Koliko se isplati biti dobar? Zašto su dobri ljudi često nesretni

Često se to dešava: dobri ste, pošteni, empatični - i na kraju iskorišteni. Ljudi vas uzimaju zdravo za gotovo i smatraju da je vaša "dužnost i obaveza" da pomažete, samo zato što ste dobri.

Ne shvataju da je to što pomažete vaša dobra volja i spremnost. Ne shvataju da imate pravo da prestanete pružati pomoć. Nažalost, dosta je tu krivo i vaspitanje. Odrasli smo u uvjerenju da je biti dobar važno i ispravno. Učeni smo da trebamo biti ljubazni, pristojni, brižni i uvijek spremni pomoći drugima. 

Trudimo se da budemo savršena djeca, partneri, prijatelji i kolege, nadajući se da će nam to donijeti radost i sreću. Ali šta ako vam kažemo da biti dobar ne donosi uvijek ni pravo zadovoljstvo ni blagostanje?
Često se nađemo u situacijama u kojima se od nas traži da nešto učinimo ili nekome pomognemo, a mi bez oklijevanja pristanemo. Dajemo svoju energiju, vrijeme i resurse ne razmišljajući o vlastitim potrebama i željama. Sebe stavljamo na posljednje mjesto, vjerujući da je to jedini način da budemo dobri ljudi. Ali često se na kraju osjećamo umorno, razočarano, pa čak i ogorčeno.

BITI DOBAR NE DONONOSI UVIJEK NI SREĆU NI MIR NI ZADOVOLJSTVO
Zašto se ovo dešava? Jedan od razloga je taj što se plašimo biti sebični ili se plašimo neuspjeha ako ne pristanemo da pomažemo svima svo vrijeme. Bojimo se da ćemo, ako odbijemo, biti osuđeni ili odbijeni. Trudimo se da ugodimo drugima, nadajući se da će nam to donijeti priznanje i ljubav. Ali važno je shvatiti da naša vlastita sreća i dobrobit moraju biti na prvom mjestu. Nismo u obavezi da udovoljimo svim zahtjevima i očekivanjima onih koji nas okružuju.

Osim toga, stalna težnja da budemo dobri može dovesti do toga da postanemo lake mete za toksične ljude. Oni mogu iskoristiti našu dobrotu i pružiti nam zauzvrat samo negativnost. Postajemo žrtve njihove manipulacije i emocionalnog zlostavljanja, što negativno utiče na naše samopoštovanje i mentalno zdravlje. Nalazimo se u stalnom stresu i anksioznosti, beskrajno pokušavajući da im ugodimo i promijenimo svoje ponašanje.
Takođe je važno napomenuti da stalna težnja da budemo dobri može uzrokovati da izgubimo svoju individualnost i potisnemo vlastite želje i snove. Postajemo pasivni i živimo život koji nam ne donosi pravu sreću i zadovoljstvo. Nalazimo se u sjeni drugih ljudi i njihovih očekivanja, umjesto da sami gradimo svoje živote i slijedimo svoje ciljeve.

Odrastamo u težnji da ispunimo očekivanja društva, da nas vole i odobravaju. Ali iza ove želje krije se paradoks. Što se više trudimo da budemo dobri, osećamo se praznije i nesretnije. Zašto? Jer stalno ugađanje drugima dovodi do toga da ignorišemo vlastite želje i potrebe.
Mnogo je faktora i motiva iza ponašanja dobrih ljudi. Iako svaka osoba može imati svoje definicije i ideje o tome šta znači biti dobar, postoje neke zajedničke osobine i principi koji ujedinjuju takve ljude.

OSOBINE DOBRIH LJUDI
Jedan od glavnih faktora koji karakteriše dobre ljude je njihova unutrašnja motivacija. Nastoje činiti dobro i pomoći drugima ne zbog vanjskog pritiska ili očekivanja pohvale, već zato što je to u skladu sa njihovim vlastitim vrijednostima i uvjerenjima. Dobri ljudi prepoznaju da njihovi postupci mogu imati pozitivan uticaj na druge i društvo u cjelini, te nastoje doprinijeti boljem svijetu.

Drugi važan faktor je empatija. Dobri ljudi su sposobni da se stave u situaciju drugih ljudi i razumiju njihove emocije i potrebe. Spremni su saslušati i podržati druge, iskreno su zainteresovani za njihovu dobrobit i spremni su pomoći u teškim situacijama. Empatija im omogućava da izgrade duboke i obostrano korisne odnose sa drugima.

Još jedan važan princip dobrih ljudi je poštenje i integritet. Drže se visokih moralnih standarda i trude se da budu iskreni i dosljedni u svim svojim postupcima i riječima. Oni ne varaju i ne manipulišu drugima, već pokazuju iskrenost i koriste je u svim oblastima svog života.

