Ne postoji nijedan dobar razlog da muškarac ima ljubavnicu - objašnjenja stručnjaka Fredrika Numana

Brojne životinje – gorile, na primjer – imaju porodične grupe koje se sastoje od dominantnog mužjaka i „harema“, odnosno više ženki. ​

Drugi mužjaci životinja – pacov, recimo – imaju odnos sa svakom ženkicom koja im se nađe u blizini, uključujući i rodbinu. Ovi mužjaci često prate pravilo u parenju sa ženkama: „Što više, to bolje.“

Iako se očekuje da su muškarci, ljudska bića, manje vezani biološkim nagonima, čovjek se može zapitati da li duboko u sebi imaju slične sklonosti. A ako i imaju, vrijedi li i dalje da „što više, to bolje“?
​Istorija pokazuje da muškarci na vlasti često sebi priskrbe veliki broj žena. Kralj Solomon, na primjer, imao je sedam stotina žena i tristo konkubina. To su brojke koje tjeraju na razmišljanje.

Čak i ako pretpostavimo da je Solomon bio čovjek velike seksualne energije, neminovno je da su neke od tih žena i konkubina morale trpjeti zanemarivanje. Konkubine su možda bile pogođene još više jer su imale niži status od žena, od kojih su mnoge bile kraljevskog porijekla. U svakom slučaju, s obzirom na toliki broj, jasno je da je Solomon nadmašio čak i prosječnog pacova u smislu seksualnih apetita. (Testisi pacova čine oko 25 posto njihove tjelesne mase, što vam govori gdje stoje stvari s pacovima.)

U poređenju sa Džingis-kanom, međutim, kralj Solomon je bio sitnica. Istorijski dokazi sugeriraju da je ono što je Džingis-kan najviše uživao u pljački i silovanju zapravo bilo silovanje; antropolozi i drugi tvrde da njegovi potomci čine značajan procenat današnjeg stanovništva Evrope i Male Azije. Njegove intimne želje možda su bile primjer „previše“, budući da se šuška da je poginuo od ruke posljednje žene koju je silovao.

Džozef Smit, osnivač Mormonske crkve, oženio je najmanje četrdeset žena, od kojih su neke već bile udate za druge muškarce. To je manje od kralja Solomona, ali i dalje mnogo po današnjim mjerilima. Navodno su ga "anđeli" natjerali da se oženi svim tim ženama. Inače, možda sam od sebe ne bi preuzeo takav teret.

A ima dokaza da je to zaista bio teret. Postoje istorijski zapisi koji ukazuju da su neke od tih žena, posebno Ema, njegova prva žena, mrzovoljno reagirale i prepirale se s drugima, od kojih mnoge nisu bile naviknute da "anđeli" imaju direktnog udjela u njihovim intimnim životima i bile su, stoga, razdražljive. To je po meni prava glavobolja.

Od vremena Džozefa Smita, međutim, većina Mormona je prepoznala te poteškoće i napustila praksu poligamije. Uzimajući sve ove probleme u obzir, većina popularnih religija danas ograničava muškarce na samo nekoliko žena istovremeno, ili čak samo jednu, iako i dalje mogu imati više njih jednu za drugom.

Koliko god to bilo žalosno, mora se priznati da čak i među onima koji su se zakleli na monogamiju ima muškaraca koji krše zavjete i uzimaju ljubavnice. Svaki kliničar koji proučava te pojave ubrzo će postati svjestan određenih problema. U ovoj raspravi ne pravim razliku između ljubavnice i više žena. Mislim da su poteškoće koje nastaju često iste:
Viđanje s ljubavnicom sa strane može biti skupo – a održavanje paralelne veze sa suprugom takođe je skupo. Znam za više mladih ljudi koji su, nakon smrti svojih očeva, otkrili da su ti muškarci imali druge porodice u istom ili drugom gradu. Zbog toga je njihovo vlastito odrastanje bilo obilježeno oskudicom. Jedna moja pacijentica bila je posebno ogorčena kada je saznala da je morala sama plaćati fakultet, dok njena polusestra nije. Čak će i povremena ljubavnica vjerovatno željeti da je izvedete s vremena na vrijeme. Mnogi muškarci s ljubavnicama osjećaju potrebu i da im kupuju poklone – a u očima nekih, jeftini pokloni gori su od nikakvih. Neke ljubavnice biće zadovoljne dugim razgovorima umjesto poklona.

