|
Ljudska sklonost laganju je dobro poznata činjenica – bilo iz pristojnosti („sviđa mi se tvoja majica“, iako ne misliš tako) ili iz izbjegavanja obaveza („izvini, večeras ne mogu, zauzet sam“).
Ali postoji razlika između sporadične neiskrenosti i onih koji uživaju u njenom „majstorstvu“ – takvi stalno potenciraju laži glasnije od istine.
Tehnika „Đavolji advokat“ i otkrivanje laži Tim sa Univerziteta Portsmouth, predvođen Sharon Leel i drugima, razvio je tehniku nazvanu Pristup Đavoljeg advokata" (engl. Devil’s Advocate Approach). Ideja je sljedeća: ispitanici se ispituju o njihovim stavovima o određenoj temi, a zatim se od njih traži da — suprotno vlastitom stavu — zagovore suprotan stav. Iako to zvuči paradoksalno, ova paradigma, za razliku od tradicionalnih eksperimenata u kojem ispitanik pronalazi razlog da laže, stavlja lažljivca u poziciju da mora „prevariti“ sebe kako bi istina izašla na vidjelo.
Kako je tekao eksperiment?
Ispitanici su bili starosti u prosjeku 28 godina (170 osoba), učestvovali su preko Zooma i online upitnika. Prvo su iznosili svoj stav (npr. „Vjeruješ li vladi?“; „Da li nadzor kamerama narušava privatnost?“), a zatim su nasumično podeljeni u dvije grupe: lažljivci i istinoljubivi. Zatim su dio ispitanika dobio dodatni stimulans – tzv. „uzorak model-izjave“ koji ih je navodio da daju detaljniji, elaboriraniji odgovor. Snimci su ocijenjeni prema: broju argumenta, vjerovatnoći (da li zvuči realno), neposrednosti (osobno vs. udaljeno), jasnoći, originalnosti i žaru u govoru. Prvi tri parametra su objedinjeni u kategoriju „elokvencija“, dok su originalnost i žar posmatrani zasebno. Na kraju su se ispitanici ocjenjivali na skali od 0–100% koliko su lagali i koliko su smatrao da je ispitivač povjerovao u njih. Rezultati Tehnika Đavoljeg advokata jasno je razlikovala lažljivce od onih koji govore istinu. Model-izjava je dodatno pojačala razliku — lažljivci su bili elokventni i spontani, dok su istinoljubivi imali teškoća. Ključni „otkrivač“ bila je žar: kada izražavaju stvarno vjerovanje, ljudi to čine s entuzijazmom. Nasuprot tome, lažljivci djeluju promuklo, bez istinske strasti kada moraju podržati stav koji nije njihov. Kod onih s model-izjavom, razlike su bile još vidljivije u originalnosti, elokvenciji i žaru. Kako ovo možemo iskoristiti? Umjesto oslanjanja na gestove, mikroizraze ili govor tijela, vrijedi jednostavno slušati — koliko neko „gori“ dok iznosi svoj stav. Ako je iskren, to osjećaš; ako nije — tišina ili odsustvo "žara" je znak. Daj osobi dovoljno vremena i prostora. Kako se priča razvija, raste i šansa da osoba zaluta u kontradiktornost ili da strast iza riječi oslabi. U razgovorima sa nepoznatim osobama, ova tehnika može otkriti njihove istinske stavove. Sažetak Elementi i objašnjenje Metoda Đavolji advokat — ispitanici iznose svoj stav, a zatim ga obrću, argumentujući suprotno. Glavni signal "Žar" — istinoljubivi ga imaju kada govore iz srca; lažljivci ga nemaju kad lažu. Snaga metode - Nije potrebno vidno promatranje (gestovi, izrazi, itd) — dovoljno je slušati ton i strast. Primjena - Pruža korisnu tehniku u svakodnevnoj komunikaciji i odnosima, posebno kada postoji sumnja u istinitost. REFERENCE: Leal, S., Vrij, A., Deeb, H., & Fisher, R. P. (2025). In my opinion you are wrong! Adding a model statement to the Devil’s Advocate Approach to detect true and false opinions. Journal of Applied Research in Memory and Cognition, 14(2), 241–254 doi:10.1037/mac0000201 ©Copyright
0 Comments
Your comment will be posted after it is approved.
Leave a Reply. |
|
