Ljudi često odlaze od vas kada se promijenite, jer vas tada ne mogu iskorištavati

Ljudi koji su vas napustili nakon što ste odlučili da se bolje pobrinete za sebe mogli su biti uz vas samo sa onom verzijom vas koja više ne postoji.

Njima niste trebali vi, njima je bila potrebna verzija vas koja je njima odgovarala, ali koja je vas činila nesretnom osobom. I ne treba da žalite za njima, jer njima nije bila potrebna realnost, trebala im je iluzija o vama, ali ne i vi. Ljudi koji su otišli od vas nisu vidjeli, ili nisu htjeli da vide, a možda su se plašili da vide pravu verziju vas.

Držali su se komfora koji ste im pružali. Kao da su vas bili zatvorili u kavez u koji ste dobrovoljno ušli, sa namjerom da zadovoljite njihova očekivanja. U ovoj udobnoj slici bili ste im predvidljivi, poslušni, i što je najvažnije, niste zahtijevali ništa više od onoga što su vam davali.

Kada ste počeli da skidate okove ove slike, kada se u vama upalila prava iskra života, želja da rastete, da se mijenjate, da budete svoji, postali ste im neprijatni, čudni, nepredvidljivi. A za njih je to bilo previše. Nisu mogli da se nose sa vašom transformisanom energijom, sa vašim oživljenim duhom. Htjeli su staru, poznatu verziju vas, verziju koja od njih nije zahtijevala ništa osim da udobno postoji.
​I ovdje leži ključ istinskog oslobođenja. Ne treba žaliti za onima koji su nas napustili. Nisu svi (bili) iskreni prema nama. Živjeli su u dobrovoljnoj iluziji. Nisu nas vidjeli na pravi način, a nisu ni htjeli da nas vide. Nema smisla kriviti njih, a još manje sebe, treba shvatiti da nisu bili spremni za pravu vezu, odnos u kojem dvije svjesne osobe nastoje rasti i razvijati se zajedno. Nisu bili spremni na mogućnost da se mi možemo promijeniti, da možemo biti drugačiji od ideja u njihovim glavama, da možemo dostići svoj pravi potencijal.

Pustite ih i oslobodi se njihove energije. Oslobodite se težine neispunjenih očekivanja, bolnih vezanosti, iluzije veza koje nikada nisu bile istinite. Dopustiti sebi da budete ono što jeste bez pokušaja da ispunite tuđa očekivanja. To znači prihvatiti svoju jedinstvenost, svoj sjaj, svoju snagu. Nismo savršeni, ali upravo u toj nesavršenosti leži naša jedinstvenost.

Naravno, može ostati bol u srcu, tuga zbog gubitka onoga što je bilo. Ovo je tuga zbog gubitka iluzije, gubitka onoga što veza nikada nije bila. Tuga se stvara jer u tim odnosima nismo mogli izraziti sebe na pravi način, bili smo zatvoreni u kavezu svojih strahova i kompleksa i tuđih očekivanja.
Ali sada ste slobodni. Možete otvoriti vrata ovog kaveza i izaći vani u novi život. Možete gledati na svijet svojim očima, čuti glas svog srca. Možete početi da živite svoj život bez straha da budete ono što jeste - i ostaviti iza sebe sve one koji vas nisu ispoštovali.


(Jadranka Bogdanovski za www.uniqorner.com)

​©Copyright
NIJE DOZVOLJENO KOPIRANJE NASLOVA, TEKSTA, NITI DJELOVA TEKSTA I PRENOŠENJE NA DRUGE VEBSAJTOVE