Mudri ljudi znaju da ne treba obraćati pažnju

Ispričaćemo vam priču o jednoj ženi. Ona je bila osoba koja je cijeli svoj život pokušavala usrećiti sve ljude oko sebe.

Od ranog djetinjstva hvaljena je zbog poslušnosti, pristojnosti i sposobnosti da se dogovori sa svima. Njeni roditelji, nastavnici, pa čak i prijatelji stalno su je podsjećali koliko je važno da se svi oko nje osjećaju ugodno.
Kako je odrastala, ovi obrasci ponašanja postali su duboko usađeni u nju. Odabrala je karijeru koju je njena porodica smatrala uglednom. Nosila je odjeću koja joj se nije sviđala, ali za koju su prijatelji mislili da joj pristaje. Čak je izlazila sa muškarcem kojeg nije voljela jer su oni oko nje mislili da je savršen tip za nju.

Jednog dana stala je pred ogledalo, potpuno skrhana. Pitala se: "Zašto se osjećam tako prazno? Sve sam uradila kako treba. Zašto sam tako ovoliko nesrećna?" Ovaj trenutak je za nju postao prekretnica. Činilo se kao da je glas iz dubine njene duše šapnuo: "Zato što nisi živjela svoj život."

Priča ove žene nije jedinstvena. Mnogi se mogu prepoznati u njoj. Treba razmisliti o tome zašto toliko zavismo od mišljenja drugih ljudi. Odgovor se nalazi u našem odgoju. Od djetinjstva nas podučavaju da tražimo odobrenje okoline. Pohvalili bi nas za određeno ponašanje: dijeljenje igračaka sa drugima ili se ako dobro snalazimo u školi. Tako bi nas uslovili da prihvatimo određene obrasce ponašanja. Cijeli sistem je iluzija. Svi znaju da je odobrenje drugih prolazno: može se dati, a zatim oduzeti u svakom trenutku. Prava vrijednost dolazi iznutra, moramo je tražiti u sebi.

Hajde sada da pričamo o "cijeni brige" o mišljenju drugih ljudi. Kada stavite tuđa mišljenja iznad svoje istine, "volan" svog života predajete drugim ljudima. Počinjete donositi odluke koje nisu u skladu sa vašim unutrašnjim "ja". Vi potiskujete svoje želje, skrivate svoje pravo "ja" i živite u stalnom strahu od osude.

Ali postoji još veća cijena - vaša duhovna samospoznaja. Kada ste fiksirani na odobravanje drugih, gubite kontakt sa svojim "višim ja". Toliko ste zauzeti udovoljavanjem drugima da prestajete da slušate svoj unutrašnji glas.
Duhovno razvijeni ljudi to razumiju. Nije ih briga o onome što drugi misle o njima, jer znaju da ih to odvlači od njihove prave svrhe. Stoga donose svjesni izbor da puste.

Neobraćanje pažnje na mišljenja drugih jedno je od najoslobađajućih iskustava. To je kao da s ramena zbacite težak ruksak koji nosite godinama.

Uzmimo primjer jednog čovjeka. Uvijek je sanjao o tome da postane umjetnik, ali svaki put kada bi uzeo četkicu u ruke, pomislio bi: "Šta ako se drugima ne svide moji radovi?", što ga je sprečavalo da se oproba u umjetnosti. 
Mudri ljudi ne dozvoljavaju da ih drugi ometaju. Mudri brinu za sebe. Mudri se ne brinu za tuđa mišljenjima. Mudri žive svoju radost. Znaju da ne treba da zadovolje očekivanja drugih, već svoja očekivanja, pa se u skladu sa sobom razvijaju. Mudri traže način da ojačaju vezu sa sobom, mišljenja drugih gube moć nad njima.

Promijenite svoju perspektivu. Evo moćne istine: mišljenja drugih ljudi su odraz njih samih, a ne vas. Kada vas neko osuđuje, to je često zbog sopstvenih strahova, nesigurnosti ili uvjerenja. Duhovno razvijeni ljudi to razumiju, pa kritike ne shvataju lično.
Postavite granice. Naučite reći ne. To vas ne čini sebičnim, nego iskrenim. Duhovno razvijeni ljudi cijene svoju energiju i vrijeme. Ulažu u stvari koje su u skladu sa njihovim vrijednostima, a ne stvari koje samo usrećuju druge.
Na ovom putu je važno zapamtiti: niste sami. Duhovno razvijeni ljudi često pronalaze zajednice podrške u kojima mogu dijeliti svoja iskustva, učiti jedni od drugih i rasti zajedno. Ove zajednice postaju siguran prostor u kojem možete biti svoji bez straha od osude.

Evo šta bi vas moglo iznenaditi: osuda okoline je neizbježna. Šta god radili, uvijek će biti onih koji će imati svoje mišljenje o vašim postupcima. Ali duhovno razvijeni ljudi drugačije gledaju na osudu. Oni je vide kao priliku za rast.
Kada ih neko kritikuje, oni ne reaguju defanzivno. Umjesto toga, zapitaju se, "postoji li istine u ovoj kritici? 

Mudri i duhovni ljudi se ne nerviraju oko tuđih mišljenja, jer žive s povjerenjem u sebe i u skladu sa svojom dušom. Nema sumnje, samo čistog, nepokolebljivih povjerenja u ono što jeste i ono što jesu. Mudri žive u skladu sa svojom istinom. 
Vratimo se na ženu s početka članka. Njen se život nije promijenio preko noći, ali je postepeno počela da se osjeća lakše, slobodnije i smirenije. Danas je ona oličenje iskrenosti, inspirišući svakoga ko je sretne da prigrli svoju istinu.

Čovjek koji je želio postati umjetnik je takođe shvatio da kada je slikao za sebe, ne samo da se osjećao ispunjenim, već je njegov rad duboko govorio i drugima. Njegova hrabrost da se oslobodi osude okoline omogućila je njegovoj umjetnosti da procvjeta.

A gdje ste vi sada? Da li i dalje živite pod teretom očekivanja drugih ili ste spremni da ga otpustite?

​
(Pripremila: Martina Petruhin
www.uniqorner.com)

©Copyright