bol je korak ka buđenju. Svaka suza je čišćenje.
Vi niste samo osoba. Vi ste duša koja traži svjetlost. I ta svjetlost je već u vama. Samo trebate otvoriti svoje unutarnje oči, odnosno pogledati unutra. Kada ovo shvatite, prestaćete da se plašite. Prestaćete da sumnjate. Samo ćete nastaviti hodati, jer znate: svaki put vodi kući. A kada se vratite, shvatićete da nikada niste ni bili izgubljeni. (Pripremila: Martina Petruhin www.uniqorner.com) ©Copyright
0 Comments
Your comment will be posted after it is approved.
Leave a Reply. |
|