Klonite se onih koji od vas traže ovih 6 stvari: iscrpljuju vam dušu

Uvijek biva tako: čovjek izgleda snažan, pouzdan, onaj koji će ti „čuvati leđa“ u svakoj situaciji. ​

Ljudi mu prilaze za savjet, traže podršku, računaju na njega. I čini se kao kompliment – biti onaj kome vjeruju. Ali negdje duboko počinje sazrijevati čudan osjećaj: svi oko tebe zadovoljni, a ti se sve češće budiš s osjećajem kao da neko neprimjetno vrši iscrpljivanje tvoje energije.

U takvim trenucima postaje jasno: ne iscrpljuje samo fizički umor, nego i duševni. A upravo njega je najteže obnoviti.

Kako je rekao Stiven Kovi: „Najvrjednije što možete pokloniti drugom čovjeku – jeste vaša vlastita briga o sebi. Inače na kraju nećete moći brinuti ni o kome“

1. Tuđe obaveze – teret koji lomi leđa
Ko nije bio u situaciji zvanoj „kako da odbiješ“? U početku – sitnica: „zamijeni me na poslu“, „pazi dijete par sati“. Ali kroz mjesec dana ispostavi se da su sve te „sitnice“ oblikovale čitav drugi radni dan.

Jedan poznanik mi je pričao kako je pristao pomoći komšiji „samo malo“ da pripazi na vikendicu dok je ovaj na putu. Izgledalo je lako – par puta svratiti. Ali došlo je dotle da je svake sedmice kosio travu, zalijevao plastenike, popravljao ogradu. Komšija se vratio nakon tri mjeseca, potapšao ga po ramenu i rekao: „E, svaka čast, hvala“. A čovjek je imao osjećaj da je proživio tri ljeta ne svojim životom.

Istina je u tome da pomoći možeš, ali samo kada to ne ruši tvoje planove i snagu.
Kako je rekao Lao Ce: „Onaj ko previše nosi tuđe, na kraju padne pod tim teretom“.

2. Novac i osjećaj krivice
Finansijska tema uvijek je bolna. U početku molba zvuči nevino: „Posudi mi do plate“. Ali ako čovjek ne zna vraćati, to postaje sistem.
Klasična slika: zazvoni telefon i srce odmah potone. Ne zato što je razgovor neugodan, već zato što podsvjesno već znaš – opet će tražiti.

Postoji nepisano pravilo: ako neko jednom ne vrati novac, računaj da nisi posudio nego poklonio. Samo što je to poklon bez radosti. I svaki takav „poklon“ otkida komad tvoje sigurnosti i mira.
A novac nisu samo papiri. To su sati života, snaga, živci potrošeni na posao.

Kako je rekao Bendžamin Frenklin: „Zapamti, vrijeme je novac“. Ali vrijedi i obrnuto: novac je takođe vrijeme tvog života.

3. Porodični konflikti – tuđi rat
Porodica – tobože tvrđava. Ali upravo u porodici znaju buknuti najžešće borbe. Posebno kada se radi o nasljedstvu, dugovima ili vječnoj temi: „ko je više učinio za roditelje“.
Naći se između dvije vatre znači izgubiti i mir i odnose. Jedan je uvrijeđen što ga „nisi podržao“, drugi – što si ga „izdao“. A ti u suštini nemaš nikakve veze s tim.

Treba iskreno priznati: učestvovati u tuđem ratu znači unaprijed izgubiti. U takvim trenucima važno je naglas izgovoriti jednostavnu rečenicu: „Nisam arbitar, nisam sudija“. Zvuči hladno, ali samo tako možeš sačuvati sebe.

Kako je rekao Konfučije: „U velikoj porodici mudar je onaj ko zna ne miješati se“.

4. Pokušaji da vas uklope u tuđe standarde
Najtiša, ali razarajuća molba – „budi drugačiji“. Ljudi to rijetko kažu direktno, ali čuje se u nagovještajima: „Šta stalno čitaš, idi zabavi se“, „Previše si ozbiljan“, „Previše si blag, moraš biti oštriji“.

I u jednom trenutku počinješ živjeti ne svoj život, nego igrati tuđu ulogu. Ali uloge završavaju, a vlastita ličnost se gubi.

Neko je jednom rekao: „Ako se budeš trudio svima ugoditi, na kraju se nećeš svidjeti ni samom sebi“.

I to je apsolutna istina.

5. Vrijeme – glavni resurs
Postoji jedan nevidljivi lopov koji krade život – tuđe molbe, sastanci „iz pristojnosti“, razgovori koji ne donose radost.

Kako je govorio Seneka: „Trošimo život kao da ga imamo beskonačno. A u međuvremenu vrijeme je jedino čega zaista imamo malo“.

Razmislite: koliko sati odlazi na ono što u suštini nema značaja? Koliko sastanaka iz pristojnosti vam je ukralo veče koje ste mogli provesti u tišini s šoljom čaja, s knjigom, s djetetom?

Naučiti reći „ne“ znači vratiti svoj život dio po dio.

6. Tuđa sreća umjesto svoje
Najpodmuklije iskušenje – kada čovjek stavlja tuđe želje iznad vlastitih. To zvuči plemenito – žrtvovati se za druge. Ali u stvarnosti to često nije plemenitost, već oblik zavisnosti.

Neko se stalno slaže da mu bude neugodno, samo da nikoga ne uvrijedi. Neko radi do iznemoglosti, samo da porodica bude zadovoljna. Ali na kraju dana ostaje praznina.

Kako je pisao Oskar Vajld: „Budi svoj. Sve ostale uloge već su zauzete“.
Upravo tu prolazi granica: pomagati se može, ali ne smiješ se "rastopiti".

Kako povratiti kontrolu

• Priznajte svoje pravo na granice. Odbijanje nije izdaja.
• Ne pravdajte se. Što više objašnjenja, to više razloga da vas „stisnu“.
• Uvrstite sebe u spisak brige. Vi niste sporedan lik.
• Sortirajte okruženje. Jedni ljudi podržavaju, drugi iscrpljuju. Birajte.
• Prestanite čekati aplauze. Poštovanje ne dolazi onima koji uvijek žrtvuju sebe, nego onima koji su iskreni prema sebi.

Dakle, šest stvari koje iscrpljuju dušu: tuđe obaveze, tuđi dugovi, tuđi ratovi, tuđi standardi, tuđe korištenje vremena i tuđa sreća umjesto vlastite.

Život je previše kratak da bi se živio na dug drugima.

Kako je govorio Viktor Frankl: „Čovjeku se može oduzeti sve, osim jedne stvari: slobode da bira svoj stav prema okolnostima“.

I u tome je ključ. Sačuvati sebe, naučiti reći „ne“ i prestati davati ono najvrjednije – energiju, vrijeme i unutrašnji mir.

Šta mislite o ovome? Podijelite u komentarima na Fejsbuku i ostalim društvenim mrežama!
​​

​(Pripremila: Slavica Dević
www.uniqorner.com)

©Copyright