Vrata doma nisu samo granica između ulice i kuće – to je prag iza kojeg počinje prostor tvoje duše. I ne zaslužuje svako, pa čak ni najbliži, pravo da ga pređe.
Tajna domaćeg ognjišta
Dom nisu samo zidovi i namještaj. Dom je živi prostor koji upija misli, emocije i energije onih koji u njega ulaze. U davna vremena vjerovalo se da je ognjište sveto mjesto gdje prebivaju duhovi čuvari roda – i zato se u kuću puštalo samo one koji nose svjetlost, a ne tamu. Ali šta danas, kad nam pod maskom rodbinske ljubavi, prijateljske brige ili puke učtivosti na vrata kucaju oni koji mogu narušiti tu krhku harmoniju?
Da li si primijetio/la da nakon posjete određenih osoba zrak u kući kao da postane težak, a u duši ostane neprijatan trag? To nije samo osjećaj – to je energetski otisak i sa njim treba biti oprezan.
Sjene pred vratima: koga ne treba puštati u svoje svetilište? 1. Vječne žrtve Oni ne dolaze po pomoć, već da isisaju tvoju snagu. Njihove priče su beskrajan niz nesreća, njihov pogled prepun je optužbi na račun svijeta, a svaka tvoja pružena pomoć razbije se o zid njihove pasivnosti. Oni ne traže rješenje – već slušatelja koji će hraniti njihovu patnju. Zastani i razmisli: ako neko godinama živi u istim problemima i ništa ne pokušava promijeniti – da li te nesvjesno vuče u svoje blato? 2. Oni koji prelaze tvoje granice Oni misle da im krvno srodstvo ili prijateljstvo daje za pravo da ti govore kako trebaš živjeti. Bez pitanja otvaraju tvoje ormare, dijele neželjene savjete, osuđuju tvoj izbor. Njihovo ponašanje nije briga – to je pokušaj kontrole. Dom je nastavak tvog unutrašnjeg svijeta. Da li ćeš dozvoliti nekome da ga uređuje po svojoj mjeri?
3. Toksični manipulatori
Govore: „Pa ja te volim“, ali iza tih riječi stoje zamjerke, ucjene i osjećaj krivice. Vješto igraju na tvoje slabosti, a iza njihovih posjeta ne ostaje toplina, nego težak teret. Ljubav ne bi trebala boljeti. Ako ti nakon druženja sa nekim treba vrijeme da se „oporaviš“ – to nije ljubav, to je ovisnost. 4. Oni koji ne poštuju tvoj put Takvi ismijavaju tvoje duhovne težnje, nazivaju tvoj način života "glupošću", a tvoju potrebu za svjesnošću – čudom. Ne moraju dijeliti tvoje poglede, ali ako njihovo prisustvo gasi tvoje svjetlo – vrijedi li ih puštati? Prosvjetljenje počinje čistoćom prostora – i unutrašnjeg i vanjskog. Ko zaista zaslužuje da bude prisutan u njemu? Kako zaštititi svoje ognjište? Odbiti rodbinu jedno je od najtežih iskušenja. Ali prava mudrost nije u slijepoj žrtvi – već u svjesnom izboru.
Završna misao
Postoji drevna priča: učenik je upitao učitelja zašto ne pušta ni vlastitu braću u kuću. Učitelj je tiho prišao prozoru gdje se sunce ogledalo u staklu, i položio dlan preko tog odraza. „Vidiš“, rekao je, „ne mogu ugasiti samo sunce, ali mogu zakloniti njegov svjetlosni odraz u svom domu. Tako je i s ljudima: neki nose tamu – a da toga nisu ni svjesni. Moj zadatak nije da ih osuđujem, već da ne dopustim toj tami da zatamni moje unutrašnje sunce.“ A šta ti misliš – ima li onih kojima si prečesto otvarao/otvarala vrata? Ili si možda i sam(a) nekada bio/bila osoba koju nije trebalo pustiti unutra? Hvala na čitanju! Podijelite članak na društvenim mrežama i ostavite nam komentar. Pripremila: Martina Petruhin www.uniqorner.com ©Copyright
0 Comments
Your comment will be posted after it is approved.
Leave a Reply. |
|