Ne obezvređujte svoju prošlost, jer to neće pomoći vašoj budućnosti

Obezvređujući svoju prošlost, čovjek time obezvređuje svoje iskustvo i sebe. Negativan stav prema onome što se dogodilo neće vam dozvoliti da unesete povoljne promjene u svoj život.

Stoga, ne treba trošiti energiju na kajanje, kritikovanje i obezvređivanje prošlosti. Obezvređivanje prošlosti otežava izgradnju nečega što zaista vrijedi. Dešava se da neki stručnjaci za psihologiju, ezoteriju i duhovne prakse, kada promijene metodu ili školu, krenu iz jednog smjera u drugi, počinju kritikovati prethodni pristup, odnosno sistem u kojem su se prethodno školovali.

Po pravilu ne postižu mnogo uspjeha na novom mjestu i ne postaju istinski dobri i traženi stručnjaci. Ako se želite preseliti na novo mjesto, iskreno se zahvalite na starom, jer vas je i to staro naučilo nečemu.
Ili, na primjer, emigranti. Oni koji ponosno i patetično izjavljuju da su "konačno" otišli iz matične zemlje u neku prosperitetnu zemlju, bahato se obraćaju nekadašnjim sunarodnicima, po pravilu ništa ne postižu u inostranstvu. Oni su na socijalnoj pomoći ili zarađuju sitne pare.

Ili osoba koja svog bivšeg partnera kritikuje po cijelom internetu, opisujući ga kao "ludaka" i kako je dobro što se ona razvela od njega (ili on od nje) - ta osoba neće uskoro započeti ozbiljnu harmoničnu vezu.

Djeca koji su odavno odrasla i stalno krive svoje roditelje, neće se osjećati sretnima.

Mnogo je takvih primjera. Ako želite da se "uselite" u novo, iskreno se zahvalite starom. Zahvalnost na prošlim iskustvima, zemlji, odnosima, korijenima pruža energetsku podlogu čovjeku za dalji rast. Ne postupajte drugačije. Možete se, naravno, otrgnuti od starog sistema koristeći energiju mržnje, ljutnje, obezvređivanja i prezira. Ali rezerva ove energije neće dugo trajati. Po pravilu, nakon kratkog vremenskog perioda osoba osjeća gubitak snage, nedostatak strasti za dalje.

Zašto se to dešava na ovaj način, a ne na neki drugi? U ovome nema nikakvog misticizma niti ezoterije. Ako je osoba dugo pripadala nekom sistemu, državi, klanu, vezi, onda je ta osoba, htjela to ili ne, postala dio tog iskustva. Obezvređivanjem iskustva osoba obezvređuje i dio sebe koji ga je proživio. I tu raste nepovjerenje u sebe i raste neizvjesnost, a sa time se ne može izgraditi nešto novo i dobro.

​Osim toga, jedna prilično opasna stvar prolazi neprimijećeno - nade se polažu u nešto drugo, što bi navodno trebalo biti bolje nego ono prethodno. Osoba ne preuzima odgovornost za svoj život, već je prebacuje na novo mjesto, partnera, uvjerenje itd. I nada se da će tamo negdje biti mnogo bolje. Čovjek, kada se navikne da se oslanja na sebe, neće čekati da mu neko pruži sreću i organizuje dobar život. Sam će se truditi da se osjeća dobro tamo gdje već jeste, bez ikakvih zamjerki okolini. A za to čovjek mora vidjeti mogućnosti i resurse prostora koji već postoji.

I ovo se odnosi na bilo koje područje - odnose, posao, mjesto stanovanja itd. Da, možete vidjeti ograničenja i željeti ići dalje - to je prirodni zakon razvoja. A samopouzdanje vam omogućava da se razvijate korak po korak, koračajući polako, pažljivo testirajući novo tlo.

Ako nema razvoja, povjerenja u sebe i svoje postupke (a sve se to ne može dogoditi ako nema samopouzdanja), onda često želite sebe i druge uvjeriti da niste tako loši. A tada je lakše okriviti, obezvrijediti i zamjeriti onome što je ostalo iza vas, tj. vašoj prošlosti. U ovom slučaju, lakše je ne suočiti se sa svojom tjeskobom o sadašnjosti i budućnosti, ali to nije put prema napretku.

​
(Pripremila: Renata Bondarenko,
www.uniqorner.com)

©Copyright
​NIJE DOZVOLJENO KOPIRANJE NASLOVA, TEKSTA, NITI DJELOVA TEKSTA I PRENOŠENJE NA DRUGE VEBSAJTOVE