Naš mozak doživljava odbacivanje kao fizičku bol

Odbacivanje (odbijanje) može biti veoma bolno. Bilo da dolazi od ljudi koje volimo ili od onih koji nam nisu toliko važni.

Istina je da se zbog toga možemo osjećati jako loše. Ako ste se ikada zapitali zašto ne možete pobjeći od tih neugodnih emocija, zanimaće vas šta se dešava u mozgu kada nas odbiju ili odbace.

Nije sve u našim rukama. Naravno, način na koji tumačimo situaciju i način na koji odlučujemo da odgovorimo određuje da li će uticaj biti veći ili manji. Međutim, čini se da mozak percipira i reaguje na društveno odbacivanje na isti način kao i na fizičku bol.

Bilo bi vrlo dobro kada ne bismo doživjeli odbijanje. Zamislite da vas odbiju za intervju, da ste izolovani od grupe prijatelja ili da vas odbijaju u romantičnoj vezi, a ne osjećate se loše zbog toga. To je gotovo nemoguće.

Ljudska bića teže grupnom prepoznavanju. To je evolucijska adaptacija koja dolazi iz naše prošlosti lovaca-sakupljača, kada su nam bukvalno bili potrebni drugi da preživimo. Budući da je odbacivanje člana zajednice bio sinonim za smrt, tijelo je razvilo alarmni signal koji nas upozorava na rizik od odbacivanja, a to je ono što doživljavamo i danas kada smo odbačeni.

Kada smo odbijeni i odbačeni, osjećamo se izuzetno loše psihički i emocionalno. Ova bol može biti toliko jaka da se osjeća kao i fizička bol, opipljiva je. Da li vam se ovo desilo? Ako jeste, onda bi trebalo znati da ovo nije plod vaše mašte. Istraživanja su pokazala da društveno odbacivanje aktivira ista područja mozga kao i fizička bol.

Kada pretrpimo fizičku ozljedu ili doživimo tjelesni bol, mozak aktivira prirodni sistem "ublažavanja bola" oslobađanjem endogenih opioida. Ovo nam pomaže da se nosimo sa boli.

Nedavno istraživanje je pokazalo da se ove hemikalije oslobađaju i u situacijama socijalne anksioznosti i izolacije, i to ne samo kod ljudi, već i kod životinja. Kada se ove supstance luče u interneuronski prostor, signali boli slabe. Ali to nije sve. Ista studija je otkrila da ljudi sa boljim rezultatima na upitniku otpornosti pokazuju veće oslobađanje opioida tokom društvenog odbacivanja. Ovo može objasniti zašto su ovi ljudi bolje sposobni da se nose sa poteškoćama i oporave od njih.

Ovi rezultati su takođe zanimljivi za razumijevanje poremećaja kao što su depresija ili socijalna fobija. I moguće je da kod takvih ljudi ovaj prirodni sistem „olakšavanja boli“ ne djeluje tako efikasno, iz istog razloga zbog kojeg socijalni stres i negativne interakcije na njih jače utiču.

Odbijanje ili gubitak voljene osobe može izazvati reakciju sličnu onoj kao kod zavisnosti. To je zato što, kako je ovo istraživanje pokazalo, ljubav aktivira sklopove sistem za nagrađivanje u mozgu mozga, tj. područja koja se odnose na motivaciju, dobitak/gubitak, želju i regulaciju emocija.

Te iste oblasti su uključene u razvoj zavisnosti i strasti. Iz tog razloga je razumljivo da će odbačena osoba ispoljavati jake osjećaje nesreće, žudnje ili stalne potrage za voljenom osobom, te razna opsesivna ponašanja.

Ono što treba da znate je da odbijanje nije "smrtna kazna", kao što vam možda vaš mozak signalizira.

Kao što ste mogli pročitati, odbijanje (i bol koja ga prati) imaju zanimljive neurološke korelacije. Ono što se dešava u mozgu kada smo odbačeni je stvarno i pomaže nam da shvatimo zašto se osjećamo tako kako se osjećamo. Međutim, to ne znači da ne možemo ništa učiniti po tom pitanju.

Rad sa našim uvjerenjima i interpretacijama događaja, izgradnja otpornosti i učenje učinkovitih strategija suočavanja može nam mnogo pomoći. Odbijanje boli, ali na nama je da ublažimo i izborimo se sa tom nelagodom.



STRUČNE REFERENCE:
1. Baumeister RF & Leary MR The need to belong: desire for interpersonal attachments as a fundamental human motivation. Psychol. Bull 117, 497–529 (1995). 
2.Hsu DT et al. Response of the μ-opioid system to social rejection and acceptance. Mol. Psychiatry 18, 1211–1217 (2013).
3. Eisenberger NI The pain of social disconnection: examining the shared neural underpinnings of physical and social pain, Nat. Rev. Neurosci