Marija Magdalena: snaga i uticaj jedne žene

Voljena, omražena, odana, oklevetana, sama među mnogim muškarcima u eri koja nije dozvoljavala samoopredeljenje i nezavisnost mladim ženama, Marija Magdalena još uvijek predstavlja primjer ljubavi, odanosti i temeljne uloge žene u otkrivanju i prenošenju duhovnog znanja nakon gotovo 2000 godina.

Međutim, iza saosjećajnog lica ove svetice o kojoj se mnogo raspravljalo, krije se cijeli svijet misterija, legendi i dubokih učenja.

“Zovu me Magdalena. Ali moje ime je Marija. Prihvatam ime Magdalena jer me podsjeća na moj bogati rodni grad, Màgdala, na sjeverozapadnoj obali Tiberijadskog jezera. Ali, odbacujem atribut grešnice, eufemizam koji označava uličnu ženu. Sve je proizašlo iz pogrešnog tumačenja jevanđelja. Sveti Luka izvještava da je "sedam demona izašlo iz mene". Sedam ovdje ima vrijednost punoće koju su mi drevni učenjaci često pripisivali i koji su za svaku vrstu nedaće i bolesti krivili đavola. Evanđelisti su jednostavno htjeli reći da me je Isus oslobodio strašne bolesti. Mnogi latinski pisci su me olako poistovijetili sa nekim neimenovanim Lukinim grešnikom (7, 36-50), i tumačili su mojih sedam demona u metaforičkom smislu grijeha."

U Ljubavi Magdalene, anonimnom francuskom tekstu iz 17. stoljeća, u izdanju Servitium Editrice, čitatelju se nudi detaljna vizija njenog života, izložena u prvom licu, što pomaže da se rasvijetli ta snažna, buntovna, dugo klevetana žena, koja je postala svetica.

Ko je bila Marija Magdalena?
Marija Magdalena je najcjenjenija ženska figura u hrišćanstvu nakon Blažene Djevice Marije, jer je bila jedna od rijetkih osoba koja je mogla svjedočiti Isusovom raspeću i bila je prvi očevidac i glasnik njegovog uskrsnuća sa pokajnicom koja je pomazala Hristove noge skupocjenim mirisima.

Marija je dobila nadimak "Magdalena" zbog grada iz kojeg potiče: Magdala, blizu Tiberijadskog jezera, dok drugi naučnici tvrde da potiče od aramejskog izraza migdal/magdal, ili "kula/utvrđenje", koji se koristi za isticanje Marijinog autoriteta u zajednici učenika, tezu koju je podržao sveti Jeronim koji je izjavio: "za svoju revnost i žar svoje vjere dobila je ime "kula" i imala je privilegiju da vidi uskrslog Hrista pred apostolima."

Ništa se ne zna o njenom privatnom životu prije susreta sa Isusom: identitet njenih roditelja, njena porodica, njeno djetinjstvo, godine u kojima je upoznala gospodara, kao i činjenice o njenom životu prije preobraćenja ostaju misterija.

Srednjevjekovna Zlatna legenda
Prema zlatnoj legendi (srednjovekovna hagiografska zbirka), nakon raspeća svog voljenog gospodara, Marija Magdalena se sa Lazarom, Marijom Salomom, Martom iz Betanije, Marijom Jakovom i sluškinjom Sarom ukrcala da pobjegne od progona. Nakon dugog putovanja, došli su u Provansu (Francuska), na mjesto koje će se, prema oksitanskoj tradiciji, kasnije zvati Saintes-Maries-de-la-mer.
U ovom trenutku njihovi putevi su se razdvojili i Marija Magdalena je nastavila svoje putovanje prenoseći Hristovu poruku siromašnim ljudima, sve dok nije prešla više od 150 km dalje gdje je našla pećinu okruženu drevnom svetom šumom, koju je odabrala za svoje prebivalište. Na ovom zabačenom mjestu liječila je vjernike uljima i mastima koje je lično pripremala prema umijeću koje je naučila u mladosti, što se vidi iz apokrifnih tekstova. Ovdje je Marija Magdalena nastavila svoj posao evangelizacije sve do svoje smrti u dubokoj starosti. Sveticine mošti se danas nalaze u Francuskoj, u Saint-Maximin-la-Sainte-Baume, u Provansi, čuvaju se u bazilici sagrađenoj u njenu čast.

Simbol ženske snage
Marija Magdalena bila je kulturna i dobrostojeća žena koja je financijski izdržavala Isusa. Slijedila je njegova učenja i shvatila njihovu dubinu do točke koja je ostala skrivena za mnoge njegove učenike, činjenica koja je izazvala različita nezadovoljstva i zavist onih koji nisu smatrali žene jednakim muškarcima. Marija Magdalena nikada nije usvojila pokorno ponašanje kako je to tradicija nalagala, već je bila odlučna, nepokolebljiva i čvrsta žena.

Tada je to bilo prilično "revolucionarno" i buntovno da se neudata žena pridruži grupi muškaraca i živi sa njima, samo da bi imala privilegiju da sluša svog gospodara. Takvo ponašanje bi i danas podstaklo tračeve, a kamoli prije 2000 godina. Stoga je vjerovatno da su sloboda i volja koju je tada pokazivala podstakli klevetu koja ju je svijetu predstavila kao ženu lakog morala. Umjesto toga, ona je bila jaka, odana i neustrašiva žena.

Dok je Blažena Djevica Marija postala simbol majčinskog arhetipa, Marija Magdalena je postala amblem svetog Ženskog principa, simbol probuđene žene, koja je otkrila svoju suštinu zahvaljujući svojoj vjeri, sposobna da druge vodi prema svjetlosti nakon što je prošla kroz mnoge bolna iskušenja koja su je pogodila dušu.
​
Njen privilegovani položaj svjedoka i prvog glasnika vaskrsenja pokazao je koliko je ova žena bila birna u razumijevanju i prenošenju Hristove duhovne  poruke. Njena poniznost i odanost učinili su je zaštitnicom pokajnika, koji se slavi 22. jula, na dan kada se, prema hagiografiji, uzdigla na nebo.


REFERENCE/ BIBLIOGRAFIJA:
1. Mary Magdalene, Iconographic Studies from the Middle Ages to the Baroque,  Michelle Erhardt, Amy Morris, 2012
2. Haskins, Susan. Mary Magdalen: Myth and Metaphor. London: HarperCollins, 1993.3.
3. Jansen, Katherine L. The Making of the Magdalen: Preaching and Popular Devotion in the Later Middle Ages. Princeton: Princeton University Press, 2000.
4. Hansel, Hans. Die Maria-Magdalena-Legende: Eine Quellen-Untersuchung. Greifswald: H. Dallmeyer, 1937


(Priredila: Martina Petruhin za www.uniqorner.com)