Ne dozvoli sebi da umreš za druge i bez drugih - o kozavisnim i zdravim odnosima

U ovom članku ćemo obrađivati temu kozavisnost i razliku između kozavisnih odnosa (odnosa koji uništavaju osobu i u kojima osoba uništava druge)  i zdravih odnosa (odnosa u kojima svaki od partnera raste kroz ljubav, gdje je srećan i zadovoljan). 

Na samom početku objasnimo termin kozavisnost. 

• Kozavisnost uključuje pretjerano emocionalno oslanjanje na druge i borbu da postavite zdrave granice.
• Kozavisnost je ukorijenjena u traumama iz djetinjstva i zanemarivanju i može dovesti do niske vlastite vrijednosti, stresa i gubitka identiteta.
• Prevazilaženje kozavisnosti uključuje postavljanje granica, brigu o sebi, terapiju i izgradnju samopoštovanja.​

Idemo sada na partnerske odnose i detaljno objašnjenje kako se kozavisnost manifestuje u odnosima.

Kvalitet života svake osobe direktno zavisi od sposobnosti izgradnje bliskih, toplih, i povjerljivih odnosa s drugima.
Cijeli život je izgrađen na odnosima među ljudima. Porodica, prijatelji, posao – sve se gradi na odnosima. Novac, zadovoljstvo, sigurnost, radost i ljubav takođe dolaze iz odnosa. Nevjerovatno je da svi već imaju neophodne resurse u sebi da izgrade dobre, srećne i korisne odnose; ali uprkos tome, na svijetu još uvijek ima mnogo tužnih, zabrinutih i usamljenih ljudi. Veze i odnosi im nanose samo bol i ništa više.

Ovo stanje se formira iz dva faktora.

• Scenario roditeljskog odnosa.
• Psihološke traume zadobijene u djetinjstvu.

Zdravi roditelji svojoj djeci prenose zdrave obrasce ponašanja, tj. sretan ili uspješan životni scenario. S takvim scenarijem postoji vrlo velika vjerovatnoća da će se život odvijati sretno, uprkos problemima. U takvoj porodici čak i vrlo teški događaji i teške situacije se doživljavaju manje traumatično. Upravo su bliski odnosi i podrška između roditelja i njihove djece ključ da djeca prežive razne životne teškoće.
Ako su i sami roditelji bili u teškim i bolnim odnosima, prenosili su svoj scenario svojoj djeci. Sa takvim scenarijem možete živjeti u samo dva smjera - postati roditelj svom roditelju ili uvijek težiti suprotnom.

U takvoj porodici teške situacije djeca doživljavaju veoma bolno upravo zbog razmišljanja i ponašanja njihovih roditelja. Djeca često ne dobijaju podršku i pomoć koja im je potrebna. Oni se sami moraju nositi sa svojim poslovima. A ponekad roditelji čak pogoršavaju situaciju agresijom prema djeci, optužbama i izazivanjem sramote. Takve situacije ne daju osobi snagu i potrebno iskustvo. Traume ostaju dugo zaglavljene u njihovoj duši, kao rane. A to su psihičke traume zbog kojih ne može da živi punim i srećnim životom.
Bez obzira šta ko kaže ili misli, čak i najnedruštvenijim ljudima su potrebni topli odnosi sa drugim ljudima. Društvenost je prirodna ljudska osobina, njeno poricanje je jednostavno opasno.

Nažalost, psihička i emotivna trauma dovodi ljude u odnose slične onima u kojima je trauma primljena. U takvim odnosima traume i povrede se samo pogoršavaju. Ovi odnosi su često vrlo toksični. 

KOZAVISNI ODNOSI
Sve romantične veze jesu vezanosti i međusobna zavisnost. No, u kozavisnim odnosima, ove privrženosti i zavisnosti poprimaju nezdrav oblik.
U redu je biti vezan za nekoga, voljeti ga i biti osjećajan. Nije normalno biti pretjerano vezan, opraštati neoprostivo, beskrajno tolerisati ono što se ne smije tolerisati ili kriviti drugu osobu za sve.
Kozavisni odnosi se grade na principu interakcije između tri uloge Karpmanovog trougla: žrtve, progonitelja i spasioca.
Pa čak i ako jedan od partnera ima omiljenu ulogu, u kojoj se najčešće nalazi, on i drugi partner stalno prolaze kroz sve tri uloge.

Glavne odlike kozavisnog odnosa:

NEJASNA ODGOVORNOST
Osoba ili svoju odgovornost daje nekom drugom i ne odlučuje sama ni o čemu, ili preuzima tuđu odgovornost i odlučuje ne samo za sebe, već i za drugog. Sa ovim pristupom, osobe stalno provodi život u osjećaju krivice, ogorčenosti ili ljutnje.

ZAMAGLJENE GRANICE
U zdravim odnosima, granice su bitne: jasno je gdje sam „ja“, a gdje je „drugi“. Partneri se često spajaju. Ali zdravi partneri mogu bezbjedno, bez nelagode, da se odvoje jedno od drugog na neko vrijeme. Lako tolerišu činjenicu da i njihov partner ima sopstveni život. Svaka osoba ima područja u kojima je potpuno odvojena od svog partnera. Ovo vam omogućava da obnovite svoju energiju. I ovo je ključ za snažnu privrženost.
U nezdravoj vezi granice su zamagljene. Kozavisni partneri uvijek "proždiru" jedni druge. Jedan od partnera zauzima sav "mentalni prostor" u vezi. Ne postoje jasne granice

U kozavisnom odnosu stvari se odvijaju ovako: 

• Postojimo samo "mi".
• Ne postojimo "ja" ili "ti".
• Uloge su zamagljene.