Dobri ljudi su takođe odgovorni i brižni. Preuzimaju odgovornost za svoje postupke i posljedice, kao i za dobrobit drugih. Spremni su pomoći i podržati druge ljude, svjesni da njihovi postupci mogu uticati na živote drugih. Oni takođe brinu o okolini i prirodi, nastojeći je sačuvati i zaštititi za buduće generacije.

Konačno, dobri ljudi su spremni za raditi na sebi. Stalno nastoje da budu bolji i poboljšaju svoje vještine i kvalitete. Spremni su da uče iz svojih grešaka i prevaziđu poteškoće kako bi postali efikasniji u svojim radnjama i pomaganju drugim ljudima.

Generalno, principi dobrih ljudi se obično zasnivaju na unutrašnjoj motivaciji, empatiji, poštenju, odgovornosti i želji za ličnim rastom i razvojem. Ne samo da čine dobro, već inspirišu i druge da učine isto.

ZAŠTO SU DOBRI LJUDI ČESTO NESRETNI
Pretjerana briga za druge: Dobri ljudi mogu biti toliko zauzeti pomaganjem i brigom za druge da zaborave na sebe. Stalno stavljaju interese i potrebe drugih na prvo mjesto, ne obraćajući dovoljno pažnju na svoje emocionalne i fizičke potrebe. Kao rezultat toga, mogu se osjećati iscrpljeno, umorno, pa čak i izgubiti smisao svog života.

Očekivanja i razočaranja: Dobri ljudi mogu imati visoka očekivanja od sebe i od onih oko sebe. Oni često očekuju ​​da će njihova dobra djela biti cijenjena i priznata. Međutim, ne dobiju uvijek očekivanu reakciju i zahvalnost. To može dovesti do frustracije i osjećaja neuspjeha, što zauzvrat uzrokuje da se osjećaju nesretno.

Izbjegavanje sukoba: Dobri ljudi često nastoje izbjeći sukobe i održati sklad u svojim odnosima. Mogu biti miroljubivi i pokušati svima udovoljiti, čak i ako je to protiv njihovih uvjerenja i potreba. To može dovesti do nezadovoljstva i osjećaja nepravde, što zauzvrat uzrokuje nesreću.

Pretjerana samokritičnost: Dobri ljudi mogu biti pretjerano samokritični i strogi prema sebi. Stalno sebi postavljaju visoke standarde i ne opraštaju sebi greške. To može dovesti do osjećaja nezadovoljstva i frustracije, što na kraju uzrokuje nesreću.

Pretjerana empatija: Dobri ljudi koji imaju visoku empatiju često mogu osjetiti emocije i probleme drugih ljudi. Mogu razumjeti tuđu patnju i preuzeti je na svoja pleća. To može dovesti do emocionalnog preopterećenja i osjećaja bespomoćnosti, što u konačnici uzrokuje nesreću.

SREĆA JE U AUTENTIČNOSTI
Paradoksalno, prava sreća i radost se ne nalaze u stalnoj „dobroti“, već u autentičnosti. To znači biti svoj, čak i ako to ponekad znači ne ispuniti nečija očekivanja.

Autentični ljudi:

• Oni iznose svoje mišljenje, čak i ako ono nije popularno.
• Postavljaju granice kako bi zaštitili svoj lični prostor i vrijeme.
• Prate svoje interese, čak i ako se ne uklapaju u opšteprihvaćene okvire.
• Za njih dobar ne znači sretan. 

Često brkamo pojmove „dobro“ i „srećno“. Ali zapravo, napuštanje vlastitih želja i težnji u korist "dobrote" često vodi suprotnom rezultatu.

PUT DO SREĆE JE PRIHVATANJE SEBE
Sreća počinje kada prihvatimo sebe sa svim svojim slabostima, težnjama i željama. To ne znači postati sebičan. To znači da poštujemo sebe onoliko koliko poštujemo druge. To znači dati sebi pravo na greške, težnje i da, sreću. 

Krajnje je vrijeme da odustanemo od ideje da je biti dobar jedini put do sreće. Prava sreća je živjeti u harmoniji sa sobom, svojim željama i snovima. Ovo nije sebičnost, već samopoštovanje. Sve i da vam govore da ste postali “loši”, treba da vas je briga za tuđa mišljenja, jer su tuđa mišljenja potpuno nebitna za vaš život.


​(Renata Bondarenko za www.uniqorner.com)

©Copyright
NIJE DOZVOLJENO KOPIRANJE NASLOVA, TEKSTA, NITI DJELOVA TEKSTA I PRENOŠENJE NA DRUGE VEBSAJTOVE