Lijeva noga je odgovorna za prošlost, a desna za budućnost

Ljudsko tijelo je učitelj (nas uči kroz tijelo), jer kroz bol i probleme sa sistemima i organima prenosi da nešto nije u redu, da postoje negativna uvjerenja koja nas razaraju iznutra.

Svijest i tijelo ne žive u vremenu onako kako to čini um. Za tijelo ne postoje ni prošlost ni budućnost, jer sve postoji istovremeno, u stanju ovdje i sada, i sve traje dok postoji svjesnost i posmatranje.

Svaka noga ima svoje značenje: lijeva predstavlja ulaz u prošlost, karmički kanal, pamćenje iskustva koje je integrisano u sadašnje utjelovljenje. Desna noga predstavlja sve ono što je izgrađeno u ovom životu, kretanje naprijed i mogućnost da idemo svojim putem.

Ako nešto nije završeno u prošlosti, ono samo od sebe neće preći u završeno stanje, nego ostaje aktivan talas koji šalje impulse. Pošto iskustvo prošlosti nije prihvaćeno, osviješteno i proživljeno, već potisnuto ili obezvrijeđeno, njegovi impulsi postaju signali za naredne generacije.

Taj impuls će tražiti osu, osnovu ili oslonac kroz osvještavanje, prihvatanje i dopuštanje da sve postoji, zbog čega će tijelo stalno biti u napetosti, hod se može mijenjati, a raspored težine biti neujednačen, jer je kretanje energije narušeno.

Posebno se problemi sa lijevom nogom mogu izražavati kroz povrede, hroničnu napetost, razne upale i kožne reakcije, jer se tako manifestuje petlja prošlosti koja traži završetak. Tijelo na taj način poručuje da je osoba zaglavljena u prošlosti, u svojim starim greškama ili nesvjesnim lekcijama, možda čak i iz prošlih života.

Ključna tema problema sa lijevom nogom jeste prihvatanje, jer lijeva strana nije povezana s djelovanjem, već sa sposobnošću primanja. Lijeva strana tijela simbolično je ženska, dok je desna muška.

Važno je tada prihvatiti svoje greške, izbore, svoju staru verziju sebe, svoju slabost i ranjivost. Ne treba pokušavati opravdavati, prepravljati ili obezvređivati svoju prošlost i životnu priču. Važnije je to iskustvo integrisati u stvarnost kroz prihvatanje i dopuštanje da sve bude onako kako jeste.

Dok prošlost ne bude prihvaćena — nema budućnosti. Ako prošlost nije prihvaćena, ona će stalno vući nazad, vraćajući iste lekcije i iskušenja. Takav odnos prema sebi i svom životu iskrivljuje os tijela, blokira protok energije u sadašnjem trenutku, pa je kretanje naprijed otežano. Ispada da čovjek pokušava ući u novo stanje, a da prethodno nije završio staro.

Ako je lekcija savladana, prošlost se rastvara i oslobađa svu energiju koja se skupljala tokom utjelovljenja, naročito ako se radi o prošlim životima Duše. Tada se kičma ispravlja, tonus stabilizuje, a pokret postaje lagan, jer više ne nosite svoju staru verziju sebe na leđima — već se oslanjate na nju. Lijeva noga tada prestaje da zadržava i vuče unazad, a počinje da podržava i daje oslonac.

Desna noga predstavlja impuls samoostvarenja, put naprijed i pravac kretanja ka budućnosti, jer upravo ona simbolično odgovara za budućnost. U njoj se nalazi osjećaj svijeta i razumijevanje sebe — ko sam, kuda idem, u šta se pretvaram i koliko sebi dozvoljavam da budem ono što jesam. Desna noga može biti blokirana kada nema motivacije, kada postoji mnogo strahova, nesigurnosti i sumnji u vlastitu budućnost.

Tada psiha bira sigurnost umjesto iskrenosti prema sebi, jer sistem od djetinjstva uči čovjeka da ne bude svoj, da bude kao svi drugi, da se prilagođava, ne rizikuje, ne ističe i stalno razmišlja šta će drugi ljudi reći ili misliti. Tako životom čovjeka počinje upravljati strah, a ne ljubav i zahvalnost.

Strah stvara potrebu da kontrolišemo sve i svakoga, jer um traži garancije da je život nesiguran. Tako se pokreće režim preživljavanja.

Ako čovjek osjeća potrebu da ide svojim putem, ali sebi to zabranjuje, nervni sistem uključuje režim prijetnje, blokira mišićni korzet, disanje postaje plitko, karlica ukočena, stopalo gubi elastičnost i tijelo prestaje vjerovati pokretu. Tada dolazi do raznih padova, povreda i udaraca. Čovjek kao da ide kroz život, ali ne ide tamo gdje ga njegov Duh zove, jer se unutra nalaze strah, kočnica i nepovjerenje prema sebi.

Budućnost je skup vjerovatnoća, a svijest je mjerni instrument koji očitava stvarnost i bira putanju. Kada je glavni unutrašnji signal strah, čovjek ne ide prema slobodi, već bira najsigurniji scenario, koji nema veze sa istinskim putem njegove Duše.

Kontrola tada postaje pokušaj da se svijet održi stabilnim, ali cijena te stabilnosti jeste izdaja vlastite suštine, vlastitog impulsa i odricanje od svojih mogućnosti. Desna noga odgovorna je za prvi korak, za rizik, izbor i ličnu realizaciju, za povjerenje u sebe, a najviše za kretanje u nepoznato.

Kada čovjek ne vidi kuda ide i gdje ga njegov Duh zove, tijelo stvara kočnicu kroz napetost u desnom stopalu, povrede skočnog zgloba, upale, ukočenost koljena, blokade kukova, kao i razne deformacije i bolove. Tako funkcioniše zaštita od moguće budućnosti koju čovjek sam sebi zabranjuje.

Za jasnije razumijevanje sebe i svog puta važno je postaviti sebi pitanje:
„Ko upravlja mojim kretanjem naprijed? Strah i kontrola ili srce i Duh?“

Desna noga nije pitanje snage mišića i izdržljivosti. Ona predstavlja dozvolu sebi da živite svoj život.


REFERENCE/ DALJE ČITANJE:
1. Alexander Lowen — Bioenergetics: The Revolutionary Therapy That Uses the Language of the Body to Heal the Problems of the Mind
2. Bessel van der Kolk — The Body Keeps the Score: Brain, Mind, and Body in the Healing of Trauma
3. Louise Hay — Heal Your Body: The Mental Causes for Physical Illness and the Metaphysical Way to Overcome Them
4. Peter Levine — Waking the Tiger: Healing Trauma
5. Wilhelm Reich — Character Analysis
6. Gabor Maté — When the Body Says No: The Cost of Hidden Stress


​(Pripremila: Slavica Dević
www.uniqorner.com)

©Copyright