To nas dovodi do drugog nedostatka. Imati ljubavnicu može oduzimati mnogo vremena. Mnogi mladići koji razmišljaju o prvoj ljubavnici vjeruju da će je moći „ugurati“ tokom dužeg ručka; takve stvari se dešavaju, naravno. Ali optimistični mladić uskoro otkriva da je potrebno vrijeme da pokupi svoju pratnju, pronađe odgovarajući hotel, prijavi se, pripremi krevet itd. Cijela stvar obično traje najmanje sat vremena, a vjerovatno i više.

Za većinu muškaraca uklopiti ljubavnicu između kupovine namirnica, vođenja djece na trening, odlaska u banku i gledanja televizije može biti jednostavno previše.

Neki muškarci ne vole da se kriju. Pretpostavljam da će većina žena prigovoriti na činjenicu da njihovi muževi imaju ljubavnicu. Zbog toga nevjerni muževi često moraju hodati zaklonjeni i nadati se da ih neće vidjeti rođaci ili prijatelji koji bi njihovo ponašanje mogli prenijeti dalje. Postoje muškarci koji uspješno (tajno) vode afere godinama; ali većina muškaraca, možda iz nesvjesne potrebe da sebi stvore probleme, biva uhvaćena već pri prvom pokušaju. Ovo su neke od indiskrecija koje sam vidio u svojoj praksi: hotelski računi na kreditnom izvještaju, nakit koji nikad nije stigao do žene, čudni telefonski pozivi kasno navečer, itd. Mogao bih napisati knjigu.

Imati ljubavnicu, posebno mlađu, može iscrpljivati, naročito starijeg muškarca. Novina u vezi može povećati očekivanja obje strane. Žena će prije oprostiti mužu ako zaspi odmah poslije večere, dok će ljubavnica to shvatiti lično. Znao sam za muškarca kojeg je ljubavnica bocnula viljuškom.

Imati više od jedne ljubavnice istovremeno može dovesti do hroničnog umora i mentalne iscrpljenosti. U tom kontekstu spominjem pravilo „jedan muškarac, jedna ljubavnica“, koje sam prvi put čuo od jednog čovjeka kojeg ću zvati Ivan.

Pomenimo jednu osobu, koju ćemo za potrebe ovog teksta nazvati Ivan. Ivan je bio otmjen sredovječan muškarac, pomalo ćelav, koji je očito imao uspjeha kod žena (osim kod svoje žene, koja je često putovala poslovno). Ne sjećam se više detalja o njegovim aferama. Činilo se da mu se sviđaju razne žene, posebno kada ih ima više. Kada smo prvi put razgovarali o tim stvarima, izrazio sam svoju zabrinutost – uobičajene brige koje bi terapeut mogao imati. Istakao sam moguće posljedice takvih izdaja na njegovu suprugu, djecu, budućnost – kao i na to kakva osoba bi mogao postati.

Te pretpostavke nisu bile dovoljne da ga odvrate. Nisam ni očekivao da će me poslušati. Niko me nikad ne sluša. Ali došlo je vrijeme kada mi je rekao da je ipak razmišljao o onome što sam rekao i da je zaključio da zaista postoji mogućnost strašnih posljedica. Pa je od tada, umjesto da balansira s više žena odjednom, odlučio slijediti pravilo „jedan muškarac, jedna ljubavnica“ kako bi smanjio rizik. Njegovo vlastito iskustvo pokazalo mu je da je u većini slučajeva imati dvije žene dvostruko teže nego jednu, a imati treću četiri puta teže.

Većina muževa vjerovatno u startu nije sklona imati ljubavnicu. Ali oni koji to čine mogu na kraju doći do istog zaključka do kojeg je došao Ivan. Bez obzira šta im biologija, društvo ili lično odgojno iskustvo govore, možda je najbolje nemati nikakvu ljubavnicu (iako znam da se veliki broj muškaraca neće složiti sa mnom). 


​Autor: Fredrik Numan

O autoru:
​Fredrik Numan bio je direktor Centra za liječenje anksioznosti i fobija, najstarijeg programa u zemlji povezanog s bolnicom za liječenje fobija u SAD-u. Nakon što je 21 godinu služio kao pomoćnik direktora, Dr Numan je 1994. preuzeo direktorsku poziciju. Obrazovao se na Univerzitetu Princeton i Medicinskom fakultetu Univerziteta NYU. Dr Numan je bio specijaliziran za liječenje anksioznih poremećaja. Autor je sljedećih knjiga:
"Caring: Home Treatment for the Emotionally Disturbed",
"Fighting Fear: An Eight Week Guide to Treating Your Own Phobias",
"Worried Sick?: The Exaggerated Fear of Physical Illness, i Worried Sick? The Workbook.

​©Copyright