Kopiranje i imitiranje drugih su tipične narcističke osobine, osobine nezrelih, ispraznih, nekreativnih i nedoraslih osoba.
Narcisi i prazne osobe nemaju svoju ličnost, pa su "prinuđeni" preuzimati na sebe, odnosno krasti i prisvajati osobine drugih ljudi kako bi iole djelovali kao "osoba". Ovo pogotovo važi kada primijete neke dobre kvalitete kod vas, ono što njima fali, oni bukvalno žele preuzeti "vaš oblik" - postati vi.
Vjerovatno vam je ovo poznato. Ako ste osoba koja ima izgrađenu, jaku, stabilnu i kreativnu ličnost bićete privlačni narcisoidnim i praznim ličnostima, jer to što vi imate je ono za čime oni žarko žude.
Kopiranje i imitiranje je karakteristično za djecu, jer ona tek razvijaju svoju ličnost i posmatraju šta odrasli rade. To je potpuno normalno za njih, odnosno normalna faza u dječijem razvoju. Međutim, djeca su djeca, a odrasli bi već trebalo da imaju svoju ličnost. Narcisoidne i prazne osobe, tj. osobe bez ličnosti se nisu razvili, ostali su zaglavljeni u onim fazama djetinjstva kada i dalje "kopiraju" i ovaj proces i dalje traje. Ne mogu se nikada razviti do kraja. I zato kopiranje i imitiranje kod odraslih osoba djeluje apsurdno, nenormalno, degutantno i infantilno. Ono što je jako bitno pomenuti u vezi sa ovom temom je da narcisoidne i prazne osobe nikada ne mogu pristupiti sopstvenoj kreativnosti - upravo zato što nemaju šta da ponude. U početku vam mogu djelovati "zanimljivo", ali to što gledate kod njih su tuđe osobine, ne njihove. Oni kradu tuđi fizički izgled, tuđi stil, tuđe misli, tuđa mišljenja, tuđe riječi i tuđe ideje. Ne mogu prisupiti izvoru kreativnosti jer su zaglavljeni u sopstvenoj infantilnosti. Još jedna bitna stvar je da sve rade zarad sopstvene koristi - bilo da žele privući tuđu pažnju ili ostvariti drugu vrstu profita. I to možda može proći jedan period, ali se na kraju uvijek primijeti. Pogrešno je mišljenje da su narcisoidni ljudi najviše zaokupljeni sobom. Ne mogu biti zaokupljeni sobom, jer nemaju sebe - fali im sve ono što čini jednu cjelovitu ličnost. Istina je da oni ne mogu pogledati ni sebe ni u sebe, jer sve što tamo vide je zjapeća praznina koja se mora nečim popuniti. Oni su, zapravo, zaokupljeni sopstvenom prazninom koju moraju nekako popuniti i zaokupljeni su drugima, jer sebe sastavljaju od drugih. A takav život nosi puno frustracija, jer narcisoidne strukture ličnosti su uvijek u panici, uvijek željni onoga što je tuđe, onim što neko drugi ima, što nikada neće biti dio njih, ma koliko se trudili da iskopiraju.
|
|