Kako znati da si na pravom putu čak i kada se sve ruši i vlada haos

Čini se da se sve raspada. Osjetio si nešto, odlučio se, izabrao novi pravac. Povjerovao sebi. Napravio korak, ili čak skok. A onda… sve oko tebe se počelo rušiti.

Veze pucaju. Novac nestaje. Podrške – nigdje. Umor, strah, panika.
I sjediš i misliš: „Šta ako ovo nije moj put? Šta ako sam sve upropastio ili upropastila?“
​
Zvuči li vam ovo poznato?
U takvim trenucima posebno je teško čuti sebe, jer djeluje – da je ovo tvoj put, sve bi trebalo ići glatko. Ali to nije uvijek tako.

Tvoj put ne počinje uvijek lako.

Preživljavali ste mnogo puta, skrivali se, prilagođavali se – i sada, kad se stvari počinju pokretati, tijelo i psiha se plaše.
I to je razumljivo.
Ali to nije razlog da se vratiš nazad.

Pravi put ne počinje uvijek svjetlom.
Ponekad počinje tišinom. Samoćom. Spoznajom: „Više ne mogu biti ono što sam bio ili bila.“
I to je znak zrelosti. Ne bježiš. Ideš dalje.

A ako sumnjam – znači li to da nešto radim pogrešno?
Ne. Sumnja nije neprijatelj.
Sumnja je glas tvoje stare verzije, one koja se boji da nestane.

Samo je slušaj – i nastavi dalje.
Sumnja ne nestaje kad staneš. Nestaje kad prestaneš da ovisiš o njoj.

I evo jedno važno podsjećanje:

Ako se sve ruši – to nije uvijek znak da si pogriješio. Ponekad to znači da si konačno prestao lagati sebe.
A stara stvarnost i stara verzija tebe to nije mogla izdržati.
Zato se sve što se ruši – ne ruši protiv tebe, već zbog tebe.


(Pripremio: Vanja Radivojević za www.uniqorner.com)
​
©Copyright