Zdrava veza uključuje dvoje zrelih, odraslih i odgovornih partnera. Oboje znaju ko je za šta sposoban i ko je za šta odgovoran. U toksičnim vezama partneri su više kao dijete i roditelj. Jedna osoba je praktično bespomoćna i neodgovorna, druga je odgovorna za sebe i za druge, zadovoljava i svoje i tuđe potrebe. Važno je napomenuti da je u takvoj vezi teško za oboje.
Malo dijete zavisi od roditelja jer treba da preživi. Bez zavisnosti od roditelja to je nemoguće. Dok ne dobije vlastite resurse, dijete mora vjerovati svom roditelju da će se brinuti o njemu. Kada se to dogodi odrasloj osobi, to postaje apsurdna igra. Jer odrasla osoba već ima resurse. 

ZABRANA DOŽIVLJAVANJA EMOCIJA
U zdravoj vezi, svaka emocija je „dozvoljena“. One se izražavaju na način da nikome ne nanesu štetu. Čak i najjači bijes ima pravo da bude izražen. Dozvoljene su sve emocije - ljubav, ljutnja, strah, tuga...I zahvaljujući tome, odnosi se razvijaju i prilagođavaju. U stvarnosti, svaka osoba se neprimjetno mijenja svakog trenutka. Stoga je takva postavka jednostavno neophodna.

U kozavisnim odnosima ljudi pokušavaju da potisnu emocije. Neki ljudi ne smiju biti ljuti, neki ne smiju biti tužni, a neki čak ni sretni. U takvim vezama neko uvijek ćuti i trpi. Ponekad oboje.
Emocionalni teret se akumulira. Događaju se skandali koji ponekad dovode do fizičkog nasilja. Najgore je što takve "eksplozije" nasičja samo privremeno olakšavaju patnju partnera. Dugoročno, samo pogoršavaju stvari
Ova karakteristika kozavisnih odnosa često izaziva pojavu raznih vrsta bolesti zavisnosti: alkohol, duvan, prejedanje, kockanje. Na taj način potisnuta osjećanja dobiju barem neki izlaz.

IZOLACIJA
Zdrave veze imaju jednu nevjerovatnu osobinu: čini se da pune partnere enrgijom i vitalnošću. Kada je osoba puna energije, automatski se bolje snalazi na poslu, više uživa u komunikaciji sa drugima, ima dobre odnose sa prijateljima, itd. Odnosno, dobar emotivni odnos umnožava prednosti svih drugih odnosa u životu osobe.
U kozavisnim odnosima dešava se upravo suprotno: dvoje se drže jedno uz drugo, gledaju samo jedno u drugo, i kao rezultat imaju samo ovo "nesretno mi“. Takvi odnosi postepeno uništavaju druga područja života za oboje, uključujući zdravlje. Kada apsorpcija i fuzija negativnosti i toksičnosti dosegne ekstremni nivo, jedan ili oba partnera razvijaju psihosomatske bolesti. Tako se javljaju migrene, tahikardije, autoimune bolesti, itd.
​
KAKO IZAĆI IZ KOZAVISNOG ODNOSA?
Dva odlučujuća faktora su scenario koji se ponavlja i traume.
Oni čine osobu taocem svoje "tragične sudbine". Koliko god se osoba trudila da bude oprezna, i dalje će završiti u potpuno istoj toksičnoj vezi kao i prije. Istina, svaki put njegove ili njene rane postaju sve dublje, što znači da je težina situacije sve veća.

Da biste konačno izašli iz ove zamke, morate eliminisati oba faktora: osloboditi se štetnog scenarija i traume. Gotovo svaka psihološka tradicija pomaže u tome.

Kada se ove dvije komponente eliminišu, važno je zamijeniti ih pozitivnim komponentama:

• zdrav scenario,
• zdrav skup obrazaca ponašanja.

Najlakši način za to je učenje od ljudi koji su u tome već uspjeli. Na primjer, na sesijama grupne terapije ili psihoterapija.
Inače, tokom ovakvih grupnih sesija ili psihoterapije možete razotkriti i najsloženije mentalne čvorove naslijeđene od rođaka.
Najjednostavnije što osoba može učiniti kada se nađe u traumatičnoj vezi je da barem počnete češće odgovarati na sljedeća pitanja:

• Zašto sam ovdje? Zašto bih ostao/ostala ovdje?
• Šta ću izgubiti ako odem?
• Šta ja osjećam? Kakvu ulogu igram?
• Koja je moja odgovornost za ono što se dešava?

Zapamtite: ne postoje bezizlazne situacije. Sve se može riješiti. A sve što vam treba da se nosite sa bilo kojim problemom je čvrsta namjera da pronađete način da to učinite, a potom akcija.

​
STRUČNE REFERENCE/ BIBLIOGRAFIJA/ LITERATURA:
1. Bacon, I., & Conway, J. (2023). Co-dependency and enmeshment — a fusion of concepts. International Journal of Mental Health and Addiction, 21(6), 3594–3603. https://doi.org/10.1007/s11469-022-00810-4
2. Abadi, F. K. A., Vand, M. M., & Aghaee, H. (2015). Models and interventions of codependency treatment, systematic review. Journal UMP Social Sciences and Technology Management, 3(2).
3. Collins, B. N. (2023). The effects of secure, ambivalent, and avoidant attachment styles on number of codependent behaviors and relationship satisfaction. Liberty University – Scholars Crossing. Retrieved September, 2024, from https://digitalcommons.liberty.edu/doctoral/4195/
4. Hunt, J. (2013). Codependency: Balancing an Unbalanced Relationship (Hope for the Heart). Rose Publishing.
5. Seed, S. (2024). Codependency: Signs and symptoms. WebMD. Retrieved September, 2024, from https://www.webmd.com/mental-health/signs-codependency